Dalmatinski portal koristi 'kolačiće' za što trebamo Vašu privolu. Ako nam želite pomoći u prikupljanju podataka za analitičke odnosno statističke svrhe, molimo Vas prihvaćanje 'kolačića' za analitiku. Naša web stranica koristi i marketinške 'kolačiće' zbog pružanja marketinškog sadržaja za koje od Vas također trebamo privolu. Bit ćemo sretni ako se slažete s tim jer Vam tako možemo ponuditi najbolje korisničko iskustvo.

Saznaj više
Foto: Pixabay.com PREGLED TJEDNA: Šok, histerija i panika
Tjedni pregled Piše: Damir Petranović

PREGLED TJEDNA: Šok, histerija i panika

Kada institucijama malo tko još vjeruje, logično je da nastaju teorije zavjere i da 'rodica iz Higijenskog' i 'prija iz Banovine' znaju sve

PONEDJELJAK Loptanje

Solidan uvod u dosta histeričan tjedan dala nam je Jasna Ninčević, ravnateljica Higijenskog zavoda, sa svojom 'bombom' koja se danima iščekivala. I eto je, napokon, s izjavom da 'ne može garantirati za zdravlje građana jer nitko ne može znati što udišemo'. Mašala.

Istup šefice jedne ozbiljne institucije izazvao je lančanu reakciju premda u njegovoj srži nije bilo apsolutno ničega efektnog, osim poprilične doze sijanja panike: niti je osporila mjerenja kvalitete zraka koja se provode, niti je objasnila što bi se još trebalo mjeriti, niti je otkrila bilo kakvu strašnu rupu - a kamoli zavjeru svjetskih razmjera - u projektu kojim Split pokušava sanirati šest desetljeća vlastite nebrige i skandaloznog odnosa prema osnovnim komunalnim i civilizacijskim standardima. A svejedno, ljudi već pošteno izluđeni svakodnevnim smradom s Karepovca reagirali su instinktivno i očekivano. Rekli smo već, histerično.

U ovom slučaju manji problem je sama Jasna Ninčević, mada bismo imali štošta reći o njenom odbijanju postavljanja mjernih jedinica oko Karepovca prije dvije godine i usputnom ruganju s aktivistima koji su to od nje tražili, ili izjavama tipa 'smrdi, ali nije otrovno' prije samo dva mjeseca. I onih pola milijuna kuna koje je isplatila sama sebi, pa zaradila kaznenu prijavu.

Ne, puno je bitnije da je ovaj slučaj u javnost lansirao već poznati podatak da unutar Higijenskog zavoda postoje struje - odnosno, već se zna da bi nakon isteka mandata u ravnateljsku fotelju trebao sjesti Nenad Periš - pa u njihovom međusobnom ratovanju kao kolateralne žrtve stradavamo mi, zajedno s institucijama kojima malo tko još vjeruje. A još je tužnije da će se taj jad i bijeda nastaviti. O novom ravnatelju Higijenskog, naime, već mjesecima se svađaju gradski i županijski HDZ, odnosno Ante Sanader i Petar Škorić.

Ajde im vjeruj.

UTORAK Povratak

Gradonačelniku Andri Krstuloviću Opari, jednome od rijetkih koji obnašaju vlast a istovremeno još uvijek imaju kredibilitet, treba odati priznanje za ovotjedni isforsirani povratak s bolovanja, ali i za pametan gradonačelnički potez kojim je barem privremeno zaustavio kokodakanje oko Karepovca: sazvao je gradske vijećnike i s njima raspravio što ima, potom javno garantirao da ne postoji urota oko masovnog trovanja, a onda još i pozvao sve moguće državne institucije da ponovno navrate u Split i još jednom provjere.

I sve se smirilo barem na čas.

Istina, nije ni normalno ni korisno da o jednom čovjeku ovisi mentalno stanje kompletnog grada, no očito smo došli do te faze.

SRIJEDA Rodica i prija

Govoreći o mentalnoj kondiciji, teško je ne primijetiti da s njom zaista ne stojimo najbolje: dovoljna je jedna kružna poruka 'rodice iz Higijenskog' ili 'prije iz Banovine' da krene masovna hipnoza i mahnitanje oko arsena u vodi, radijacije u zraku, kuge, kolere i svraba, pa i 'tajnih sastanaka s novinarima' koji su zaduženi za zataškavanje opće kataklizme. Čak i donedavno razumni ljudi sasvim ozbiljno ušli su u to kolo i poklekli, ni ne čitajući dalje od naslova niti pomišljajući začačkati po podacima, koji su još uvijek javni i dostupni.

Sada barem i službeno znamo koliko malo ovaj grad dijeli od kolektivnog ludila i sreća da su na tapetu komunalna pitanja, a ne partizani i ustaše.

ČETVRTAK Dominacija

Na Karepovcu se, hvala na pitanju, još uvijek prevrće naše zajedničko smeće i stvara prostor za novo, što je faza koju naprosto moramo proći. Osim ako ćemo se prikloniti dosta šašavoj Kerumovoj ideju da umjesto otpada iz zadnjih šest godina prekopamo kompletno brdo staro šezdeset godina, pa ga još gurnemo u spalionicu na licu mjesta.

Ukazao nam se i ministar zaštite okoliša Tomislav Ćorić, koji je iza zatvorenih vrata zajedno s Oparom po svemu sudeći izdominirao, barem ako je suditi po izrazima lica gradskih vijećnika koji su nakon sastanka redom bili smireni i relativno zadovoljni. Eto, nitko nas ne truje.

Svi zajedno shvatili su da je sada red smiriti i građane, pa će se oko odlagališta postaviti još nekoliko mjernih stanica, a ono samo štrcat će se dezodoransom kako bi se smrad barem donekle smanjio. Akcija je već započela i najednom su tenzije splasnule: čim su se nosnice u većem dijelu grada oporavile, nestalo je i panike.

Takvi smo mi - ludujemo ako smrdi, iako ništa nije otrovno. A sada, ako više ništa ne osjetimo, u zraku bi moglo biti svašta a da nikoga nije briga. Kao, uostalom, i godinama ranije.

PETAK Autogol

Ozbiljan, ozbiljan propust dogodio se u Banovini: s punih sedam dana zakašnjenja otkriven je nalaz Inspekcije zaštite okoliša u kojemu crno na bijelo stoji da se u Splitu ne događa apsolutno ništa neuobičajeno, ali i da se ubuduće trebaju koristiti kemikalije za ublažavanje mirisa i da gradilište na Karepovcu treba prekrivati kako bi se oni sporije širili.

Taj dokument postojao je još kada je gradonačelnik pozivao nadležne službe da navrate u Split - potpisao ga je njegov vlastiti zamjenik Nino Vela, čak je napisao nekakav službeni odgovor, a u trenutku kada je Andro Krstulović Opara smirivao javnost Vela je stajao doslovno pola metra iza njega i svejedno nije ni zucnuo. Zašto? Potpuno je nejasno, jer tim papirom trebalo je mahati od početka i njime konkretno odgovarati na sve besmislice koje su se poput kuge širile gradom.

Vela je u najmanju ruku ispao nezgrapan, ako ćemo biti blagonakloni i ne tvrditi da je išao na ruku tvrtkama koje saniraju Karepovac u njihovom pokušaju štednje na račun građana. Ipak, pravo pitanje jest - gdje je bila i što je radila tvrtka zadužena za nadzor? Nije li njen posao da se brine o ovome, umjesto da inspekcije, gradski vijećnici, novinari i javnost rade umjesto njih?

SUBOTA Spektakl

Od ležernijih vijesti izdvojimo spektakularan transfer gradske vijećnice Mirne Kovačić iz HSS-a u HNS, odnosno iz jedne u drugu stranku koja čini vladajuću većinu.

Sjećamo se Mirne Kovačić još otkako se u prapovijesti držala pokojnog don Ivana Grubišića, potom kad se u ranoj fazi predizborne kampanje kandidirala za gradonačelnicu i zajedno s tadašnjim stranačkim šefom Krešom Beljakom žestoko tukla po HDZ-u, da bi samo mjesec dana kasnije završila upravo na HDZ-ovoj listi. Krug je napokon zatvoren.

Sjećamo se i kada je sa zadovoljstvom sekundirala Beljaku kad je izgovarao legendarnu rečenicu: 'Lopovi se ne svađaju dok kradu, nego kada dijele plijen'.

NEDJELJA Ponor

'Ajde mala ne seri! Glupa si ko kurac, jes' čula? Eto to napiši.'
Ovako izgleda reakcija Željka Keruma, čovjeka koji je jednom bio - i umalo ponovno postao - gradonačelnik drugog grada u državi, i to na jednostavno pitanje: zašto se na njegovoj parceli u Lori naplaćuje parkiranje bez izdavanja računa. Dakle, ilegalno.

Premda su on i njegova stranka još uvijek važna karika u gradskoj vlasti, samo iz ovog primjera dokazuje se koliku smo ludu sreću imali i koliko malo nas je dijelilo od beskrajnog ponora.

I zakonskog, i civilizacijskog.

Vaša reakcija na temu