NE PRESTAJU GRADITI JER NE ZNAJU ŠTO ČINE Pjesmu u znak protesta posvetila splitskim urbanistima i konzervatorima

NE PRESTAJU GRADITI JER NE ZNAJU ŠTO ČINE Pjesmu u znak protesta posvetila splitskim urbanistima i konzervatorima

Građanka se stihovima bori protiv scenarija kojemu svjedoči na lokaciji Ad basilicas pictas

Čitateljica Dalmatinskog portala, stanarka Ulice Domovinskog rata u Splitu, poslala nam je pjesmu koju u znak protesta posvećuje urbanistima i konzervatorima Splita. Razlog je, rekla nam je, gradnja iznad spomenika nulte kategorije na lokaciji Ad basilicas pictas.


SIVI ZID


Nisu me sudili

A okružili su me zidom

Ne prestaju graditi

Jer ne znaju što čine

Ili možda znaju ali im je svejedno

Jer ne grade ni srcem ni rukama

Jer su svemogući a žive samo   od kruha

Zaštitili su me od ptica

Jer kome trebaju gnijezda

Zaštitili me od bliještećeg mora

Čemu boje neba i tričave zvijezde

I zašto ne preorati spomenike povijesti

Kad oni stvaraju povijest

Njihova djela o njima govore

Zid je moje svjetlo i moja tama

Uveče kad se umorna ispružim na ležaju

I moj zid se oblači za noć

Nije mu teško preskočiti balkon

Uvlači se k meni

Otima mi jastuk

Steže me u zagrljaj

I sili me da se njegovom sivilu predam

Vaša reakcija na temu
Pregledaj komentare