Dalmatinski portal koristi 'kolačiće' za što trebamo Vašu privolu. Ako nam želite pomoći u prikupljanju podataka za analitičke odnosno statističke svrhe, molimo Vas prihvaćanje 'kolačića' za analitiku. Naša web stranica koristi i marketinške 'kolačiće' zbog pružanja marketinškog sadržaja za koje od Vas također trebamo privolu. Bit ćemo sretni ako se slažete s tim jer Vam tako možemo ponuditi najbolje korisničko iskustvo.

Saznaj više
Foto: Joško Šupić Neurofeedback u Splitu: Isprobao sam metodu koju je osmislila NASA za svoje astronaute, a na zapadu je koriste menadžeri, kirurzi, sportaši...

Neurofeedback u Splitu: Isprobao sam metodu koju je osmislila NASA za svoje astronaute, a na zapadu je koriste menadžeri, kirurzi, sportaši...

Rad na portalu je prilično stresan, pa je vlasnica centra Doctus u meni vidjela idealnog 'pacijenta'

Desetak dana sam odgađao pisanje ovog članka jer sam osjećao kao da treba početi s riječima tipa: 'Ja sam Mate Prlić, alkoholičar'. Samo što u mom slučaju nije problem alkohol nego stres, riječ koja je danas postala toliko izlizana da gotovo i ništa ne predstavlja. Stoga ću navesti neke svoje simptome, odnosno primjere koji su me u konačnici i doveli do toga da ovo tipkam. Prvi je, recimo, osjećaj panike kada bih vidio dvadesetak mailova koji su stigli dok sam bio na jednom kratkom sastanku, trećina ih je s napomenom 'hitno', zbog druge trećine sam se trenutačno naljutio sam na sebe jer nisam njihov sadržaj već objavio na portalu što mi je primarni zadatak kao uredniku, a zadnja trećina su poruke koje su nepismene, nedorečene ili jednostavno besmislene. I kao takve mi također stvaraju nelagodu jer je s druge strane kompjutera čovjek koji je ipak uložio kakav-takav trud da uspostavi kontakt, te ne zaslužuje moje totalno ignoriranje. Velika je vjerojatnost da ću pregledavajući tih dvadesetak zaostalih mailova paralelno komunicirati s par osoba preko Facebook Messengera, nakon zvučnog signala pokušavati skužiti gdje sam dobio poruku (Viber, WhatsApp...), svakih desetak minuta ću se nekome javljati na mobitel, istovremeno pokušavati pratiti što su drugi portali objavili i usput gledati kako dovršiti tekst kojega sam jučer počeo pisati. U tom trenutku je velika vjerojatnost da ću 'puknuti' zbog najbanalnije stvari. Recimo na ženino pitanje što ćemo za ručak, prijateljev poziv koji baš sad želi prokomentirati izjavu nekog političara ili djetetovo žicanje da mu sutra kupim igračku. Jednostavno, kao tempirana sam bomba. Drugi moj primjer nije dramatičan, ali je možda slikovitiji. Svakome od vas se dogodilo da stavi kuhati kavu, pa zaboravi i voda ispari. Big deal. Ali što reći kada vam se to dogodi tri puta zaredom? Ne u jednom mjesecu, tjednu, danu, nego u pokušaju da jedno popodne popijete tu tursku kavu. Stavim kuhati kavu, ispari. Napunim ponovno do vrha, ponovno ispari do dna. Napunim opet i... znate već. Je li mi mozak ispario?! Bio sam za računalom u svom svijetu.

Treća stvar koju sam prije bez problema radio, a onda mi je postalo nemoguća misija jest rano buđenje. Za moj posao je idealno dizanje u 6 sati, ali zadnjih mjeseci nikako nisam uspijevao probuditi se tako rano bez obzira kada išao spavati. Od 5.30 bi budilica počela zvoniti, ali nema šanse da iz kreveta izađem prije 7.30.

Četvrta stvar: ne mogu više ništa zapamtiti. Ako idem u dućan po tri stvari, trebam zapisati. Sve što ne trebam napraviti u roku par minuta, bolje je da je na papiru. Što je najgore, dok su ekrani oko mene, vjerojatnost da će mi doći do svijesti što mi sugovornik govori je često vrlo mala. Gledam i slušam kolegu, a misli su na zaslonu mobitela.

E, sad, na sve ove stvari nisam gledao kao na problem, odnosno to je sve išlo u 'opis posla', no igrom slučaja sam došao do Doctusa, centra na Lovretu otvorenog za sve kojima je potrebna stručna pomoć logopeda, defektologa, psihologa i edukacijskih rehabilitatora. Ankica Kelava, direktorica i vlasnica Doctusa, zbog svega ovoga prije nabrojenoga u meni je vidjela idealnog 'pacijenta' za neurofeedback, metodu koju je osmislila NASA za svoje astronaute, a kasnije se proširio u medicini. I, eto, stigao i do Splita.

NFB u inozemstvu, među ostalim, popularan je među kirurzima zbog poboljšanja koncentracije, korporativnim menadžerima služi za povećanje emocionalne inteligencije, sposobnosti vodstva i bolje upravljanje, na tretmanima su i sportaši i profesionalni igrači pokera, kao i oni koji se žele riješiti stresa. Uostalom, koncentracija, fokus i emocionalna kontrola ključni su za postizanje optimalnih performansi u gotovo svim područjima. U Hrvatskoj je pak NFB priznata terapijska metoda od strane HZZO-a i koristi se u bolnicama na odjelima psihijatrije i neurologije, te u raznim udrugama koje pomažu djeci s određenim poteškoćama u razvoju. Terapeutkinja Tonka Šamadan, bacc.med.techn., koja provodi NFB treninge u Doctusu, prije nego što mi je postavila žice na glavu, objasnila je kako neurofeedback funkcionira... 

- Koristeći neinvazivne tehnike EEG-a za mjerenje moždanih valova, pomoću medicinskog aparata  analiziraju se aktivnosti moždanih valova klijenta i pretvaraju u korisne informacije. U  stvarnom vremenu prikazuje se električna aktivnost mozga te se kroz povratnu spregu postupno umanjuje i/ili otklanja disregulacija i postiže samoregulacija mozga. Mnogi neželjeni obrasci ponašanja, poremećaji i oboljenja uzrokovani su upravo dereguliranom moždanom aktivnošću. Na površinu glave postavljaju se elektrode prema unaprijed određenom protokolu, ovisno o simptomima. One isključivo služe za detekciju moždanih valova i ne mogu nanijeti ozljedu niti se njima dovodi električna energija u mozak - rekla je Šamadan.


Ono što sam ja vidio može se i kraće reći: stavila mi je žice na glavu, svakih desetak minuta pitala kako se osjećam dok sam gledao film po svom izboru na računalu. Ekran na kojem je Sherlock Holmes bez problema rješavao zagonetke samo je s vremena na vrijeme bljeskao, a slika se širila i sužavala. Tijekom prvog tretmana sam osjetio srce, vrlo lagani pritisak, što mi se inače događa kada imam neke emocionalne probleme, kada me nešto muči. U ovom slučaju me nije ništa mučilo, ali me je terapeutkinja, objasnila mi je, 'napala' frekvencijom koja je pogađala dio mozga odgovoran za osjećaje. Evo što mi je tada rekla:

- Pristup je baziran na simptomima i sve se zasniva na odnosu klijenta i trenera. Moždani valovi na mom ekranu prikazuju kako Vaš mozak regulira pažnju i stanje pobuđenosti. Težimo tome da je mozak fleksibilan u regulaciji pažnje i pobuđenosti u svakodnevnom životu. Program NFB-a počinje s infra niskim frekvencijskim treningom. Znači, biram kojom 'jačinom' će se obraditi signal i prezentirati povratna informacija. Krećemo s jednom lokacijom s većom frekvencijom, jačim podražajem za mozak, postupno smanjujem do one frekvencije koja odgovara toj osobi. Većina ljudi i djece može trenirati na niskoj frekvenciji od 0,01 MHz, ali Vama sam ostavila 0,02 MHz zato što sam procijenila da s obzirom na dinamiku i potrebe posla kojega obavljate je potrebno da Vas ovaj trening smiri, ali ne uspori, odnosno cilj je da razina pobuđenosti bude optimalna.

Jutro nakon prvog tretmana sam se uspio probuditi kada sam navio sat. Nisam pridavao pažnju tome da se, eto, nakon par mjeseci baš poklopilo da se bez problema uspijem izvući iz kreveta u 6 sati nakon jednog NFB tretmana, ali terapeutkinji Tonki Šamadan je ta informacija izmamila osmijeh na lice...

Nakon nekoliko NFB treninga, koji se svode na to da samo sjedneš u fotelju i sat vremena gledaš film s elektrodama na glavi, više nisam imao ispade nabrojene na početku teksta, posao sam obavljao smirenije, nije bilo 'drame' kad bi me zatrpali mailovima. Naravno da mi je prvo palo na pamet da se radi o autosugestiji, odnosno da sam osvijestio svoj problem i time ga djelomično riješio.

- Okej, da se radi i o tome, a ne o rezultatu NFB treninga, zar opet nismo postigli što smo željeli? Ja sam zadovoljna - lakonski je komentirala trenerica Šamadan moje relativiziranje njenog rada.

- Međutim, djeca s poteškoćama ne percipiraju svoj problem i NFB trening shvaćaju kao igru, a rezultati su i te kako vidljivi - dodala je, nabrojivši nekoliko primjera u kojima se nikako nije moglo raditi o autosugestiji.

Kontinuiranim treningom, objasnila je, počinju se proizvoditi 'željeni' moždani valovi, a potiskuju neželjeni.

- NFB u većini slučajeva ima pozitivan, trajan učinak, ali je u određenim stanjima cikluse potrebno ponavljati. U manjem postotku osoba koje su bile uključene u NFB trening nisu zabilježene promjene te je za sada nemoguće predvidjeti do koje mjere će NFB za nekoga biti koristan - dodala je.

Dvadesetak dana je trajao moj NFB ciklus, mogu reći da sam definitivno u skupini ovih koji su doživjeli promjenu. Osjećaj je možda najsličniji onome kada počnete nešto trenirati (teretana, neki sport), pa vam odjednom bude znatno lakše obavljati i druge fizičke aktivnosti koje su vam prije bile tlaka. Dakle, od neurofeedbacka ne treba očekivati čuda, samo malo bolju verziju sebe...

Vaša reakcija na temu