Foto: Pixabay.com KOLUMNA VEDRANA SMOLČIĆA: Primati i njihove poglavice
Kako to? Piše: Vedran Smolčić

KOLUMNA VEDRANA SMOLČIĆA: Primati i njihove poglavice

Kolizija austrougarskog, turskog i mletačkog gena na jednom nivou, a ilirskog i slavenskog na drugom, toliko je vidljiva na dnevnoj bazi u šoping centru, na stadionu ili u školskim klupama da bode oči

Usudio bih se zagrebati jednu temu koja se ne provlači baš često po medijima, a daje mnoge odgovore na teme koje se provlače po medijima. Nešto poput otvarača za konzerve kojeg ste davnih dana negdje zametnuli i onda s vremenom zaboravili da ga uopće imate. I sada redovito konzerve otvarate tupim nožem koji vam je, eto, pri ruci i stalno se žalite kako je nož tup, a konzerva tvrda. Tako se mi kao narod čudimo uporno istim stvarima i pitamo se pitanja na koja imamo odgovor, ali ga uporno ne želimo čuti. 

Povijest nas uči da je nastao čovjek. Nije sada važno vjerujete li da je majmun jedne ljetne večeri usnuo snom pravednika i ujutro se probudio kao gospodin ili pak da je Svemogući poslao vjetrove da iz prašine oblikuju uljuđenu zvijer. Čovjek je definitivno imao ženu. Ili žena čovjeka. Da ne bi bilo zabune, žena je isto čovjek samo suprotnog spola od čovjeka iz prethodne rečenice. Ako ih baš želite zvati Partner 1 i Partner 2, možete. Iako ne razumijem zašto ne bi bili Partner 27 i Partner 85. Osobno ne želim vršiti diskriminaciju prema ostalim prirodnim cijelim brojevima pa ću ih zvati žena i muškarac. Svakako, njih dvoje su se zaigrali i nastala je obitelj. Možete je nazvati i zajednicom dvoje ljudi označenih prirodnim cijelim brojevima i njihovih potomaka. Meni je jednostavnije kazati - obitelj. Povijest nas uči i to da se njih dvoje nisu slučajno zaigrali, jer ne bi nas bilo sedam i kusur milijardi da je u pitanju slučajnost. Njih veže zdrava sebičnost. Drag si mi dok ti imaš ono što meni treba. A primat će se potruditi imati ono što vama treba da bi vas mogao pitati ono što njemu treba. Živio mudri primat! Sada se grumen prašine, ili ako više volite čovjekoliki majmun, razvija do točke kada shvaća da negdje jamačno postoje druge obitelji s kojima bi njegova obitelj mogla dijeliti zajedničke interese. I što pogrbljena, dlakava obitelj čini? Jedino što ima logike. Daje ono čega ima previše, a uzima ono čega im fali. Tada te brojne obitelji postaju jedna interesna skupina. I njih veže zdrava sebičnost. Dragi ste nam dok imate ono što nama treba. A obitelj će se potruditi imati ono što drugoj obitelji treba da bi ih mogli pitati ono što njima treba. Živjela mudra obitelj primata koja me potisnula primata u sebi! To je odraz inteligencije koju u godini gospodnjoj 2018. rijetko susrećem. Primat je sebe definirao kroz zajednicu koju naziva obitelj i on sebe poistovjećuje s tom osnovnom društvenom jedinicom u kojoj je zadovoljio osnovne porive. Ne vraća se unatrag, ne propitkuje i ne stvara vječitu sumnju. 

Sada već vidno razvijena bića udružena u plemena biraju svog poglavicu. Obično je to bio onaj koji se je jedini u selu uspio obući u medvjeđu kožu. Definitivno neki lik u čiju nastambu bi Partner 46 kriomice došao po kvalitetni genetski materijal nakon svađe s Partnerom 53. Neka manga čije bi ime subotom navečer uz logorsku vatru uzvikivali raspamećeni seljani opijeni bunikom. Poglavica je odavno zadovoljio svoje porive za kojima ostali žude, pa je iznad tih sitnih interesa i može sabrano i objektivno promišljati i odlučivati o spornim pitanjima. Jeo je i pio sve što mu je srce poželjelo, porazio je sve izazivače, razdjevičio je sve seljanke. Takav vam je on - poglavica. Nepotkupljiv. Mudar. Od života ne želi više ništa. Njemu je prioritet opće dobro. Zbog njega su se obitelji identificirale s plemenom. 

Zamislite sada jedan politički skup svih tih poglavica. Kakav je tek najpravedniji od svih njih? Jer kada se nekoliko plemena nađe na istom teritoriju pa moraju skupa dijeliti lovišta, graditi ceste i luke i razmjenjivati izume, spoznaje, kukuruz i sve ostalo, nužno je da mudre poglavice staloženo sjednu i naprave što? Prodaju svoje luke i ceste za dobru proviziju, a na svoja kukuruzna polja posade tuđi GMO kukuruz za još bolju proviziju? Naravno da ne, šalim se. Oni su pravedni i mudri do te mjere da iznalaze običnom seljaku nedokučiva rješenja. Oni čine posljednji civilizacijski korak i udružuju sva slična plemena u narod i za predsjednika biraju najsposobnijeg među njima. Shvaćaju da će plemena sličnih navada, običaja i mentalnih obrazaca profitirati ako u jednom obliku suživota stvore sinergiju kojom će nadići buduće izazove i podići nivo kolektivne svijesti. Običan, nepismeni seljak ne razumije ovu terminologiju, ali i dalje razumije da mu je dobro kada za svoj dukat ili sat rada dobije duplo više hrane nego prije i da može kočijom doći dalje nego prije. On sada ime tog predsjednika kliče još glasnije. A i bunika je pojeftinila. 

Vidite, tako to funkcionira u svijetu u kojem je biološka potreba natjerala pojedinca da stvori obitelj, egzistencijalna potreba natjerala obitelji da se udruže u plemena, a civilizacijska potreba od plemena stvorila narode. Narod kojeg sam dio, čini mi se, nije nastao iz zdravog tijeka i prirodnih pobuda naših dlakavih predaka. Nisam siguran jesmo li došli na stranputicu kada je pojedinac, umjesto zbog biologije stvorio potomke zbog ekonomije ili su možda kola krenula nizbrdo kada su „najpravedniji među poglavicama“ zbog viših političkih interesa odlučili na silu, nogama i rukama nagurati nespojiva plemena u betonske blokove naših gradova. S druge strane, sasvim sam siguran da na ovom malom prostoru u brakovima i vanbračnim zajednicama žive nespojive individue, a u istim kvartovima nespojiva plemena. Sve bi to bilo divno da su te individue nadvladale primata u sebi i da su ta plemena nadvladala plemensko u sebi. Kolizija austrougarskog, turskog i mletačkog gena na jednom nivou, a ilirskog i slavenskog na drugom, toliko je vidljiva na dnevnoj bazi u šoping centru, na stadionu ili u školskim klupama da bode oči. Toliko je očita da je potpuno jasno da je narodnost samo floskula pomoću koje će, u ovom slučaju onesviješteni primat, zaobići osobni rast i stapanje s okolinom, te prečicom doći do svojih interesa. On će nauštrb čitavog procesa prvo zadovoljiti najsirovije porive koji čuče u njemu. U tom je loncu nespojivog, svejedno je li na Mejama, Kacunaru ili u Podstrani, prepušten vječitom dokazivanju nečeg umjesto da opušteno i svjesno u harmoniji s okolinom razvija sebe i sve oko sebe. Takva izvrnuta logika postojanja ne pridonosi civilizacijskom usponu i ima za cijenu nestajanje naroda i vraćanje plemena svojim izvorima. Uvijek i svugdje postoje iznimke, a iznimke su manjina. To su oni ljudi koje jednom sretnete u liftu ili nekom još glupljem mjestu i poželite ih nekako retroaktivno umetnuti u sve stare albume i pozvati na sve iduće kave jer znate da je primat u njima odavno evoluirao. Nažalost, demokracija je volja većine, a ne manjine. 

Vaša reakcija na temu
Pregledaj komentare