SRAMOTA DRŽAVE Djeca s teškoćama u razvoju s Brača i ostalih otoka već 10 godina od Vlade ne mogu dobiti besplatan trajekt

Udruga roditelja djece s teškoćama s razvoju 'Brački pupoljci' s otoka Brača već se 10 godina bori za izmjenu članka 47. Zakona o prijevozu u linijskom i povremenom obalnom pomorskom prometu koji bi konačno omogućio besplatan prijevoz trajektom za djecu koja gotovo svakodnevno moraju na terapiju na kopno. U ožujku im je saborski Odbor za promet, pomorstvo i infrastrukturu ponovno odbio prijedlog izmjena (za su glasovala tri zastupnika SDP-a, jedan Mostov zastupnik i iz redova nezavisnih, a protiv je bilo pet HDZ-ovih zastupnika i jedan HNS-ovac). Pisali su i predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović, ali odgovor još nisu dobili. 

Prema navedenom zakonu osobe s invaliditetom imaju pravo na povlasticu od 75 posto od redovne cijene Jadrolinijine trajektne karte za samo četiri putovanja godišnje. Pri tome ne pripadaju nijednoj kategoriji stanovnika koji, prema zakonu i Jadrolinijinom pravilniku ostvaruju pravo na besplatan prijevoz te moraju plaćati kartu kao i svi ostali radno sposobni stanovnici otoka. 

- Ovakve odredbe zakona nisu ni u kojem pogledu prilagođene potrebama djece s teškoćama u razvoju ako znamo da neka od njih moraju putovati i po četiri puta tjedno na neophodnu terapiju na kopno. Djeci je u pravilu potrebna pratnja jednog ili oba roditelja te prijevoz automobilom, što također višestruko povećava iznos troškova ovim obiteljima. Ovo predstavlja ogromno opterećenje za već ionako otežane i izazovne uvjete života na otoku. Stoga se mlade obitelji sve češće zbog neadekvatne podrške na koju nailaze na svakom koraku od države, odlučuju na odlazak s otoka i život na kopnu - rekao je član Bračkih pupoljaka Mate Mladina. 

Naš sugovornik nadalje pojašnjava kako roditelji kartu plaćaju više od 200 kuna, a ta cijena još je veća kada moraju ići vozilom. 

- To je često jer neka djeca s teškoćama u razvoju naprosto ne mogu podnijeti vožnju u putničkom salonu zbog buke i nepoznate okoline pa sve vrijeme puta sjede u automobilu. Pri tom roditelji imaju niske plaće i teško im je, uz sve ostale probleme, financirati sva putovanja na terapije - dodao je Mladina. 

Kako od 2009. do danas i nakon niza obećanja vladajućih nije napravljeno ništa, udruga 'Brački pupoljci' i Crveni križ Brač odlučili su se krajem 2018. na zajedničku pisanu inicijativu za izmjenu čl. 47. Zakona na način da isti u budućnosti regulira ostvarivanje prava na besplatan trajektni prijevoz za djecu s teškoćama u razvoju. Inicijativa je predstavljena čelnicima jedinica lokalne samouprave s područja otoka Brača. Nakon predstavljanja problematike i upoznavanja gradonačelnice i načelnika s inicijativom, predstavnici svih osam jedinica lokalne samouprave s područja otoka, bez obzira na stranačku pripadnost, nota bene, potpisali su u studenom 2018. podršku inicijativi. Isto su nakon njih, kako poručuju iz udruge 'Brački pupoljci', napravili i predstavnici jedinica lokalne samouprave s otoka Hvara, Šolte i Visa, a podršku su pružile i brojne udruge građana s otoka, kao i one s područja Splitsko-dalmatinske županije. Ipak, ni to nije bilo dosta da bi Sabor i Vlada pokrenuli izmjenu spornog članka Zakona.

Saborski zastupnik Arsen Bauk zatražio je izmjenu problematičnog članka u Saboru, a prijedlog je stavljen na Dnevni red Sabora, i to kao 115. točka. No, prema riječima našeg sugovornika, to nije jamstvo da će se išta promijeniti.  

- Nažalost, s obzirom da je prijedlog odbijen već na saborskom odboru, teško da će doći na red za raspravu u samoj sabornici. Previše smo puta tijekom godina čuli obećanje kako će se to pravo ostvariti kroz cjelovitu izmjenu Zakona, ali to se nikad nije dogodilo. Isto nam govore i danas, dok se djeci s teškoćama u razvoju i njihovim roditeljima samo gomilaju novi problemi i financijski troškovi - rekao je Mladina. 

Ipak, tu nije kraj problemima s kojima se otočka djeca s teškoćama u razvoju i njihovi roditelji svakodnevno susreću. 

- Sustav ima niz nelogičnosti pa tako putni nalozi, odnosno odobravanje putnih troškova koje obitelji djeca s teškoćama u razvoju mogu zatražiti od doktora primarne medicine, ne pokrivaju terapije djeci u privatnim institucijama. Isto tako kriteriji za ostvarivanje prava na putni trošak razlikuju se ovisno o tome idete li u terapijsku ustanova pod upravom Ministarstva socijale ili Ministarstva zdravstva - naveo je Mladina.

I predsjednica udruge 'Brački pupoljci' Maja Bonačić-Proti nam potvrdila koliko sustav nije prilagođen otočkoj djeci s teškoćama u razvoju. 

- Kada smo išli na splitske Meje u Centar za rehabilitaciju imali smo pravo na putni trošak jer se ide preko uputnice, ali samo na mene kao pratnju, ne i na auto. Kada je krenuo u školu, moj sin više nije mogao na Meje pa smo se prebacili u centar Slava Raškaj, što smo dobili preko Ministarstva socijale. Dobili smo odobrenje kao vanjski polaznici terapija, ali nismo imali pravo putnog troška jer to nije bilo preko uputnice i Ministarstva zdravstva - rekla nam je.

Našim sugovornicima, kao i ostalim roditeljima djece s teškoćama u razvoju s otoka nije jasno zašto toliko dugo treba čekati tu izmjenu koja bi im poprilično olakšala život. 

- Nemamo ništa protiv izmjene čitavog Zakona, ali ne razumijemo zašto se ne može već sada promijeniti ovaj članak koji će uveliko olakšati život naših članova i drugih roditelja i djece s teškoćama u razvoju s ostalih hrvatskih otoka. Ovo je borba za sve njih. Vlade ima već deset godina obećavaju tu izmjenu Zakona, ali to se dosad nije dogodilo. Pri tom kad nas odbiju, nikad nam ne daju niti jedan valjan razlog zašto Zakon još nije izmijenjen, kao ni rok kada bi se to trebalo dogoditi. Djeca s teškoćama u razvoju s otoka i njihovi roditelji naprosto više ne mogu čekati - zaključio je Mladina.