Puna dvorana Nadbiskupskog sjemeništa upijala je svaku riječ predavanja msgr. Mate Uzinića u srijedu navečer. Dubrovački biskup je, naime, bio gost predavač na prvom ovogodišnjem susretu mladih koje organizira Hrvatsko nadzemlje u suradnji s Uredom za pastoral mladih Splitsko-makarske nadbiskupije.
Na temu 'Šta će mi Crkva?' biskup Mate Uzinić je vrlo jednostavno, iako je uvodno kazao da je teško pitanje koje nema jednoznačan odgovor, predočio zašto je ili bolje rečeno, kakva je Crkva potrebna.
- Crkva u kojoj će svećenici samo gledati kako skupljati lemozinu, svećenici koji se bave s čim ne smiju, vjernici koji govore da vjeruju, a ne žive vjeru, Crkva pedofilskih skandala koja se bavi politikom pretvarajući oltar u političku govornicu, svećenik koji odbija služiti na sprovodu, Crkva koja je prignuta nad sobom... takva nam Crkva ne treba - počeo je dubrovački biskup.
Citirajući poslanicu pape Franje posvećenima u kojoj je sadržano pet očekivanja, biskup je objasnio kakva nam Crkva treba.
- Crkva u službi svijeta, čovjeka i čovječanstva - istaknuo je te nabrojio i razložio očekivanja.
Prvo očekivanje ili svojstvo je radost.
- Crkva ovog našeg povijesnog trenutka treba unositi pravu radost. Radost susreta s Isusom, da mu pripadamo. Radost koja nam pomaže ostati uspravnima i kad nam ništa ne ide kako treba. Biti kršćanin, a ne biti ispunjen Isusovom radošću, nije Crkva i nisu kršćani - rekao je.
Drugo očekivanje ili svojstvo je da Crkva bude proročka, a kršćani proroci, što je jednostavno objasnio da znači ne dati se prodati, ne dati se kupiti ni od koga i ni za šta, da stvari ne ovladaju nama.
- Trebamo biti savjest ovog svijeta i usmjeravati sebe i druge u ono što je dobro. Potrebna je opredijeljenost Crkve za siromašne. Napisao sam na Facebooku da Isus nikada nije bio na strani velikih i moćnih, silnika, nego na strani poniznih, slabih i siromašnih. To Crkva mora - jasan je dubrovački biskup.
Treće očekivanje ili svojstvo je zajedništvo. Zajednica, kako je naveo, povezanih ljudi koji se izgrađuju u dobru. Zato je važan nedjeljni odlazak na misu, zbog zajedništva. Kršćani bez kršćanskog zajedništva na misnim slavljima vegetiraju i lagano umiru. Izlazak na periferije je četvrto očekivanje ili svojstvo.
- Crkva ne smije biti prignuta nad sobom samom. Dužni smo svi spašavati braće i sestre kraj sebe. Crkva koja nikoga ne isključuje i koja ne zatvara vrata - predočio je.
Peto očekivanje je osluškivati što Bog ima kazati kroz molitvu koja je u životu kršćana važna. Ako smo u molitvi, govorio je, otvoreni Bogu možemo čuti i što svijet očekuje.
- Ovaj svijet ne treba Crkvu koja će se modernizirati da izgubi svoju vjerodostojnost, nego Crkvu jasnu u onome što govori i vjerodostojnu u onome što živi - poručio je dubrovački biskup.
Govorio je mladima da se ne stide biti dio Crkve, ovih pet očekivanja su i zadaća mladih, kako je rekao, osobito poslanje mladih jer mladi na poseban način imaju ulogu pomoći Crkvi da bude ono što treba biti.
- Crkva je mlada, nije dovršena, kao što ste vi u oblikovanju, tako je i Crkva, a to znači da se zajedno možete mijenjati na dobro. Vi ste kritička svijest Crkve jer svojim pitanjima i osjećajem za dobro, suosjećanjem prema slabijima, a kritični prema moćnima, vi ste ispit savjesti Crkve. Poziv da se trudi i vidi kakva uistinu jest i da nema bolju sliku o sebi nego što ona je. Budite kritični prema onoj Crkvi koja misli da je jedina i ne dozvoljava da se o njoj kritično govori - pozvao je dubrovački biskup.
Kroz opisanih pet svojstava, kroz nadahnut govor mladima biskup je zapravo pružio odgovor na pitanje 'A šta će mi Crkva?'
- Da, takva nam je neophodna. Kao što riba ne može plivati, a da nije u vodi, ptica letjeti bez zraka, tako kršćanin ne može biti i ostati kršćanin bez Crkve - zaokružio je predavanje.
Uz duhovite performanse, zanimljive dokumentarne filmove 'nadzemljaši' su otvorili brojna pitanja, a duha i duhovitosti nije nedostajalo, pa su biskupa najavili parafrazirajući stihove jedne poznatije pjesme 'nije dobar Stipe, nije dobar Ante, tko je dobar, tko nam treba, nego biskup Mate! Ja sam biskup Mate, toliko da znate, kad narastem papa bit ću, časne neka viču...'
Komentari mladih, ali i pripadnika starije generacije koji su došli čuti msgr. Matu Uzinića su više nego odlični. Bila je to rijetko viđena ispunjena večer lijepim porukama koje su, dojma smo, prianjali za um i dušu. Druženje s dubrovačkim biskupom je počelo, inače, oko 20.30 sati, a završilo malo iza 22 sata.
