Pozdrav Špiru Cokariću, nevidljivom šefu gradske komunale
Tjedni pregled Piše: Damir Petranović

Pozdrav Špiru Cokariću, nevidljivom šefu gradske komunale

Nastradao je jer, iako nije krivac nego vjerojatno samo izvršitelj, u gradu nije bilo moguće vidjeti da on uopće postoji

PONEDJELJAK Početak

Vežite se, polijećemo: priprema se smjena svih članova nadzornih odbora i upravnih vijeća gradskih tvrtki i ustanova, odnosno horde od stotina i stotina ljudi postavljenih milošću prošle vlasti i odobrovoljenih mjesečnim honorarom od tisuću ili dvje tisuće kuna.

Nije bilo sporno da će nova garnitura u Banovini prije ili kasnije krenuti u masovnu sječu glava, a ne trebamo imati iluzija ni da će se prisjetiti svojih predizbornih obećanja o stručnosti kao osnovnom kriteriju izbora. Samo su dva prava pitanja.

Prvo, hoće li nam se otvoreno narugati tako što će nadzorne odbore do kraja popuniti stranačkim zaslužnicima i sitneži koja obećava - odnosno, hoće li ondje postaviti i veće nesposobnjakoviće i budale nego dosad?

I drugo, koliko će gradonačelnik, nakon što mu je Kerum izbio 40 posto ukupnih kapaciteta, imati slobode u kadroviranju, a koliko će mu oteti Petar Škorić? Kako god bilo, samo će jedan čovjek nositi odgovornost i on se zove Andro Krstulović Opara.

Uhljebljivanje i postavljanje partijskih poslušnika, tako je i Baldasar počeo.

UTORAK Agilnost

Uvijek je simpatičan taj početnički zanos novih stanara Banovine, koji prvih nekoliko mjeseci entuzijastično reagiraju na svaku dojavu i prijavu građana, lete po terenu, kuju velike planove i tradicionalno se hvale da su 'razdrmali sustav'.

Tako je i ovaj put: valjda nema objave ili kritike na Facebooku nakon koje nisu alarmirane sve gradske službe, valjda nema te oštećene kante, šporke fontane, krivo parkiranog automobila ili hrpice otpada na čiju sliku se nije interveniralo.

Pohvalno, nema što. Koliko će ta praksa potrajati, drugo je pitanje.

SRIJEDA Parking

Ovo je doba i izvlačenja prljavog rublja, no zasad je ono ograničeno samo na sitne komunalne ludosti. Evo, recimo: na zahtjev novinara u Banovini su izlistali sva parkirališna mjesta koja su oduzeta javnosti i za relativno sitan iznos iznajmljena firmama, hotelima i udrugama.

Rezultat je dosta simptomatičan - na službenom popisu nalazi se 66 mjesta, a samo letimičnim pogledom na centar grada vidljivo je da ih u stvarnosti postoji barem 166.

Ili gospoda ne znaju zbrajati, ili su namjerno mutavi, ili je netko uzimao lovu sa strane. Što god da jest, očekujemo reakciju.

ČETVRTAK Špiro

Prva glava je pala. Odnosno, past će ovoga tjedna.

Gospodin se zove Špiro Cokarić, dugogodišnji je gradski pročelnik za komunalu, a iz fotelje će odletjeti zbog jednog očitog razloga: u samom gradu teško je vidjeti da komunalci uopće postoje. 

Cokarić, naravno, nije za sve to jedini odgovoran - dapače, nije teško zamisliti da je potpisivao ono što mu je naređeno i žmirio kada je dobio signal - ali ne zvuči loše najava da će nastradati kao direktan sudionik neviđenog komunalnog kaosa.

Bogme, nasljedniku mu neće biti lako.

PETAK Metar

S druge strane, uvođenje reda i nije nuklearna fizika, potrebno je samo mrdnuti dupe i simbolično demonstrirati da pravila vrijede jednako za sve.

Na Pjaci, zagušenoj štekatima i otetoj narodu, čudesno su se ljudi s najobičnijim metrom i precizno označili prostor izvan kojega ne smiju izlaziti stolovi, stolice i pitari. Mašala, čestitamo.

A to da je u najvećem prekršaju bio štekat hotela koji je povezan ni manje ni više nego s rektorom Sveučilišta, vjerojatno najviše govori o svima nama.

SUBOTA Smoje

Desetljećima nakon smrti Miljenka Smoje grad Split još uvijek mu se nije odužio ama baš nikakvom konkretnom gestom, izuzmemo li simbolično imenovanje jednog malog, neuglednog i slijepog sokaka u Varošu.

Ovih dana njegova ostavština definitivno je spremljena u kutije i preseljena u Kaštela, gdje je Joško Berket donirao prostor i pomogao da sve skupa ne propadne.

Jedna soba, zar je toliko teško u cijelom Splitu pronaći jednu jedinu pišljivu prostoriju za Smoju?

NEDJELJA Dino

Barem smo se Dina Dvornika prisjetili dostojno i sa stilom, jer trodnevni 'Aj cha' festival bio je baš onakav kakvoga bi sam Dino poželio. Veseo, razigran i rasplesan. Palac gore...

Vaša reakcija na temu
Pregledaj komentare