NESTAJE MARJAN KAKAV JE BIO: Još jedan slučaj u kojemu nitko nije odgovoran

Na Splićane se posebno apelira da ne šetaju od Bena do Instituta dok traju radovi, kažu odgovorni, zbog sigurnosti. Osim zbog sigurnosti po život, možemo dodati, za svakog ljubitelja Marjana postoji opasnost koja se ne može mjeriti, a to je bol kako izgleda. Bez pretjerivanja, kao da je zavladalo ratno stanje kojem se ne nazire kraj. Trnci prolaze dok gledate uništeni Marjan. Da, uništeni. Grozno je i kad je maksimalno par stotina stabala otišlo iz park šume. U tom trenu shvatite razmjere katastrofe, pred vama se stvori šuma bez najmanje 20.000 stabala. Shvatite da je otišao Marjan kojega znamo, da su uništena pluća grada. Naša djeca će ga se sjećati, neki novi klinci možda neće vjerovati da je tako bilo, ali sigurno nam neće vjerovati kada im kažemo da je onaj tko ga je uništio imena - Nitko. Nema krivca, nema odgovornosti. Barem za sada. To će biti najteže objasniti, s pravom nam se mogu rugati. Više od dvije godine potkornjak je radio što ga je volja, a za to vrijeme u ladicama stoje vile zamišljene na južnim padinama.

Iako se bager upalio, nije zbog 'potkornjaka' koji vide eure i kvadrate kad pogledaju brdo iznad Splita. Za spas šume su. I spasit će se. A ovaj put Splićani neće stati, ići će do kraja. Tražit će upis 'park šuma' na svakoj čestici, izborit će se za izbacivanje građevinskih zona.

Dvije godine ignoriranja potkornjaka, godinu dana odbijanja upisa čestica, mjeseci odugovlačenja s postupkom da bismo na kraju dobili blažu verziju 'vlaka'. Preživit će(mo) i to. 

Završit će ovaj period, završit će bol zbog Marjana kakav je nekad bio, ali završit će i svaka misao o gradnji u park šumi.