Torcidina lekcija i fijasko svih kandidata za gradonačelnika
Tjedni pregled Piše: Damir Petranović

Torcidina lekcija i fijasko svih kandidata za gradonačelnika

Nikoga od njih nije zaokružilo ni ljudi koliko stane u jedan prosječni splitski neboder

PONEDJELJAK Egzodus

Prvi dan nove školske godine u Splitu je - osim za pražnjenje plaža - tradicionalno rezerviran za nabrajanje problema po školama, uvijek nove bizarne zgode poput djece koja su ostala bez prijevoza i uvijek ista šuplja obećanja o besplatnim knjigama. Gradonačelnik Ivo Baldasar tako je u predizbornom zanosu najavio da će barem niži razredi osnovaca imati mukte udžbenike - ali, dakako, od iduće godine.

Valjda računa na njihovo kratko pamćenje, kao onda kada je penzionere i nezaposlene zavidao obećavši da će im božićnicu isplatiti na Uskrs, da bi na proljeće spektakularno zašutio.

To je, međutim, već uobičajeni folklor; ove godine puno ozbiljnije je zazvučao gradonačelnikov komentar o problemu iseljavanja građana iz Palače i centra grada, zbog čega su i škole sve praznije. I opet je briljirao - umjesto da najavi kako će učiniti sve da zadrži ljude u gradu i tako sam grad zadrži na životu, njemu je palo na pamet da bi te škole trebalo 'prodati ili prenamijeniti'.

Mašala, taj čovjek uvijek nas iznova iznenadi i uvijek iznova kaže potpuno suprotno od onoga što zdrav razum nalaže.

UTORAK Poraz

U međuvremenu, sramota od sudske zgrade na Dračevcu počela je i doslovno nestajati. Nakon najezde zmija i štakora, nakon ukidanja autobusnih linija i masovne krađe šahtova i prozora, bilo je logično da negdje bukne i vatra.

Ovaj put je još i dobro prošlo.

Rijetko što tako plastično demonstrira poraz splitske urbanosti od suda smještenog u poluraspadnutu vojarnu na kraju grada. I rijetko što svjedoči o bezobrazluku politike i - ako ćemo biti nježni - maloumnosti državnih i gradskih vlasti od dviju zgrada u kojima se on trebao nalaziti. Bivša i neuvjetna robna kuća 'Standa' također propada, a u bivšoj vjenčaoni, odnosno domu splitskih sudaca, ugodno se baškare turisti.

SRIJEDA Diverzija

Ako nas je išta razveselilo u ovoj predizbornoj kampanji, onda je to iskonski strah i panika u očima splitskih HDZ-ovaca koji su u jutro uoči svog predizbornog skupa na Rivi shvatili da se nešto sprema, a opet nisu imali pojma što očekivati.

Diverzija Torcide na političkom mitingu bila je jedna od rijetkih pogođenih, fokusiranih i efektnih poruka u ovih napornih mjesec dana, a njena pouka još je dalekosežnija od Zakona o sportu, na kojemu nas obje velike stranke s većim ili manjim žarom sustavno pokušavaju napraviti budalama.

Ovaj prosvjed, naime, pokazao je da su nered i kriminal u hrvatskom sportu barem obrazovali cijelu jednu generaciju, koja je na neveselom primjeru naučila kako funkcionira demokracija u Hrvatskoj i shvatila da nam bez njenom konkretnog angažmana nema naprijed.

A HDZ? Oni su, kao i SDP, ovaj put prošli k'o na piru - no nije im se više za igrati s nogometom, ako se nastave praviti blesavi i bezobrazni moglo bi to i eskalirati...

ČETVRTAK Muktaši

Kad smo kod bezobrazluka, vrijedi zabilježiti da je puna tri mjeseca  -ej, tri mjeseca! - trebalo ravnateljici Muzeja grada Splita da se udostoji odgovoriti na jednostavno pitanje gradskog vijećnika Jakova Prkića. A ono glasi: koliko je Milan Bandić platio najam dvorane u muzeju, gdje je održao paradnu osnivačku skupštinu splitskog ogranka svoje stranke?

Jasno: ništa. Dobio je prostor na poklon za Baldasara, valjda kao protuuslugu za kombi i kompjutere koje mu je ovaj poslao za predizbornu kampanju.

S tom razlikom da Muzej grada ipak ne pripada gradonačelniku osobno. 

Idući korak je jasan: kome padne na pamet organizirati kakvo vjenčanje, tribinu ili veselicu, pravac Muzej grada. Sve mukte.

PETAK Arbitraža

Iza zatvorenih vrata Hrvatske gospodarske komore tri čovjeka, tri arbitra, već mjesecima odlučuju o sudbini Splita.

Nije pretjerivanje: arbitraža koja se ondje vodi oko Spaladium Arene vrijedna je skoro 400 milijuna kuna i pravi je grijeh što se vodi u tajnosti. Kako bilo, osnovne konture slučaja su poznate: utvrdilo se da Grad nije bio jamac za kredite za dvoranu i da ne bi trebao platiti ništa, s obzirom da su se banke malo zaigrale i izdavale kredite bez pokrića. Po svemu sudeći to nije uspio uprskati ni Ivan Kuret sa svojim tajnim aneksima, jer bi se - kako neboder i garaža u Lori nisu izgrađeni - banke i građevinski giganti morali obračunati oko posla kojeg nisu dovršili.

Tako barem izgleda, ali nikada nemojmo podcijeniti slučajnu ili namjernu nesposobnost i aljkavost gradskih zastupnika, kao i pozadinske igre koje su, evo, već započele. Spominje se nova arbitraža u Beču i mogućnost da Grad plaća troškove ugovora između banaka i Konstruktora, dakle gdje luk nije ni jeo ni mirisao.

Pratit ćemo, bit će uzbudljivo...

SUBOTA Studenti

Da ovaj grad može izroditi nešto pametno i smisleno, samo kad mu se pruži prilika, dokazala nam je Udruga mladih programera Dump. Splitski studenti po narudžbi (bivšeg) ministra Vlahe Orepića izradili su novi web stranicu MUP-a. Besplatno, ali što je najvažnije - odlično: jednostavno, funkcionalno i prilagođeno građanima.

Oni se, na sreću, još nisu učlanili u stranačku mladež/omladinu.

NEDJELJA Fijasko

Izbori su, hvala nebesima, konačno iza nas, a jedan od detalja koji će se pamtiti jest gradonačelnikov fijasko s par s ukupno par stotina glasova. Ako mu je ovo bila priprema za lokalne izbore na proljeće, bogme će morati dobro zasukati rukave.

Doduše, ni protukandidati mu se nisu u pravom smislu riječi proslavili: od Andre Krstulovića Opare do Srđana Gjurkovića i Marijane Puljak, nikoga od njih na koncu nije zaokružilo više ljudi nego što ih živi u jednom prosječnom splitskom neboderu.

Jest da su državni izbori nešto drugačiji - ali nije da su dobili kvalitetan poguranac... 

O ukupnim rezultatima ne treba puno pametovati: dobili smo točno ono što zaslužujemo.

Vaša reakcija na temu
Pregledaj komentare