Komentar Nele Sisarić: Je li reforma poreznog sustava mogla utjecati na ulaganja u kulturi i kako?

U prosincu 2016. godine nije usvojen proračun Grada Splita. I dok su gradski vijećnici u svečanim odijelima slavili odluku o privremenom financiranju moglo se jasno čuti iz skoro svih splitskih medija 'Grad je blokiran! Sve je blokirano!' Instinktivno sam na sami spomen blokade - otvorila Strategiju kulture 2015. - 2025. Grada Splita.

Tvrtka Razbor, koja je na moju osobnu preporuku predložena tadašnjem kreativnom timu za EPK 2020 i cijeloj Službi za kulturu, umjetnosti i staru gradsku jezgru, napravila je u kratko vrijeme vrlo dobar posao u detektiranju, kako je navedeno u dokumentu, 'deblokade učahurenosti kulturne paradigme' Splita. Autori teksta naznačili su viziju Strategije u nazivu Nepodijeljen Split / Unsplit Split te postavili prvi prioritet koji glasi - Razvojem inovativnih programa u kulturnom i kreativnom sektoru stvoriti sinergiju s ostalim industrijama i povećati participativnost građana. Potom slijede definirani ciljevi i mjere, koji po mom sudu još uvijek mogu biti poboljšani i s kojima se trebalo pristupiti toj srži 'nepodijeljenog grada' u 'deblokadi učahurenosti kulturne paradigme' kroz sinergiju s ostalim industrijama od travnja 2015. godine.

Skoro dvije godine poslije, cijeli civilni sektor živi na 10% javnih potreba u kulturi. Sinergija institucionalne i izvaninstitucionalne scene još uvijek nije sustavno potpomognuta od strane gradske uprave. No, dok traje reforma poreznog sustava ipak se nešto moglo promijeniti, i pokrenuti novi val potpore kulturnim i kreativnim industrijama te omogućiti izvaninstitucionalnoj sceni dodatne vrijedne prihode koji bi nadopunili i zaokružili financijsku strukturu za ostvarivanje ideja i usluga u kulturi. Posebice u vrijeme iznenadnog - privremenog financiranja.

Može li privatno financiranje zamijeniti javno financiranje?

Po nekima, adekvatan primjer odnosa javnog i vlastitog prihoda u radu gradskih institucija je 30% vlastitog prihoda naspram 70% javnog financiranja. A je li doista tako u cijeloj Europi? Pogledajmo primjerice financiranje u kulturi Velike Britanije, koje se u teoriji sastoji od tri podjednako zastupljena izvora financiranja - javni, privatni i vlastiti prihod. Popularno, a izvore provjerljivosti možemo naći u mreži poduzetnika Business in the Community koji se bave privatnim ulaganjem u kulturi, ovo financiranje naziva se i 'economy tripod' (ekonomija tronošca) po kojem ustanove i organizacije generiraju vlastiti prihod u iznosu jedne trećine ukupnih prihoda dok se ostatak od 70% dijeli na privatne i javne izvore financiranja. Ovakav način financiranja omogućava sinergiju privatnog i javnog sektora, ali i civilnog, i što je još važnije omogućava konkurentnost kulture kroz tržišne vrijednost.

Na primjeru Italije i Austrije, u kojoj država još uvijek ima prevladavajuću ulogu u podržavanju kulture, pak talijanske i austrijske banke imaju osnovane posebne sektore za inovacije u poduzetništvu, pa i u kulturnim i kreativnim industrijama, te pružaju podršku projektima u kulturi kroz razne sustave poticaja: beskamatnih kredita, komplementarnog financiranja (javno - civilno - privatno partnerstvo), obrazovno poslovno umjetničke inicijative koje spajaju svijet poduzetništva s umjetničkim i kulturnim projektima i poduzetničke filantropije odnosno kroz sistem uspostave mreže 'poslovnih anđela' ili 'ambasadora kulture' koji putem donacija ili sponzorstva podržavaju kulturne i umjetničke projekte.

Treba napomenuti da u Hrvatskoj posve izostaje zapravo sistem poreznih olakšica koji za cilj ima unaprijediti i omogućiti privatno ulaganje u kulturi. Odnosno postoji, ali je potpuno neučinkovit. Evo i zašto.

Na web stranicama Ministarstva kulture, pod posebnim linkom koji glasi 'propisi' pronaći ćete drugu poveznicu koja glasi 'Porezne olakšice za donatore kulture i umjetnosti'. Na tom linku stoje izvadci članka Poreza na dobit i Poreza na dohodak koji nisu osvježeni od 2006. godine (iako je sadržaj članka ostao isti) a samo Zakon o porezu na dobit mijenjao se od tada sedam puta. Ono što najviše zbunjuje je da se ne radi o nikakvoj poreznoj olakšici. Zapravo, poduzetniku koji želi ulagati i donirati u kulturu i umjetnost, darovanje do 2% prihoda iz prethodne godine priznaje se samo i isključio - kao trošak.

Reforma poreznog sustava i kako se ona odražava na kulturu?

U listopadu 2016. godine ministar Marić donio je reformu poreznog sustava koja omogućava smanjenu stopu poreza na dobit za privatni sektor. Ona je nekoć iznosila 20%, dok će u 2017. iznositi 12% za prihode do 3 milijuna kuna, a 18% za prihode preko 3 milijuna kuna.

Ono što bi po meni doista mogla bila 'porezna olakšica' za privatna ulaganja u kulturi je osloboditi poduzetnike poreza državi do 2% iznosa ali - od razrezanog poreza. Odnosno, dati mogućnost poduzetniku da do 2% od ukupnog porez na dobit - može preusmjeriti ulaganjima u kulturi. Umjesto da se isti poduzetniku prizna kao rashod.

U prošloj kolumni pisala sam na koji način državni sustav distribuira sredstva u kulturi i kakvi i koliki su omjeri državnih ulaganja na primjeru glazbeno scenske umjetnosti s obzirom na velike gradove - Rijeka, Split i Zagreb. Država uvelike živi od poreza na dobit, dok se ovom reformom pokrenulo značajno olakšanje poreza za poduzetnike, u niti jednom segmentu porezne reforme nije se osvrnulo na pokretanje poreznih olakšica za poduzetnike koji bi mogli bolje biti stimulirani za ulaganja u kulturu, sport, vjerske zajednice i druga humanitarna i društvena događanja po uzoru na razvijenije zemlje Europske unije.

Također, donatori mogu biti i fizička tijela kako je to predviđeno Zakonom o porezu na dohodak. Te u tom smislu fizička tijela zbilja imaju poreznu olakšicu ako ona iznosi do 2% primitka (brutto plaće) iz prethodne godine. Nakon uplate dovoljno je izjavu o donaciji zajedno sa obrascem ZPP-DOH dostaviti poreznoj upravi do 28. veljače u sljedećoj godini.

Zašto bi privatni sektor trebao ulagati u kulturu?

Kazališnu, glazbeno scensku ili plesnu umjetnosti smatramo neuporabnim tržišnim vrijednostima, dakle industrijom čije dobra ili usluge nisu direktno materijalne vrijednosti već duhovno, neopipljivo, estetsko iskustvo čiji indirektan učinak ima blagodat podizanja kvalitete života jedne zajednice. Upravo iz istog razloga potrebno je objasniti poduzetniku kako zajednica civilno-privatnog sektora može utjecati na društvo i motivirati ga da uloži u istu. Rezultati samih procesa u kulturi i umjetnosti ne vide se odmah, ali ostaju u našem sjećanju i obogaćuju čovjekov duh plemenitim znanjem i iskustvom koji će zasigurno ostaviti snažan efekt za daljnji razvoj društva.

Pratiti poreznu politiku na području kulture i umjetnosti zadaća je svakog producenta ili ravnatelja ustanova u kulturi. Prikupljanje donacija čin je volje rukovoditelja da širu dimenziju kulture u javnom prostoru spoji s poduzetničkim svijetom kroz vrijednosti koje mogu, ali i ne moraju biti tržišne. No sasvim sigurno mogu poslati snažnu poruku.

Za razliku od donacija od poreznih olakšica, sponzorstva podrazumijevaju dvostruki pravni odnos tj. obvezujete se sponzoru pružiti protuuslugu, često tijekom promocije i marketinga. Stoga koristim još jednu priliku da zahvalim tvrtki Arctic iz Rijeke koja je profesionalno i s kreativnim žarom u Domu mladih postavila ledenu pozornicu za potrebe predstave Glace! francuske kompanije Trafic de Styles. Naša suradnja iz 2016. godine dokazuje da privatno-civilno partnerstvo može napraviti pomak.

IKS Festival vršio je nekoliko puta donacije kolegama iz organizacija civilnog društva ako je svrha opravdana i s jasnim ciljem. Ove godine odazvali smo se pozivu za donacije organizacijskog odbora Pričigin koji stoji na njihovoj web stranici. Neizmjerno nas veseli kada ovaj događaj baš svake godine dupkom napuni amfiteatar Doma mladih, pozornicu na kojoj je i nastao naš festival. Ovim putem pozivamo sve koji su zainteresirani da također uplate donaciju, jer je odluka o privremenom financiranju upravo među prvima pogodila njihovu manifestaciju budući da se odvija u ožujku.

Stoga, dok čekamo da se novim propisima porezne reforme pokrene gospodarstvo, pa posljedično i kultura - vidimo se u Domu mladih na Pričiginu!

Post scriptum i na znanje onima kojih se tiče:
Ako tijekom privremenog financiranja civilni sektor želi zamoliti jedinicu lokalne samouprave, odnosno, vladinog povjerenika, za partnerstvo u EU projektima, naše projektne aktivnosti moraju pratiti smjernice izglasane Kulturne strategije 2015. - 2025. jer je ona temeljeni dokument jednoglasno usvojen od strane Gradskog vijeća za provedbu kulture grada Splita i kao takav on vrijedi i za vrijeme privremenog financiranja. Naše projektne aktivnosti moraju joj se prilagoditi. Ili Kulturnu strategiju moramo revidirati.