Kukavička odluka: Kad će se netko usuditi kazati da je Bajamontuša kič?

PONEDJELJAK Bageri u vremeplovu

Punih jedanaest godina trebalo je građevinskim inspektorima da se uhvate ukoštac s bespravnim gradnjama na splitskim plažama. Jedanaest godina na njima smo gledali svašta: od čišćenja kaosa i uređivanja, preko faze razvoja i procvata, sve do beskrajnog ponovnog propadanja. Do zla vraga mutavi država, Županija i Grad cijelo desetljeće nisu bili sposobni ni organizirati koncesije, što spada u njihov osnovni posao, kao ni voditi računa da se poštuju zakoni, pa je sve ovisilo mahom o Jenkiju.

On je svoje tri plaže držao relativno solidnima - u odnosu na ostale čak natprosječno uređenima - i u tom vakuumu sve je nekako klapalo dok se na jednu od njih, Kašjune, nije namjerio županov prijatelj Dolić.

I kada je bager-ministar također postao HDZ-ovac, najednom mu se stao krčiti put po hitnom postupku. Čak i po cijenu riskiranja gubitka sudskih sporova jer je evidentno da Jenki u rukavu ima sasvim dovoljno argumenata. Samo treba biti strpljiv.

Kako bilo, čišćenje Kašjuna i Trstenika od bespravnih gradnji u svakom slučaju trebalo bi predstavljati koračić prema kakvom-takvom redu. Ali i najavu da ćemo istu stvar dočekati, recimo, na onoj okupiranom i devastiranoj plaži na Žnjanu.

Ovim ritmom čak možemo predvidjeti kada će se to dogoditi. Tamo negdje 2027. godine.

UTORAK Kič

Približava se kraju i beskrajna priča o obnovi Bajamontuše. Gradska komisija jednoglasno je donijela odluku da se na Rivu vrati fontana minirana nakon Drugog svjetskog rata, za kojom već dvadeset godina zapomaže ekipa nostalgičara, priučenih povjesničara i profesionalnih Splićana, ali i sasvim ozbiljnih, stručnih penzionera.

Kako to obično biva, jednoglasne odluke i kompromisi najčešće rezultiraju rješenjima koja nit' smrde, nit' mirišu: tako je odlučeno da se obnovi fontana koja se ipak neće obnoviti u cijelosti. Nije baš jasno kakve će biti najavljene 'modifikacije', ali ne treba sumnjati da ćemo kao rezultat dobiti deset milijuna vrijednu kičastu interpretaciju kiča. Bajamontuša je, naime, i prilikom samog postavljanja početkom prošlog stoljeća u umjetničkom smislu više-manje bila bezvrijedno djelo.

Gradska komisija trebala je preuzeti odgovornost i odlučiti da će se stara fontana potpuno obnoviti zbog njene navodno memorijske vrijednosti - a to nije 'poruka hrvatske slobode', kako je nakitio šef HDZ-a Petar Škorić, već najobičniji simbol ponovnog dovođenja pitke vode u grad - ili jasno odlučiti da će se splitski spomenik vodi debelo u 22. stoljeću reinterpretirati suvremenijim jezikom i instalacijom koja bi bila barem mrvicu ambicioznija od vrtnih ukrasa na rasprodaji u Pevecu.

SRIJEDA Penali

Na gradilištu Turističke palače pronađeni su pet stotina godina stari ostaci bedema koji su se ondje i očekivali, ali i nešto kamenih blokova iz rimskog doba i jedna gromada koja je navodno još malo starija. Ondje nema dokaza 'Splita prije Splita' i čini se da je cijela medijska histerija nastala potpuno neosnovano, čime je zamagljen jedan dosta konkretniji problem.

Radovi nasred Rive, naime, kasnit će najmanje dva mjeseca i snažno će se sudariti sa srcem turističke sezone, premda nas je ekipa iz Banovine prije samo mjesec-dva uvjeravala da posla ima taman do Svetog Duje i da nikakva arheologija to neće poremetiti.

Da nije frka oko lažnih nalaza iz grčkog doba nastala kako bi koncesionar, gradonačelnikov prijatelj, izbjegao plaćanje penala?

ČETVRTAK Lova do krova

Nešto više od 62 milijuna eura - odnosno polovine cijelog jednog gradskog proračuna - na raspolaganju nam je ako Split do 15. srpnja prijavi svoje projekte na natječaj za europski novac. Mašala.

Još uvijek nije jasno imamo li ikakvu ideju kako iskoristiti ponuđenu lovu - jer ekipa u Banovini taj podatak krije - ali sada barem znamo datum kada ćemo moći izmjeriti njihovu ambicioznost i učinkovitost, bez onih šupljih opravdanja zašto je Šibenik mogao nešto što Split nije.

PETAK Upornost

Ako ste se pitali gdje je nestao Alojzije Šupraha, ne dvojite ni trenutka: čak i nakon što je konačno uklonjen iz Županijskog nogometnog saveza, gospodin se i dalje batrga i pokušava sazvati sastanke na kojima želi predstavljati upravo taj savez. Fascinantna je i naprosto slatka ta njegova upornost; valjda računa da s povratkom HDZ-a na vlast ponovno moći raditi što hoće.

U Splitu bome neće. A za utjehu i dalje mu je ostavljena fotelja u Mamićevom i Šukerovom Izvršnom odboru HNS-a.

SUBOTA Sjeverna Koreja

Kad smo već kod HDZ-a, zabilježimo da je Petar Škorić osvojio još jedan mandat na čelu splitskog ogranka. Izbori su se proveli po njima uobičajenom pravilu, s jednim kandidatom, a rezultat je kimilsungovskih 98 posto glasova 'za', uz samo četiri nevažeća listića.

Samom Škoriću ide sasvim lijepo u životu jer je od prošlih izbora, kada se hrvao s četvero protukandidata, stavio stranku pod kontrolu, osvojio fotelju u Saboru, ali i direktorsko mjesto u Županijskoj upravi za ceste. 

Samo nebo mu je granica, barem on tako misli. No vrlo brzo vidjet ćemo jesu li mu ambicije potpuno nadvladale ograničenja: bit će zanimljivo znati vjeruje li da pored svega toga može biti još i gradonačelnik.

NEDJELJA Penzija

U cijeloj gunguli oko unutarstranačkih izbora iz fokusa je ispao jedan zgodan detalj: onaj o konačnom političkom umirovljenju Marina Jurjevića.

Vječni šef splitskog SDP-a, naime, nije se uspio probiti u Glavni odbor stranke, tijelo u koje se bira preko stotinu ljudi, mahom anonimaca.

Poprilično ponižavajući kraj jedne karijere; eto što ti donosi vezivanje uz karmu Ive Baldasara...