O urbanizmu, crkvi i tužnoj splitskoj podjeli

PONEDJELJAK Struka

Tjedan je započeo javnom raspravom o famoznom urbanističkom planu Splita 3, koji je izvirio iz anonimnosti zahvaljujući Društvu arhitekata i njegovom predsjedniku Draganu Žuveli - prvome koji je nakon dugo, dugo vremena u ime struke progovorio trezveno, argumentirano i angažirano, baš kako bi trebalo. Nova mlada postava DAS-a - neopterećena, ali i 'neuvezana' u višedesetljetne gradske urbanističke svinjarije i prostorni teror - već se javljala na temu GUP-a, Turske kule ili sportskih terena na Trsteniku, ali ovdje se definitivno radi o njenom najvećem ispitu.

Upravo ove godine projekt 'Split 3' bit će predstavljen u jednom od najvažnijih svjetskih muzeja, Museum of Modern Art u New Yorku, dok ga mi na terenu već godinama sustavno zanemarujemo i devastiramo. Baš zato još je tužnije da je cijela borba više-manje spala na 33-godišnjeg Žuvelu i njegovu ekipu, dok svi ostali uvaženi profesori, akademici, arhitekti od ugleda i formata ili strukovne moralne vertikale, da oprostite, šute k'o pizde.

UTORAK Dilema

Da se ne lažemo, ovom kvartu nova crkva ne bi škodila, no svejedno je beskrajno tužno da se kompletna javna rasprava o važnom gradskom prostoru pokušava svesti isključivo na 'za' ili 'protiv'. Bez ikakvog ozbiljnog aktiviranja moždanih vijuga, ali zato s puno strasti, emocija i pjene na ustima.

Da, postoji značajan broj građana koji se protive crkvi kao crkvi, što je potpuno bedasto, jednako kao što bi velik dio njih nakeljio što veću crkvetinu i zvonik bez imalo obzira prema javnim potrebama, prostoru i sadržajima.

Ako se već izjašnjavamo u tim plošnim kategorijama, evo jednostavnog rješenja: crkva može, gdje god hoće, pod uvjetom

a) da neće urbanistički devastirati grad, niti smanjiti kvalitetu života ljudi koji žive u blizini

b) da će se graditi na crkvenom, a ne gradskom zemljištu, ili da će ga u najmanju ruku platiti

Potpuno je, naime, bizarno da nam se gradske vlasti već desetljećima žale kako ne uspijevaju probiti cestu, napraviti školu i vrtić ili ne daj bože kakvu šetnicu ili biciklističku stazu upravo zbog problema oko otkupa i izvlaštenja privatnog zemljišta. A da, s druge strane, tisuće i tisuće kvadrata upravo u kvartu bez vrtića, poštenog parkirališta i sa školom koja radi u tri smjene (!) prepuštaju crkvi. I nekakvom privatnom zdravstvenom centru samo malo sjevernije, što je u cijeloj priči još luđe.

SRIJEDA HDZ

Marijana Puljak prva se među političarima priključila na vlak Društva arhitekata, pa sazvala zbor građana na kojemu je namjeravala ozbiljno raspravljati o ovom urbanističkom planu, što bi bio hvale vrijedan potez da se nije preračunala.

Nije, naime, predvidjela diverziju, niti joj je uopće pala na pamet ideja da će već pola sata ranije ona mala prostorija biti ispunjena do čepa. Naravno, sve redom žestokim pobornicima crkvenog projekta.

HDZ je to.

ČETVRTAK Uvrijeđeni

Sama Nadbiskupija nakon duljeg čekanja napokon se oglasila, i to barem priopćenjem. Instituciji koja je u doba komunizma zbilja bila zatvorena u tor i često omalovažavana, a u prostornom planiranju redovito preskakana, u komuniciranju s javnosti ostao je taj uvrijeđeni ton i poza žrtve.

Za što, ako ćemo biti potpuno iskreni, više nema ama baš nikakvog povoda jer joj je u zadnjih četvrt stoljeća sve nadoknađeno. I više od toga.

Trinaest novih crkava, golemi klerikat na Trsteniku, samostan koji je doslovno pojeo trg ispred 'Dalme' i niz drugih investicija elegantno su se provukle kroz gradske propise - često i mimo njih - niknulo je u tom razdoblju, a Split je bogme bio vrlo dobrohotan i kada je trebalo naplatiti ono što obični građani ili investitori trebaju keširati čim stave ciglu na ciglu.

PETAK Politika

Već nekako prema kraju tjedna iskristalizirala su se dva moguća rješenja cijele ove zavrzlame: ili će doći do kompromisa pa će fantomski 'zdravstveni centar' ustupiti mjesto crkvi, dok će južni dio biti ostavljen za logičniju i prirodniju namjenu parkirališta i tržnice, ili će doći do nadjačavanja u kojemu ćemo ovu trakavicu gledati još mjesecima.

Politika je na potezu.

Ante Čikotić iz Mosta po običaju je nastupio razumno i predložio dogovor, SDP-ovci su se probudili iz kliničke smrti i uspjeli proizvesti smislenu reakciju - založivši se za referendum građana - dok se gospodin Petar Škorić nije dobacio dalje od dijeljenja pjesme 'Zvona moga grada' na Facebooku. Što bi, valjda, trebalo značiti da on ne vidi nikakav problem.

Posebnu crticu ipak zaslužuje Tonći Blažević iz HSLS-a: on ne samo da je bezobrazno optužio Društvo arhitekata da 'širi lažne skice crkve' - a da je samo pročitao ono što su napisali i barem bacio oko na urbanistički plan o kojemu će na koncu i glasati znao bi kakvu glupost je izgovorio - nego se i glasno usprotivio samoj ideji referenduma građana.

On, koji je prije samo dvije godine vrištao da Splitu treba referendum 'o Hajduku', pa se još i pitao 'tko se boji glasa naroda?'.

Zbilja, koliki možeš biti populist od 1 do Tonći Blažević?

SUBOTA Barba Jerko

Kad je crkva u pitanju, logično je da odnekud izviri i Jerko Rošin. On je najavio da će je projektirati, usput nama neukima objasnivši i da ono što nazivamo klerikatom na Trsteniku - izgrađenim po njegovom projektu usred turističke zone - nije ništa drugo doli hotel. Mašala.

Ne, barba Jerko, nije red: jednako kao što ste početkom devedesetih svojim natječajnim radom sudjelovali u poništavanju same ideje 'Splita 3', tako se sada nemate pravo pozivati na svoj tadašnji projekt jer je smanjenjem površine i prenamjenom dijela zone i njega 'pregazilo vrijeme'. Upravo onako kako ste se vi izrazili o djelu koje će, kako smo kazali, ove godine biti izloženo u New Yorku.

Elementarna pristojnost nalaže da se, kako god ova priča završila, za novu splitsku crkvu raspiše pošten javni natječaj i da nakon trinaest nezgrapnih mastodonata grad napokon dobije sakralni objekt kojega se neće sramiti pokazati.

NEDJELJA Bolnica

Taman smo se htjeli upitati što o svemu misli gradonačelnik AKO i kako će presuditi u sporu struke, na koju se poziva od početka mandata, i očekivanja bučnog dijela svojih glasača - kad eno njega u bolnici.

Brz oporavak mu želimo, ima još jako puno posla za odraditi.