Dalmatinski portal koristi 'kolačiće' za što trebamo Vašu privolu. Ako nam želite pomoći u prikupljanju podataka za analitičke odnosno statističke svrhe, molimo Vas prihvaćanje 'kolačića' za analitiku. Naša web stranica koristi i marketinške 'kolačiće' zbog pružanja marketinškog sadržaja za koje od Vas također trebamo privolu. Bit ćemo sretni ako se slažete s tim jer Vam tako možemo ponuditi najbolje korisničko iskustvo.

Saznaj više
KOLUMNA KATE MIJIĆ: U kakvoj državi živimo kada nam pravosuđe žrtvuje žrtvu?
Život piše romane Piše: Kata Mijić

KOLUMNA KATE MIJIĆ: U kakvoj državi živimo kada nam pravosuđe žrtvuje žrtvu?

Oni koji bi trebali provoditi zakon, provode nezakonje. Kako je moguće da čovjek koji je brutalno pretukao djevojku, iziđe zbog pravosudne procedure?

Ne trebamo završiti pravo da bi znali što je ispravno, a što ne. Svi se mi rodimo s urođenim smislom za pravdu, ali ga neki zatome, i ne daju mu da se razvije. Sve ovisi od čovjeka do čovjeka, a ta različitost nas ne bi trebala zamarati. Svatko živi svoj život, i svatko odgovara za svoje (ne)djela. Zakoni su jasni, i svi bismo trebali pred tim zakonom biti jednaki. A jesmo li? NISMO! To je činjenica koje je svjestan svaki stanovnik 'Lijepe naše'. 

Istina, nekom je lijepa, a nekom i nije. Suočeni smo sa činjenicom da se zakon ne provodi kako bi trebao. Postali smo zemlja apsurda, i da nije toliko tragično, svakako bi bilo smiješno. Upravo je aktualan slučaj 'Daruvarac'. Svi znamo što se dogodilo, i koliko je zakonita odluka koja je donesena, ili nije donesena, bolje rečeno. Oni koji bi trebali provoditi zakon, provode nezakonje. Kako je moguće da čovjek koji je brutalno pretukao djevojku, iziđe zbog pravosudne procedure? Kako? Tko će odgovarati za takav postupak? Vrijedi li zakon i za one koji bi taj isti zakon trebali i primjenjivati, ili su oni zaštićena vrsta? Je li njima sve dozvoljeno? Pitaju li se oni koji dobivaju plaću, a ne zasluže je, kako se osjeća žrtva? Ne pitaju, jer da im je žrtva na pameti, takvu odluku ne bi ni donijeli. Pustiti zlostavljača, i to uz policijsku zaštitu, još jednom pokazuje sumrak našeg funkcioniranja pravosudnog sustava u našoj zemlji. Koga bi policija trebala štititi? Pobogu, apsurdi se nižu jedan za drugim. Žrtva postaje dvostruka žrtva. Oni koji su je trebali zaštititi, ostavili su je da se štiti sama, a da je to mogla, zaštitila bi se i prvi put. Ovo nije prvi takav slučaj. Nijedan pisac bajki ne može biti toliko maštovit kao naši suci. Kakvi li se sve izgovori koriste da bi se ublažila, ili potpuno odbacila odgovornost za učinjena nedjela? Kako je moguće da 'sinkopa' postane ubojica dvoje ljudi, a ne onaj tko ih je uistinu ubio? Kako je moguće da ubojice prođu nekažnjeno, a pas bude osuđen samo zato što laje? Gdje mi to živimo? U kakvom sistemu? 

Zar se i pravda može kupiti novcem? Očito je da može. Oni koji bi trebali donositi zakon, što misle? Da su svemogući, i da taj isti zakon ne vrijedi i za njih? Jednom će možda i vrijediti, jer ovo ne može vječno potrajati. Mogu li zaspati mirno? Preispituju li svoju savjest, ili im je to stran pojam? Mogu li oni pogledati žrtvi u oči, ili će pred njom spustiti pogled? Zakon bi žrtvu trebao zaštititi, a ne ponovno žrtvovati. Zar se žrtva mora osjećati gore od onog koji je počinio nedjelo? U kojoj se to državi, osim u našoj, nagrađuju ubojstva, premlaćivanja i razna kaznena djela? Malog lopova se zatvori, a veliki postane cijenjeni građanin. Netko ukrade milijune, i šeta slobodno, a drugi ide u zatvor zbog neplaćenog računa, zbog nemogućnosti da plati ovrhu. 

Kad mi je mama darovala stan, pitali su me porijeklo imovine?! U pitanju je malen stan, nekih četrdesetak i nešto kvadrata, i to u Kaštelima. Pita li itko naše 'političke' domaćice, supruge ili bivše supruge naših vrlih poznatih građana, otkud na njihovim računima po nekoliko desetaka milijuna eura? Kako ja ne mogu ušparati ni sto eura, a radim, a ni kao domaćici mi nije išlo. Imam redovnu plaću, ne putujem, vozim auto koje je punoljetno, ne živim raskošno, bolje rečeno, kupujem po akcijama kao i većina, a osim minusa u banci nemam ništa. Svi moji financijski brojevi imaju predznak minus. Tko je tu lud? Kako jedna domaćica može imati trinaest milijuna eura? Pita li nju itko za porijeklo imovine? Ne, jer očito ne spada u skupinu kojoj se to pitanje postavlja. 

Svi smo mi žrtve male skupine ljudi, a ne samo pravosuđa. Ako oni koji bi trebali provoditi zakon to ne čine, kome odgovaraju? Oni duguju objašnjenje žrtvi, ali i nama, jer ih plaćamo za 'nerad'. 

Žrtve ne spavaju mirno, a spavaju li oni koji su ih ponovno žrtvovali? Spavaju. Da ne spavaju, ili da imaju savjesti, presuda bi bila drugačija. Isto tako, domaćice s milijunima eura bolje spavaju od mene. Njih ne budi sat za posao, niti strahuju od gubitka istog. Njih ne brine što će biti sutra, ni hoće li imati mirovinu? 

U državi u kojoj radnik nema ništa, a neradnici imaju milijune, zakazalo je sve, a ne samo pravosuđe. 

Vaša reakcija na temu