KOMENTAR DAMIRA PETRANOVIĆA: Birtija zvana Gradsko vijeće

Jedan korak naprijed, dva koraka nazad: taman kad smo pomislili da smo dobili sastav Gradskog vijeća koje će za mrvicu podignuti standard i s kojim ćemo se na četiri godine odmoriti od teške ideologije, đikanluka i vrijeđanja zdravog razuma, eto ekipe 35 veličanstvenih da nas razuvjeri.

Gradonačelnik koji se uoči izbora kleo da ga zanima 'samo grad' na početku sjednice organizira minutu šutnje za Slobodana Praljka.
Pametno, koje je mjesecima i godinama mantralo da 'nije ni lijevo ni desno', sada se čvrsto utaborilo na ljevici.

Most, koji je najavljivao promjenu paradigme i konstruktivni pristup - a to su dijelom učinili hrpetinom amandmana na proračun - u svojim je redovima isprofilirao mladog Martina Pauka, svojevrsnog Luku Podruga nove generacije.

Kerum je nadmašio sam sebe, pa još krenuo na šaketanje.

A kao šlag na torti, ispred Banovine su dežurala dvojica egzibicionista: jedan kojemu je napokon oduzeto bespravno uzurpirano parkiralište, te drugi kojega je ponijela prošloljetna slava, pa sada iskače iz paštete na svim javnim događanjima i mahom štrapa bez ikakvog smisla i svrhe.

I dakako da će vijest o usvajanju proračuna nakon petnaest sati proći nezapaženo, premda se radi o dokumentu s kojim bi grad koliko-toliko trebao normalno funkcionirati barem na godinu dana. Dakako da će u zaborav otići dijelom zbilja konstruktivna rasprava, razne power point prezentacije, pregovori oko smislenih prijedloga i politički folklor kojim se oni odbacuju da bismo ipak jasno znali tko je u gradu na vlasti, a tko u oporbi.

Autor najjadnijeg poteza svakako je Željko Kerum, koji je doživio jedno od svojih puknuća i zbog benigne doskočice Tonća Blaževića usred vijećnice, kao u kakvoj birtiji, krenuo psovati, prijetiti i fizički nasrtati. Eventualno ga je nadmašio jedino predsjednik Gradskog vijeća Jure Šundov sa svojim nereagiranjem i objašnjenjem da 'bez Keruma ne bi sjedio u toj fotelji'.

Ako smo nakon otvaranja istrage protiv njega zbog sumnje da je lažni invalid i ratni profiter imali i zrnce sumnje, dvojbi više nema: taj čovjek jednostavno više nema moralno pravo voditi gradski parlament.
Koliko god se u ime vlasti, koalicije i unosnih funkcija proglašavali navodno principijelni kompromisi i gutale smrdljive nečistoće.

Ne, zbilja nismo zaslužili da se nakon svake sjednice crvenimo.