Na tribini otkriven nevjerojatan podatak: Grad Split dvije godine financira mobilne timove za palijativnu skrb za koje nitko ne zna!

Grad Split gotovo dvije godine financira dva mobilna tima za palijativnu skrb, ali za njih liječnici obiteljske medicine očito nisu čuli. Ovo je samo jedan od podataka koji se, sasvim slučajno, čuo na tribini 'Palijativna medicina - brinimo zajedno' u dvorani Nadbiskupskog sjemeništa održanoj u petak navečer. Zanimljiva gotovo trosatna tribina u organizaciji Splitsko-dalmatinske županije i Županijskog povjerenstva Hrvatske liječničke komore prema riječima doc.dr.sc. Krešimira  Dolića iz HLK-a imala je za cilj okupiti sve čimbenike i čuti iskustva s terena kako bi krenuli hrabro naprijed s palijativnom skrbi i u Splitsko-dalmatinskoj županiji.

Župan Zlatko Ževrnja je pak naglasio kako žele podignuti palijativnu skrb na višu razinu.

- Sada smo u jednoj 'mezzo fazi' i želimo promijeniti da oboljeli u terminalnoj fazi budu prepušteni samo svojoj obitelji te da zajedno krenemo u to, da ne ostane na pokušaju nego da palijativnu skrb uspostavimo na čvrstim i održivim temeljima - rekao je.

A da nitko nije čuo za palijativne timove, primijetila je savjetnica za socijalnu skrb Nina Miličević koja je pozvana u ime Grada. Naime, nakon predavanja koje su održali prof.dr. Veljko Đorđević na temu 'Palijativna medicina-civilizacijski iskorak', potom doc.dr.sc. Marijana Braš s temom 'Psihijatrijsko/psihološki aspekti u palijativnoj medicini', te dr.sc. Ivana Marasović Šušnjara o procjeni palijativnih potreba Splitsko-dalmatinske županije, Miličević je u ime Banovine kazala što se po pitanju palijativne skrbi napravilo, podsjetila i na inicijativu za hospicijem, te navela da je očito upitno da liječnici znaju za dva mobilna tima za palijativnu skrb.

Pozvala je zatim da se mobilni timovi jave liječnicima ili obratno. Mi možemo primijetiti i da bi bilo logično da su bili na tribini, ali kako očito za njih nisu znali, nisu ih ni pozvali.

Ostao je upitnik zaista kako rade uopće ti timovi za kojih se 2015. godine izdvojilo 300.000 kuna iz splitskog proračuna, a lani duplo više. Ravnateljica Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Jasna Ninčević je, među ostalim, naslanjajući se na riječi Miličević ustvrdila da imamo resurse, ali ne znamo ih koristiti. Smatra i da je zato potreban jedan info centar.

Osim ovog poprilično frapantnog podatka gdje se barem godinu dana aktivno priča o hospiciju, nedostatku palijativne skrbi u Splitu, organiziraju se radionice i ide se prema konkretnom cilju, a u isto vrijeme liječnici ne znaju za palijativni tim, izdvojimo još jednu zanimljivu činjenicu. Prof.dr.sc. Rosanda Mulić, prorektorica za nastavu Sveučilišta u Splitu je navela kako je splitska Medicini uvela izborni predmet 'Palijativna skrb', ali niti jedan student se nije prijavio za pohađanjem.

- Dva su moguća objašnjenja: ili smatraju kako ne mogu pomoći ili je razlog onaj svima nama poznati strah, strah od smrti - smatra.

No, da se vratimo na svrhu organiziranja tribine i jačanju svijesti o potrebi palijativne skrbi. Zamah je krenuo tečajem u prosincu kada je i najavljeno osnivanje odjela palijativne skrbi u KBC Split (s obzirom na to da bolnica zakonski ne smije biti stacionar, op.a), a tribina je nastavak tog slijeda.

Ovom prigodom prof.dr.sc. Veljko Đorđević s Katedre za psihijatriju i psihološku medicinu zagrebačkog Medicinskog fakulteta i psihijatar Klinike za psihološku medicinu KBC-a Zagreb je naveo važnost dobre edukacije bez koje nema implementacije. U prilično toplom obraćanju o važnosti 'palijative' iskreno je priznao i kako je medicinsko osoblje učeno kako liječiti, a ne kako otići s ovog svijeta, kako je rekao, jer i mi imamo strah kako se suočiti sa smrću.

- Eutanazija ne dolazi u obzir! Mi se moramo boriti za život do samog kraja i pomoći dostojanstvene zadnje dane, palijativna skrb nije samo krevet i hospicij - rekao je.

Apostrofirao je važnost timskog, interdisciplinarnog djelovanja u kojem nema hijerarhije. Liječnici, sestre, socijalni radnik, psiholog ili psihijatar, duhovnik su ravnopravni.

Pozvao je i da se ne ulazi u kompetitivne odnose, te naveo kako su se oni u bolnicama 'odvojili' iz predrasuda da se ne bave umirućima nego akutnim bolestima.

- Kao u masonskim ložama smo se držali tako jedni drugih umjesto da smo senzibilizirali javnost. Ovo, 21. stoljeće, mora biti holističko, moramo razmišljati o svim čimbenicima koji utječu na zdravlje. Preskočimo barijere koje nas dijele. Ne gledajmo simptome, gledajmo čovjeka u fazi neizlječive bolesti i odnosimo se prema njemu kao prema članu svoje obitelji. Kako se mi budemo ponašali, tako će i nove generacije prema nama - zaključio je.

Psihijatrica doc.dr.sc. Marijana Braš upozorila je na važnost psihološkog rada s pacijentom i obitelji.

- Kakvi smo liječnici se vidi i po tome kako priopćavamo loše vijesti – dometnula je.

Upozorila je i da je lani 11 osoba počinilo samoubojstvo nakon priopćavanja loših vijesti.

Psihijatri moraju biti tu u cijelom procesu, od toga za kako reći, od dijagnoze do razgovora, smrti pa procesa žalovanja.

- Osoba mora znati da je neizlječivo bolesna. Ima pravo, ima pravo pozavršavati svoje poslove. Malo je iznimaka od tog pravila. Zna se danas i da liječimo depresiju kod smrtno bolesnih - rekla je.

Skrenula je pažnju i na branitelje koji žive prosječno 50,8 godina, a dnevno ih umre od osam do deset.  Svoje predavanje potkrijepljeno i bolnim životnim primjerima je završila kako na koncu palijativna medicina pomaže i da postanemo bolji ljudi.

Splitsko-dalmatinskoj županiji su potrebni institucionalni i izvaninstitucionalni oblici palijativne pomoći, iznijela  je dr.sc. Ivana Marasović Šušnjara s Nastavnog zavoda za javno zdravstvo poznatijeg kao 'Higijenski'.

Godišnje prema podacima iz 2013. godine kada se radila procjena, umre 4500 ljudi, a od toga oko 2500 ih treba palijativnu skrb.

Od sudionika izdvojimo i ravnatelja KBC Split dr.sc. Ivu Jurića koji je rekao da u bolnici ima 148 kreveta za tzv. produženu skrb, od toga je na dnevnoj bazi 50-ak popunjeno.

Inače, tribinu je pratio i saborski zastupnik, predsjednik splitskog HDZ-a Petar Škorić koji se javio za riječ ustvrdivši da Split treba biti glavni, a ne da se pitamo gdje je po ovom pitanju. Hvar, Brač, Imotski... imaju 'krevete', a gdje je Split? Dodajmo na kraju i da su među okupljenima bili i iz Udruge za palijativnu skrb, volonterke koje godinama pomažu smrtno oboljelima i  njihovim obiteljima. Kako to obično biva, dok političari počnu djelovati, civilni sektor je već maraton otrčao. No, možda se ovaj put stvari za Split promijene. Kako je rekao svećenik don  :
- Isus je rekao 'kucaj i otvorit će ti se, traži i dat će ti se'. Ali, nije rekao na koliko vrata treba pokucati. Budimo uporni.