MARKOVINA PROMOVIRAO DJELO 'JUGOSLAVIJA U HRVATSKOJ': Htio sam napisati polemičnu knjigu, makar me izvrijeđali!

Ni grmljavinsko nevrijeme nije spriječilo brojne Splićane da isprate promociju knjige Dragana Markovine 'Jugoslavija u Hrvatskoj, 1918 - 2018: od euforije do tabua' održane u kinoteci Zlatna vrata u ponedjeljak navečer. Uz autora, o knjizi je govorio sveučilišni profesor, pisac i kolumnist Jurica Pavičić te profesor splitskog Filozofskog fakulteta Srećko Jurišić.

Markovina je uvodno kazao i da dobar dio studenata aktivno slavi 10. travnja, te da je nakon 90-ih prebrisano sve, i dobro i loše.

- Zato sam htio napisati knjigu na stotu godišnjicu, da bude polemična, da je pročitaju, makar me izvrijeđali. Zna se za nju, vjerujem da će biti pročitana, a reakcije ćemo tek vidjeti - rekao je Markovina.

Pavičić je pak rekao da je studij povijesti specifičan i po tome što je puno više muški i uvijek je malo desni. 

Ustvrdio je i da kada se ne priča o Hrvatskoj u Jugoslaviji da to znači da se ne govori o cijeloj kulturi. Rekao je i da studenti na petoj godini fakulteta nisu gledali filmove 'Breza', 'Lisice', 'H8', 'Ne okreći se, sine'...

Time kažu, ne poznaju hrvatsku tradiciju.

Na pitanje moderatora o Dalmaciji kojoj se često u knjizi vraća, Markovina se referirao na štandarac danas koji je, kaže, skandalozan.

- Otkada je aktualni gradonačelnik stoji zastava pohrvaćene općine Split, to je iz bizarnog ideološkog razloga. A od 1882. do 1991. godine po gradskim ocima Splita se ništa nije bitno dogodilo, nema važnih datuma. Split je bio najveći slobodan grad u Drugom svjetskom ratu, pobijedio fašizam, gradile se željeznice, Split 3, održale Mediteranske igre Splita... I to im nije bitno, nego je pobjeda narodnjaka bitnija od svega toga - nabrojio je Markovina.

Rekao je i da je Dalmacija bila legitimacijska točka nastanka tadašnje Jugoslavije, sve to od straha od talijanskog imperijalizma.

Pavičić je pojasnio da je Dalmacija konzervativna regija.

- Sve ideje prihvaća sa zakašnjenjem, a zadnja ide dalje. Dalmacija je branila Veneciju kad ni njima nije bilo stalo do takve države. Tako i sada, kad Jugoslavija prestane ikoga zanimati, zanima Dalmatince. Regresivnog rudimentarnog nacionalizma koji je propao najgrozničavije se drži Dalmacija. Karakteristično je gorljivo branjenje stvari od kojih su drugi odustali - obrazlagao je Pavičić.

Markovina je ustvrdio i da je lijepo u baštini da je Hrvatska bazično granična zemlja, što jest imalo i povijesno negativno iskustvo zbog ratova, ali je imala i pozitivno, razmjena kulture i utjecaja.

- Današnja Hrvatska nikada nije bila nacionalno homogenija, to je porazno, jer ono što je obogaćivalo je nestalo ili je prešućeno - mišljenja je.

Elaborirao je i da su ilirske provincije preteča jugoslavenske države te da su ideje prosvjetiteljstva koje su i danas napadnute, doživjele poraz.

- Prije 222 godine, 1797. godine dolazi Juraj Matutinović  uspostaviti demokratsku i modernu vlast, a Splićani ga masakriraju na poticaj fra Andrije Dorotića. U sukobu klerikalizma s idejama prosvjetiteljstva je uvijek poraz prosvjetiteljstva - podvukao je povjesničar.

Pavičić je podsjetio da su se tada pisali antisemitski pamfleti protiv francuske vlasti, a sve da bi se potisnule liberalne ideje i opismenjavanje.

Autor knjige je pak zaključio da je problem našeg društva kratka modernizacija.

- Do socijalističkog sustava nema modernizacije kao koncepta. Obrazovanje širih masa je bilo od 60-ih do sredine 80-ih. To je 25 godina, u premalom društvu se ukorijenilo. Da je bilo još 20 godina, mislim da bi drukčije razgovarali - smatra.

Iz sadržajne promocije knjige izdvojimo još da Markovina vidi kulturu kao pluralističnu i kao prostor sukobljavanja ideja.

- Vlada Karamarka je imala misiju rat na kulturnom polju. Kultura se mora braniti od totalitarnog nasrtaja, a Nina Obuljen Koržinek je nastavila ono što je Hasanbegović zacrtao - iznosio je uz naglasak da nedostaje razvoj nezavisne scene.

Prešućuje se cijeli jedan period, naveo je, a radi(lo) se o jedinstvenom kulturnom prostoru.

- Jugoslavensko iskustvo je privatno, mene je obogatilo jer sam čitao pisce iz Beograda, gledao 'crnovalovske' filmove, služio sam vojsku u Makedoniji pa razumijem bugarski... To je bogatstvo, treba biti glup da ga pustiš, ili od toga raditi ideološki prostor - smatra Pavičić.

Markovina je naveo i da se u niti jednoj mediteranskoj zemlji gdje su se odvijali ratovi unuci ne srame svojih djedova, osim kod nas.

- Na kraju krajeva, premijer i predsjednica su iz partizanskih familija. Sjetimo se i da je hotel Park imao ploču posvećenu tome da je 17 dana Split bio najveći slobodni grad Europe, što nema veze s ideologijom, pa su je makli. HDZ je uspio postići da se unuci srame djedova, a Englezi dolaze tu zbog povijesti - iznio je Markovina.

Pavičić je prisnažio riječima da seciramo sve desničare, od Thompsona do Keruma, da će se naći partizani u familiji.

U HDZ je, još prenesimo riječi Markovine, prešlo dvije trećine tadašnjih članova SKH, a SDP-u je predvidio lagano nestajanje s političke scene, što po njemu i zaslužuju.

Do konca večeri još su se javljali Splićani iz publike, secirao se Split 3 i arhitektura toga doba koja je ponovno svjetski afirmirana posljednjih 10-ak godina, ali i ta afirmacija nije se dogodila zahvaljujući institucijama, nego civilnom sektoru...