Kaubojština na Zvončacu i pravda na Splitu 3
Tjedni pregled Piše: Damir Petranović

Kaubojština na Zvončacu i pravda na Splitu 3

Split je u prošloj godini prešišao milijun turističkih noćenja, Hrvoje Maleš opet je iznenadio...

PONEDJELJAK Dok tikva ne pukne...

Novi tjedan, nova ludost Vladimira Benca. Tek što je izašao u zatvora, mrtav pijan se posvađao najprije sa zidom, a onda ga lijepo preskočio u vožnji i parkirao auto u štekatu Bobisa na Zvončacu. Valjda mu je, kažu, zasmetalo što tamo više nema mjesta za parkiranje invalida.

Što je možda i istina, kao što je istina da Benac iza sebe ima dvadeset godina ovakvog, kaubojskog istjerivanja principa. Ili, u nekim slučajevima, čiste razbijačke drskosti, bezobrazluka. I cijeli Split kao da je to prihvatio pa se nitko više ne uzbuđuje - čak ni policija koja ga je prijavila samo za 'obijesnu vožnju', ni sudac koji mu je tek uzeo vozačku dozvolu.

Uostalom, nakon otmice gradonačelnika, potezanja zolje, pokušaja ubojstva i tu i tamo kojeg ispaljenog metka - parkiranje na štekatu izgleda kao bezazlena, sitna šala.

Samo što duboko u sebi svi znamo da, nažalost, vrč ide na vodu sve dok se ne razbije...

UTORAK Tehniciranjem do posla

U svijetu uhljeba ništa novo: glavnom tehničarkom Zavoda za javno zdravstvo ovog tjedna postala je Biljana Merćep, žena bivšeg šefa policije Ivana Merćepa.

Prije toga napravljena je mala sitnica zvana 'izmjena sistematizacije' u Zavodu kako bi se proširila lista mogućih kandidata za to mjesto - odnosno, kako bi i gospođa koja formalno ima tek srednju stručnu spremu mogla kandidirati.

Za prave ljude, ništa nije teško.

SRIJEDA Junaci mukom zamukoše

Osnovna škola na Pazdigradu, taj vječni simbol nesposobnosti i baš bezobrazne nebrige za vlastite građane, po svemu sudeći ipak će se graditi. Završen je nekakav natječaj i uskoro možda zbilja vidimo kamen temeljac.

Od svih onih milostivih gradskih poduzetnika, koji su prije samo par mjeseci obećavali donacije, radove ispod cijene i silni volonterski angažman, zasad ni traga ni glasa.

Čekamo.

ČETVRTAK Dragovoljac i hulje

Pravda, kažu, uvijek nekako dođe na svoje, pa makar i s dvadeset godina zakašnjenja: Vrhovni sud konačno je oslobodio Gorana Radanovića, Splićanina i hrvatskog branitelja i dragovoljca, koji je početkom devedesetih tek branio svoj vlastiti dom.

Usred noći u njega mu je provalilo nekoliko divljaka, i to iz njegove vlastite ratne brigade, pokušavajući ga uvjeriti da skupi ženu i djecu i preseli se u manji stan. Valjda zbog Radanovićevog nezgodnog prezimena nisu računali na probleme, no nakon što ni policija ni vojna policija nisu prstom mrdnuli - čovjek se ponio čisto ljudski. Očajnički, kako može samo netko tko brani svoj život, svoju obitelj i dostojanstvo.

I uspio je, odbacio je posljednji napad nekoliko bezobzirnih hulja, da bi potom završio u dvomjesečnom pritvoru, a onda i u prisilnom dvodesetljetnom egzilu. Kao optuženik svoje oslobađanje dočekao je tek ovih dana na nepoznatoj lokaciji u inozemstvu.

Stan na Splitu 3, doduše, još uvijek nije dobio natrag. Dapače, država mu ga je otela.

Nestrpljivo čekamo dan kada će se braniteljske udruge oglasiti o ovoj splitskoj sramoti.

PETAK Dalmatinska metropola nesposobnosti

Situacija s europskim fondovima je, kažu, nešto bolja: u prošloj godini Splitu je odobreno ukupno deset projekata koji će se financirati europskom lovom vrijednih ukupno 6,5 milijuna kuna.

Što je duplo više nego u svih pet godina prije toga zajedno.

Ali, ruku na srce, treba kazati da da se osnovica tog izračuna zove Željko Kerum, čije rezultate bi i gradonačelnik kapaciteta manjih od Ive Baldasara morao moći nadmašiti. Već u usporedbi sa zadarskih 59 milijuna kuna, ili šibenskim gradskim tvrđavama  kompletno obnovljenim europskim novcem, Split ponovno izgleda tužno, jadno i zapušteno.

Sreća da u Banovini imamo cijelih 29 službenika treniranih baš za izvlačenje sredstava iz fondova, kao i da je jedan od prvih odobrenih projekata bila informatizacija gradske uprave.

Možda jednog dana dočekamo da povuku novca dovoljno barem za svoje plaće.

SUBOTA Prvi milijun

Split je u prošloj godini prešišao milijun turističkih noćenja i to je valjda jedini dugoročni plan zacrtan prije desetak godina da se zbilja i ostvario. Ovako ili onako, mahom uz improvizacije i inicijativu samih Splićana, koji su shvatili da bi mogli početi umirati od gladi ako se sami ne pobrinu za sebe i preko ljeta ne iznajme kakav stančić ili garažu.

Kako bilo, barem u nečemu se krećemo prema naprijed...

NEDJELJA Četverostuki agent

Sad kad su predsjednički izbori iza nas, valja javno odati priznanje Hrvoju Malešu. Uvijek nas iznenadi.

Taman kad smo bili pomislili da se radi o neiživljenom i dosta nezrelom mladiću koji je s Marsa upao u hrvatski nogomet, on izvede bondovsku akciju hvatanja mafije. Ili barem jednog njenog dijela.

Kad smo mu nakon toga već udijelili titulu prvoborca protiv korupcije, on mrtav hladan ušeta u HDZ-ov stožer i zajedno s Mamićem, Štimcem i pripadajućom bratijom podrži njihovu kandidatkinju. I još dva dana prije izbora (lijepo tempirano, usput) barem malo sanira Kolindinu splitsku katastrofu i njeno odbijanje čak i razgovora o podršci koju uživa kod vrha nogometno-kriminalne piramide.

Pa nas još i pouči da je cijelu akciju protiv Željka Širića i kompanije vodio glavom i bradom Vaso Brkić.

Svakake bismo zaključke mogli izvući iz toga - pa čak i onaj da je hapšenje sudačke hobotnice u stvari bio unutarstranački obračun. Ali nećemo, možda nas Maleš opet iznenadi. Možda je još uvijek ozvučen, ali možda stvarno iskonski vjeruje u pravdu i poštenje.

Čak i u HDZ-u.

Vaša reakcija na temu
Pregledaj komentare