Što Split može naučiti od Istre?

Prema objavljenim rezultatima Hrvatske turističke zajednice prije dva tjedna, Rovinj je apsolutni hit kako za prvih osam mjeseci ove godine, tako i za kolovoz. Istarska županija je neprikosoveni broj jedan što se tiče turizma i teško će je itko prestići.

Split je na šestom mjestu cijelu godinu, a jedna Pula sa malo manje od 60 tisuća stanovnika ponosno deveta. U kolovozu pak puše za vratom Splitu.

Što to ima u tim malim istarskim gradićima koji osvajaju srca turista bogatije platežne moći, od njemačkog govornog područja, preko talijanskog do ruskog i skandinavskog? Kako smo u krenuli u Pulu i Rovinj netom nakon objavljenih rezultata, naišli smo i na neke očite odgovore. U rujnu i dalje cvjetaju posjete.

Prvi atribut je definitivno ljepota i čistoća. Od prirode od koje zastaje dah do jednako tako uređenih i čistih ulica.

S tom razlikom da je Rovinj baš turistički grad što se tiče cijena, primjera radi dvije kave i dvije  coca-cole na rivi stoje 80 kuna, ali nije izgubio dušu i nije 'sve na prodaju'.

Stari dio grada odiše takvim redom, do crkve sv. Eufemije umjesto kafića ili restorana na svakom koraku, pažljivo su birane prodavaonice koje niti jednim svojim dijelom ne strše u kalama.

Riva je druga priča, ali svakako se neće pronaći izbačeni štekati i zauzimanje javne površine više od dozvoljenog.

Sam put od Pule do Rovinja je gotovo rajski. Zelenilo, pomno građene vile i kuće jedinstvenog stila uklopljene u okoliš. One su se prilagodile toj oazi poluotoka. 

Parking mjesto je praktički nemoguće pronaći u centru i plaća se sve dane u tjednu bez iznimke tijekom sezone do kasnih večernjih sati. Prekoračenje od 15 minuta će navući lisice na auto. Nema dnevne kazne, lisice se stavljaju odmah ako se ne plati u roku od četvrt sata.

Pula s druge strane nudi pravi suživot 'lokalaca' i gostiju. U gradu mladih, rocka i civilnih udruga nema pretjerano grafita, a cijene su sasvim pristupačne u gotovo svakom kafiću i restoranu. Ulazak u centar grada ne nudi neku optimističnu sliku na prvi pogled, gotovo da nema kuće bez oronule fasade. A na drugi pogled, krije baš ljepotu jednog malog gradića. 

Ulice su toliko čiste da ni upornim traženjem ne uspijevate pronaći otpatke na cesti. Gradić je to s mnoštvo pasa, a niti jednom, baš niti jednom u četiri dana traženja i lutanja nismo pronašli pseći izmet na ulici. Niti jedan! Ni redare nismo nigdje ugledali, kao ni policajce.

Vjerojatno je to stvar mentaliteta.

Što se tiče kafića i restorana, točno je određeno gdje mogu biti. Na tržnici i oko nje, a značajan dio je iza Slavoluka Sergijevaca. Na pomno planiranim mjestima. Iako broje toliko turista, ne možemo izdvojiti baš gurmanske specijalitete, naravno osim tartufa,  pršuta ili maslina kao zaštitnog znaka Istre. Pomfrit je, primjerice, iz vrećice.

Ni konobarima u restoranima ljubaznost nije jača strana dok je u kafićima ili slastičarnama sasvim druga priča. Ne nedostaje osmijeha ili pričljivosti.

Pula je dobro 'unovčila' svoje povijesne lokalitete, nema mukte u Arenu ni u Augustov hram ili tunele.

Ipak, ostali smo zaista zatečeni jednom činjenicom, ispred Augustovog hrama je slobodan trg. Stolovi kafića su daleko od njega, ne zaklanja se pogled ni u jednom trenutku. 

- Bili bi i kod nas kušini na skalama hrama, ali bi konobarima dosadilo kupiti s obzirom koliko pada kiša - zafrkava se jedan ugostitelj aludirajući na splitski Peristil.

Neposredno uz hram, na Forumu je smještena i gradska uprava ispred koje se tijekom i nakon radnog vremena službenika igraju djeca. Ne pamtimo kada smo vidjeli u jednom centru grada tako djecu da se igraju, trče i izvode nestašluke baš kao da je sve njihovo. I jest, jer to je javni prostor i svaka čast svakoj gradskoj upravi koja nije dozvolila nekontrolirano širenje ugostiteljskih objekata.

- Nema kucanja na vrata pročelnika ili gradonačelnika. Zna se što i gdje nešto smije biti - pojašnjava nam vlasnica obližnjeg kafića.

Zamislite takvu sliku na Peristilu ili Carrarinoj poljani. Davno su prošla ta vremena...

Što se tiče Pule, izdvojimo još od mjesta za izlazak kafić Uliks, kojega krasi kip Jamesa Joycea, irskog književnika koji je i predavao u Puli. 

Posebno mjesto koje zaslužuje da mu se vraća je kafić Mate. Legendarni boksač Mate Parlov, svjetski i olimpijski prvak proveo je tu radni vijek nakon što je skinuo trofejne rukavice, a nakon njegove smrti, kafić je preuzeo njegov sin Matko.

Kafić je to koji desetljećima nije mijenjao imidž, mjesto s posebnom dušom i patinom koju imaju samo najveći.

Moramo naglasiti kako smo boravili u Puli s posjetom Rovinju u vrijeme 'crvenog alarma' opasnosti od oborina.

Napadalo se kiše, a niti jedna gradska ulica nije poplavljena u Puli. Nigdje lokva u centru nije ostala...

I, na kraju, ono što nam je ostalo upečatljivo je da je Pula grad koji se ne srami svoje prošlosti. Na svakom koraku se ističe privrženost antifašizmu, a kao važan detalj spomenimo da i u turističkom obilasku grada autobusom, na svim svjetskim jezicima se govori o svim razdobljima Istre i o Titovoj ulozi za Brijune. Navode koje je svjetske zvijezde dovodio, a priču završavaju time da Rade Šerbedžija sa svojim kazalištem Ulysses također privlači neka od najzvučnijih filmskih imena poput Angeline Jolie.

Ne možemo ne primijetiti da je jedna od većih floskula lokalnih političara kako u 'komunali' nema ideologije. Itekako je ima, najviše se upravo očituje u ovome odnosu prema javnim površinama. Odnose li se vlasti u korist građana odnosno trgova ili kapitala i okupiranja javnog dobra. Upravo ova dva grada u usporedbi sa Splitom, koji je neplanski bujao kako u centru tako i u predgrađu, to zorno prikazuju.