NEDJELJNA ĆAKULA Tanja Crljen: 'Osjećaj nakon ugašenog požara nitko ne može opisati'

Tanja Crljen je dobrovoljni ženski vatrogasac u DVD-u Split. Koliko su žene rijetkost u ovom zanimanju, pokazuje možda i nepostojanje imenice ženskog roda za vatrogasca. Tanju smo pronašli u DVD-u Split, tamo je svaki dan, s kolegama, već punih dvadeset godina.

Kako je započela vaša ljubav prema vatrogastvu? 

- Od djetinjstva sam učlanjena u vatrogasno društvo, a 1996. godine sam današnje kolege upoznala na požarištu i od tada sam prešla u DVD Split. Nadam se da ću tu biti sve dok ne ostarim jer ovo obožavam raditi i vatrogastvo je ono što me čini sretnom. 

Tko je na vas prenio ljubav prema ovom poslu?

- Roditelji koji su bili vatrogasci, te su tu ljubav prenijeli na mene i bili mi velika podrška. Oboje su odlazili na požarišta, a mama je bila uspješna na natjecanjima. U Jugoslaviji je bila prvakinja Europe. Otac je obožavao voziti kamione i uvijek bih ga pratila kako on to radi i to me privlačilo. Imala sam u roditeljima potpunu podršku, a tata mi je odmah platio polaganje za kategoriju kamiona bez ikakvog problema. 

Dvadeset godina je rada u ovom poslu iza vas. Što je čar ovog posla?

- Ljudi s kojima radim su ti koji ovaj posao čine ljepšim. Mi smo kao obitelj i sve radimo skupa. Od intervencija, druženja, puno lijepih stvari skupa prolazimo, kao i teških trenutaka kada nam to zajedništvo uvelike znači.

Kako bi opisali svoj posao?

- Opasan, ali iznimno interesantan. Uvijek, čak i kada se stvori situacija napetosti, sjetim se kako se nekome time pomaže, a osjećaj nakon ugašenog požara ne može nitko opisati. E, to su gušti, to ne može nitko platiti, taj smijeh i sreću koju proživimo. 

Što vaš posao zahtijeva?

- Prvenstveno, kako bi mi u žargonu kazali, moram biti normalna, jako staložena, smirena, odgovorna… Kada odemo negdje, treba biti odgovoran za ljude, opremu i teren koji pokrivamo, Tako da se radi o jako zahtjevnom poslu, kojeg ne može razumjeti u potpunosti onaj koji nije bio na terenu. Muške kolege su tu ako dođe do kvara na vozilu, ja tu mogu nekom sitnicom uskočiti. Vožnja je jedan od omiljenih trenutaka na poslu, ona mi je sve. To nosi adrenalin koji se ne može opisati, svaki put mi je osjećaj kao da vozim prvi put. 

Postoje li predrasude muških kolega prema vama?

- Neke kolege su navikle, neke nisu. Ne mogu kazati da ja mogu više ili manje nego muškarci jer je ovo timski posao i rad. I nakon svih tih godina, uvijek postoje pogledi 'Što će žena na terenu', ali ja sam navikla na to, kao i moji kolege iz društva što mi je jedino važno. 

Biste li voljeli kada bi u vašem društvu bilo više žena?

- Imam ja kolegicu Robertu koja povremeno i koliko ima slobodnog vremena radi kod nas. Voljela bih da nas je što više, pogotovo operativaca. Uvijek u šali mamim djevojke kako je na poslu odlično jer ima mnoštvo zgodnih vatrogasaca, ako naravno vole muškarce, hehe. Nedavno sam u novinama pročitala kako u Šibeniku imaju dvije žene i to mi je drago za čuti. Dosta je žena u ovome, ali nisu na terenu već se isključivo natječu. Muškim kolegama bih dala savjet neka ih puste, jer one su tu zbog ljubavi prema poslu i mislim da bi i te kako pomogle na terenu. 

Jeste li ikada požalili što ste odabrali ovaj posao?

- Završila sam za veterinarskog tehničara te u tom smjeru nisam nastavila. Nikada se u životu ne bi voljela baviti drugim poslom. Za mene je ovo više od posla, više od dvadeset godina sam dobrovoljac te želim i dalje to biti. 

Što ukućani kažu na vaš posao?

- Imam dvije kćeri od 13 i 16 godina, one su na to navikle i njima je to normalna stvar. Mislim da njih ne zanima vatrogastvo, one su u nekom svom svijetu, a ovo su danas neke druge generacije. Više nema masovnih društava to su prošla vremena u kojima su roditelji imali posao, a djeca su dolazila u društvo zbog druženja, imala su pravo na svoje djetinjstvo. Danas na žalost ta djeca moraju zarađivati za svoj kruh.

KOLEGE O TANJI 

Tanja probija granice, a njezini kolege kažu kako između nje i muških kolega nema nikakve razlike. 

- Kada je ona došla, možda smo bili malo skeptični, ali smo imali hrabrosti da je pustimo s nama na teren. Tanja je kod mene promijenila mišljenje i odbacila sve predrasude. Danas bih više želio deset žena, nego dvadeset muškaraca. Muškarci su sujetni, misle da su najpametniji, kod žena toga nema. Sa ženama se možeš dogovoriti, a to uvijek rezultira dobro odrađenim poslom. Osobno, meni su žene pouzdanije i volio bih ih imati dosta u društvu. Tanja vam radi čuda s vozilima, prolazi kroz nemoguća mjesta, vozi u rikverc kroz divljinu - kazao nam je predsjednik DVD-a Dalibor Radnić, koji je pun hvale za jednu od rijetkih 'vatrogaskinja' u Dalmaciji.