Foto: Veljko Martinović Bobanova logika o krvavim gaćama i koalicijskim partnerima
Tjedni pregled Piše: Damir Petranović

Bobanova logika o krvavim gaćama i koalicijskim partnerima

Župan nam je ovog objasnio da je u nadziranju multimilijunskih projekata od stručnosti važnije krvarenje. A objašnjenje sporne koncesije nad Benama još je luđe

PONEDJELJAK Razotkrivanje

Dočekali smo trenutak da nam župan Blaženko Boban napokon, nakon deset dana šutnje, objasni kako i zašto je u Nadzorni odbor Lećevice postavio jednog penzioniranog šofera i zašto vjeruje da je baš on najprikladniji za nadziranje najvažnijeg i najvećeg projekta u ovom desetljeću, vrijednog 72 milijuna eura. 'On je krvario za Lećevicu!', uzbudio se Boban.

Zvuči logično.

Slično kao i županov odgovor na prozivke da je jednu od najljepših splitskih plaža dao u koncesiju obitelji svog koalicijskog partnera i tvrtki koja nema ni prihoda, ni zaposlenih - ali zato ima reference u liku oca Petroslava (predsjednika Županijske skupštine) i barbe Željka (ultimativnog gazde).

'Zar se ne bismo trebali boriti da mladi ljudi sebi stvaraju bolje uvjete za život?', drsko se zapitao Boban.

U ovom obliku borbe, naravno, najbolje prolaze oni s krvavim gaćama ili s prikladnim obiteljskim i političkim pedigreom.

UTORAK Priznanje

Po pitanju plaže na Benama oglasio se i gradonačelnik Andro Krstulović Opara, koji već tradicionalno pokušava pronaći izlike za politički suicidalnu (ili ipak prirodnu?) koaliciju i nakon mahom neuvjerljivog izmotavanja najčešće prospe onu legendarnu 'Da sam Kerum, ja to ne bih napravio'. Valjda vjeruje da nam time izbriše kolektivnu memoriju i izdigne se iznad HDZ-ovog i HGS-ovog mulja, makar je i sam svjestan da mu slijede još tri godine kusanja kaše koju su skuhali Škorić i Kerum - a bogme, vidimo, i njegovi stranački kolege iz županijskog ogranka HDZ-a. Bilo bi poštenije da jednostavno javno prizna: 'Ovo je cijena koju moram platiti'.

U ovom slučaju posebno slatko bilo je gradonačelnikovo simultano objašnjavanje da se Grad odlučio na akciju na Žnjanu 'kako taj prostor ne bi izmakao kontroli', dok istovremeno nema ambiciju uredovati na Benama - kao da ondje vlada protestantski red i kao da iz polulegalnih objekata ne cure septičke jame, dok se istovremeno gomilaju milijunski dugovi.

SRIJEDA Vješalice

'Grad i gradske tvrtke nisu poduzetnici, to je posao tržišta', jedan je od gradonačelnikovih navodnih argumenata zašto ga Bene ne zanimaju, što zvuči dosta blesavo znamo li da se upravo gradske tvrtke - od Stanouprave do famozne Splitske obale - natječu na tržištu. Da ne spominjemo famoznu agenciju - ej, turističku agenciju! - kojoj je jedna od glavnih zadaća prodavanje reklama na stupovima javne rasvjete.
Onim  istim stupovima koji, kako vidimo ovih dana, k'o kruške padaju po gradskim cestama jer nitko dosad o njima nije vodio računa, a moguće i zato što se zadnjih godina na njih povješalo bezbroj plakata, konstrukcija drugih gluparija.

Poslužimo li se postavljenom logikom, bilo bi pametnije da se Grad i gradske službe i tvrtke ozbiljno pozabave s tih 14 tisuća stupova, a manje gledaju biti poduzetnici na tržištu.

ČETVRTAK Parkiranje

Za ovotjednu dozu histerije izdvajamo opću pobunu zbog navodnog naplaćivanja na Žnjanu - za koje znamo da se neće dogoditi još najmanje do ljeta 2019. godine. A moguće ni tada.

Šok i nevjerica.

Nikakva odluka nije donesena i sve je još uvijek u magli, a već je krenulo grintanje o 'plaži za odabrane' i zdvajanje nad tužnom sudbinom penzionera koji 'od svojih 1800 kuna neće moći platiti parking'. Mašala, nikad nam ništa ne valja.

Da, parkiranje na plaži u koju ćemo utući nekoliko desetaka milijuna kuna u perspektivi treba naplaćivati i to nije sporno ni za Žnjan, ni za ostale uređene dijelove grada. Sporno je jedino hoće li se omogućiti normalan pristup pješice, biciklom, motorom ili autobusom - a još više, hoće li mjesta za parkiranje naprosto biti dovoljno. Nije problem platiti, problem je kad platiš i onda kružiš sat vremena k'o budala.

PETAK Zvončići

Neboder na Kmanu dobio je dozvolu za novih deset katova i titulu buduće najviše zgrade u državi, što svakako zvuči zanimljivo barem na simboličnoj razini. Tromjesečnu trakavicu prekinulo je Ministarstvo prostornog uređenja, koje je de facto naredilo izdavanje ovog papira nakon što su gradski činovnici to dva puta odbili napraviti, a iz njegovog naloga dosta je očito da bi se kumom zgrade mogao prozvati bivši gradonačelnik Ivo Baldasar.

Jedan njegov zaključak s kraja mandata, naime, bio je ključan u raspetljavanju birokratske zavrzlame i poslužio je kao osnova za rast ovog tornja. To ne mora nužno biti loše, dapače, baš Kopilica i zona oko nje su kao stvoreni za neki novi, ambiciozan i poletan Split, pod uvjetom da se prostor planira smisleno i dugoročno.

Notirajmo samo da je Baldasar poprimio obilježja kazetne bombe: davno je pukao, a tko zna na koliko ćemo njegovih 'zvončića' još nabasati.

SUBOTA Vasko

Pratili smo zadnjih godina i sagu o Vaskovom 'Plavom stablu' koje je najprije žrtvovano na oltar nesuđenog Todorićevog šoping centra, potom godinama ležalo u skladištu, pa zatim privremeno uskrsnulo u Zagrebu, da bi ovih dana u komadima bilo vraćeno u Split. Eno ga na Pujankama, uz obećanje da se uskoro vraća u svoje prirodno stanište na početku Vukovarske.

Nije stvar u Stablu kao takvome, nego u želji da se malo odgovornije odnosimo prema vlastitom blagu. Samo na Vasku i njegovom imaginariju, cijelom svijetu čudesnih likova i situacija, neki razumniji grad odavno bi izgradio kompletan vizualni identitet.

NEDJELJA Talent

A od bizarnijih ovotjednih inicijativa izdvojimo jednu koju je iznio župnik s Trstenika: on je zamislio da se na mjestu 'Papinog križa' na Žnjanu - neuglednog željeznog stupa stiješnjenog između hotela, stambenih zgrada i šetnice - izgradi kamena kapelica. Premda projekt Žnjana predviđa da se Papin dolazak zgodno obilježi na logičnom mjestu, uz obližnju crkvicu, no eto nam don Ivana koji javno predstavlja viziju 'umjetnički nadarenog don Ante', rukom izrađenu skicu za koju tvrdi da se mora ostvariti baš na mjestu križa i nigdje drugdje.

Zato i jesmo tu gdje jesmo, zbog skica iz kućne radinosti i 'umjetnički nadarenih' neimara koji nam bez ikakvog otpora ostavljaju svoje tragove u prostoru.

Vaša reakcija na temu
Pregledaj komentare