ODLUKA VISOKOG KAZNENOG SUDA Nema zatvora za fra Šimu i bankaricu, nije uvažena žalba Državnog odvjetništva
U roku od dvije godine moraju nadoknaditi štetu od 9,8 milijuna kuna
Visoki kazneni sud odbio je žalbu Državnog odvjetništva i potvrdio uvjetnu kaznu fra Šimi Nimcu i bankarici Jasmini Bilonić za prodaju crkvene zemlje u Baškoj Vodi i prisvajanje 9,8 milijuna kuna. U ponovljenom suđenju u Splitu osuđeni su uvjetne kazne od po godinu dana s rokom kušnje od četiri godine, a sud ih je obavezao da solidarno isplate crkvi štetu u roku od dvije godine ako ne žele u zatvor.
Riječ je o neuobičajenom slučaju. Okrivljenici su s Državnim odvjetništvom postigli sporazum prema kojem će priznati krivnju i namiriti štetu te zauzvrat biti osuđeni na uvjetne kazne. Vrh Državnog odvjetništva nije bio, međutim, zadovoljan uvjetnom sankcijom tako da su nakon svega ipak napisali žalbu te zatražili da se fra Šime i bankarica kazne zatvorom.
Na sjednici Vijeća Visokog kaznenog suda bili su i okrivljenici zajedno s braniteljima.
DORH je strožu sankciju obrazložio tvrdnjom da je prvostupanjski sud precijenio značaj olakotnih okolnosti, pogrešno utvrdio da ne postoje otegotne okolnosti te izrekao preblagu kaznu.
No, Visoki kazneni sud nije se složio s tom konstatacijom.
'Ispravno je prvostupanjski sud vrednovao značaj utvrđenih olakotnih okolnosti, neosuđivanost, priznanje, kajanje i žaljenje zbog počinjenog, protek veći od deset godina od počinjenja djela i spremnost za popravljanjem štete.
Nije u pravu državni odvjetnik da je način počinjenja djela u smislu razrađenosti postupanja optuženika sud trebao cijeniti otegotnim, jer je riječ o aktivnostima dovoljnim za ispunjenje sastavnica kaznenog djela, a ne aktivnostima koje bi premašile intenzitet potreban za ostvarenje tih sastavnica. Također, zbog pretpostavke nedužnosti promašeno je žalbeno upiranje na potrebu negativnog vrednovanja okolnosti da je protiv optužene u tijeku kazneni postupak za drugo kazneno djelo.
Iako državni odvjetnik s pravom prigovara da je prvostupanjski sud otegotnim trebao ocijeniti činjenice razvidne iz činjeničnog opisa djela, i to raspolaganje optuženika protupravno pribavljenim novcem i visinu štete koja nadilazi iznos potreban za ostvarenje kaznenog djela, izloženi prigovor ipak ne upućuje na to da je izrečena kazna uz primjenu uvjetne osude s posebnom obavezom preblaga
Naime, i po stavu ovog suda, okolnosti istaknute u žalbi državnog odvjetnika u vezi s onim okolnostima koje je prvostupanjski sud utvrdio, ne dovode u pitanje niti visinu izrečene kazne, niti upućuju na potrebu izricanja bezuvjetne kazne zatvora jer bi takva kazna u konkretnoj situaciji bila prestroga i neadekvatna zbog previše naglašene retributivne sastavnice. Naime, prihvatljiv je zaključak prvostupanjskog suda da optuženici i bez izvršenja kazne neće u budućnosti činiti kaznena djela, uvažavajući pri tome da je riječ o osobama koje do sada nisu osuđivane, koje su priznale počinjenje kaznenog djela i iskazale spremnost da poprave štetu, što su sve razlozi za primjenu uvjetne osude uz posebnu obvezu kao dodatnu motivaciju da štetu stvarno i poprave', stoji u presudi Visokog kaznenog suda.
