NASTAVAK POLEMIKE O TEMI VAŽNOJ ZA DALMACIJU Paško Burnać: Isticanje samo jednog aspekta neke djelatnosti omiljena je metoda političara, ali nikako znanstvenika!

I ovog puta se javljam povodom teksta dr.sc. Gorana Ćorluke s naslovom: 'Kolega, preporučite radna mjesta na koja se ljudi mogu prijaviti i primati prosječnu neto plaću od 6300 kn, a da nisu u turizmu'.

Naslov je, iako izazovan, djelomično netočan jer sugerira da su plaće u djelatnosti turizma iste ili veće od prosječne hrvatske plaće. Opće je poznato da su plaće u turizmu niže od prosjeka. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, u djelatnosti Pružanja smještaja te pripreme i usluživanja hrane (turistički sektor) prosječna plaća u 2018. god. iznosila je 5.178 kn. Broj zaposlenih u istoj djelatnosti iznosi 77.221 što predstavlja tek 6,4% ukupnog broja zaposlenih u RH. Najveći dio te brojke odnosi se na konobare, kuhare i sobarice. Napomenimo kako u tu brojku ne spadaju privatni iznajmljivači, koji su najčešće zaposleni u drugim djelatnostima i dohodak od imovine (najma) ne predstavlja im osnovni izvor egzistencije. Ako kojim slučajem ima onih kojima je to jedini izvor prihoda, to nipošto ne znači da bi turizam u cjelini trebalo tretirati kao instrument socijalne politike. 

Pokušajmo sad odgovoriti na izazov iz naslova i preporučiti radna mjesta u djelatnostima koji isplaćuju prosječnu ili iznadprosječnu plaću. Pri tome će nam pomoći podaci DZS-a o prosječnim mjesečnim isplaćenim neto plaćama po zaposlenom u 2018. god. Prednjače Financijske djelatnosti i djelatnosti osiguranja s prosječnom plaćom od 8.518 kn. U okviru kategorije Informacije i komunikacije gotovo sve djelatnosti isplaćuju plaću koja je veća od prosječne. Izdvojimo Telekomunikacije s prosječnom plaćom od 9.216 kn, te Računalno programiranje i savjetovanje s mjesečnim primanjima od 9.078 kn. Ne stoje loše ni Stručne, znanstvene i tehničke djelatnosti u kojima prosječni zaposlenik prima 7.081 kn. Djelatnost Prijevoza i skladištenja u prosjeku isplaćuje 6.352 kn, Opskrba električnom energijom, plinom i klimatizacija čak 8.337 kn, Zdravstvena zaštita i socijalna skrb 7.223 kn, Obrazovanje 6.580 kn… Sve u svemu, od ukupno 83 djelatnosti (raspoređenih u 19 kategorija) koliko ih registrira DZS, u njih čak 39 plaće su veće ili jednake od prosječne mjesečne neto plaće u RH. Srećom, nije sve u turizmu.

Nadalje, u tekstu se navodi, citiram: činjenica da se sve veći broj zemalja okreće turizmu kao podražavajućoj djelatnosti u ekonomskom rastu i stabilizaciji, primjer Ujedinjeni Arapski Emirati, kraj citata. Ne misli kolega valjda ozbiljno da su Ujedinjeni Arapski Emirati postali bogati na temelju turizma?!

Osvrnimo se i na računicu prema kojoj 'iznajmljivač iz Baške Vode ima primanja od 1.450 kn.' Kao predavač na sveučilištu u grani trgovina i turizam, kolega ne bi smio temeljiti svoju računicu na pretpostavci da su nekome tko u Baškoj Vodi iznajmljuje 10 kreveta godišnji prihodi od najma 60.000 kn. To je otprilike kao da pretpostavimo kako predsjednik uprave Atlantic Grupe, ili centarfor Dinama, ili ministar u Vladi imaju mjesečnu plaću od 6300 kn. Riječ je, naime, o prosjeku koji se računa aritmetičkom sredinom. Ukoliko bi, kojim čudnovatim slučajem, ta računica bila točna, ne preostaje ništa drugo nego da privatne iznajmljivače proglasimo objektom socijalne politike, s obzirom da im je dohodak ispod zakonski propisane minimalne plaće.

Međutim, da se ovako značajna tema kao što je uloga turizma u gospodarstvu RH ne bi pretvorila u prepucavanje dvojice dokonih ekonomista, usredotočimo se na ono bitno. Hotelski smještaj koji (zajedno s kampovima) realizira glavninu noćenja mjerilo je razvijenosti destinacije svuda u svijetu. Preko 60% kapaciteta privatnog smještaja u RH realizira tek manji udio u boravišnoj pristojbi (kao najizdašnijem turističkom porezu) u odnosu na ukupan a napose na hotelski smještaj koji sudjeluje u kapacitetima ispod 20%. Mali iznajmljivači kojima prihod od najma predstavlja dodatak kućnom budžetu dobrodošla su nadopuna hotelima, kampovima i ostalim smještajnim kapacitetima. Međutim, pod tom krinkom kriju se i oni koji su od privatnog iznajmljivanja stvorili unosan biznis koji se odvija u sjeni i koji na razne načine (prijavom manjeg broja kreveta od stvarno realiziranog, podjelom vlasničkih prava…) prelazi dopuštenu granicu za ulazak u sustav PDV-a. Takvi iznajmljivači uživaju privilegirani status jer su oslobođeni poreznih i parafiskalnih nameta koje plaćaju trgovačka društva (hoteli). Apelirajmo stoga na fer i korektno natjecanje u tržišnoj utakmici, gdje se pravila poštuju, a ne zaobilaze.

Umjesto zaključka, još ću jednom ponoviti da je turizam za Hrvatsku važan. Pozitivni aspekti turizma teorijski su dokazani i empirijski evidentirani. Međutim, isticanje samo jednog aspekta ili pozitivne strane neke djelatnosti, bila ona turizam, brodogradnja ili ICT, omiljena je metoda političara, ali nikako znanstvenika. Prema tome, priča o turizmu nije i ne može biti objektivna iz perspektive pojedinačnih aktera, već isključivo u kontekstu funkcioniranja sustava u cjelini. U tom slučaju, pored pozitivnih, valja ukazati i na negativne aspekte turističke djelatnosti koji se najbolje vide upravo u Dalmaciji: efekt istiskivanja, problem 'nizozemske bolesti' zbog favoriziranja i oslanjanja na komparativne (prirodne) resurse, te sindrom propuštenih prilika. O svakom od navedenih možemo javno polemizirati u sljedećem tekstu.