Optužnica Natalije Đukanović: Za društvo u kojemu je šutnja metastazirala kriv si - ti!

Ej, ti! Ti koji se nisi bunio kad je mali od susjede Zore dobio zabranu zbog baklje, ali si dizao bunu u Matinom kafiću braneći bučno tezu o huliganima, neradnicima, drogerašima i znao si odmah da mu tako i treba jer zbog takvih pošten čovjek ne može na stadion, a ti poveo i kćer i sina, možda i ženu. I svima bi im to bio prvi put na Poljudu. Tebi bi bio prvi u ovome stoljeću i baš zato si poludio (o kako bi iskidao i člansku da si je imao) kad su nas osramotili u Francuskoj i dobro je onaj nekidan rekao da sve to treba u koncentracijske logore zatvorit. Nisi se bunio zbog njegove zabrane, tako mu i treba, ali tebi ne treba policija po portunu zbog divljaka kao on.

Ti koji se nisi bunio kad je od Mate koji drži kafić na dnu ulice kćer Marina dobila otkaz prvi dan nakon povratka s porodiljnoga, ali si znao i bučno svjedočio na feštama kako je Mate sebi otkida od usta da je školuje i da je uputi u život. Nisi ipak zucnuo ništa, mogla je to i očekivat, pa neće valjda privatnik trpit nju na porodiljnome, pa malu bebu, pa temperatura, pa vrtić, pa priredba, pa varičele. A, za reć pravo, mogla se bolje i udat, pa ne bi sada tražila pomoć i pravdu. To si rekao Mati i lani kad je mala sve upilala sa švicarcem i kamatama.

Ti kojemu se nije dalo ustat ranije ono kad te susjeda Zora zvala da dođeš pred njenu bivšu firmu vikat s njom i kolegicama da im daju njihovo, zarađeno, oteto, a od vlasti blagoslovljeno umjesto oteto. Ti kojemu je bilo tlaka poslije posla otići na onaj humanitarni koncert za operaciju maloga prvašića od Jelene i Tome što žive kraj dućana, ali si s pivom ispred dućana zaključio da je prije svatko imao pravo na zdravstvo.

Ti koji si odšutio pljačkašku pretvorbu i privatizaciju, telekome, ine, šume, vode, more, hotele, tvornice, bolnice. Ti koji si u tišini čekao da nas prođu i hadezeovi i esdepeovi. Ti kojeg se ne tiče ni status majke njegovateljice ni Zakon o sportu. Eto, ti! Ti si omogućio da iz zatvora namigujući i s kokakolom u ruci izlazi višestruki ubojica s pravim imenom pod rubrikom 'otac' u rodnom listu. Bez razlike od onih iz društveno prihvatljivih obitelji, od onih ubojica na moru, na cestama, od onih zbog koji se izmišljaju anemije, stanja šoka, potpomognuta samoubojstva. U društvu u kojem je šutnja metastazirala i prijeti nas ugušiti vlastitim nemarom za vlastito. U državi u kojoj premijer slavi novorođenče kao da je, a ono, Beyonce, a predsjednica lansira nove modne trendove na važnim sumitima kao da je, a ono, Kim Kardashian.

I zato se nemoj čuditi kad jednoga dana na red u susjedstvu, zgradi, kafiću i dućanu red dođe na tvoga maloga, na posao tvoje kćeri i na tvoje višemjesečno čekanje CT-a. Nemoj se čuditi kada onda u svojoj borbi protiv sistema kojeg si svojim 'netalasanjem' stvorio i othranio budeš sasvim sam. Na ulici. Onoj ulici koju nećeš u svom nogometnom klubu, onoj na kojoj se završi poslije porodiljnog, onoj na kojoj se u ovoj zemlji prosi za operaciji.

Odjavna špica:

Zorin mali (26): u međuvremenu je završio faks, radi u jednom privatnoj firmi na stručnom osoposobljavanju za 2.400,00 HRK.

Matina kćer (32): nije se uspjela vratiti na posao, još uvijek u sporu s bivšim poslodavcem. Na više od 100 razgovora za posao bila nepoželjna zbog malog djeteta. 

Jelena, Tomo, prvašić (7-42): zbog dostupnije terapije, lijekova i bezvrijednosti profesorskih diploma u domovini preselili u Dublin. Rade u hotelu kao pomoćni recepcioner, odnosno sobarica. Prvašić ima najbolje ocjene u razredu.

Zora, Mate i Ti ne možete pogledati ni djeci ni sebi u oči. I svaki dan se optužujemo.