Trenutak kada je čak i Gojko Čepo ostao bez teksta

Nisu prošla ni dva mjeseca od prošle sjednice Gradskog vijeća, gdje je SDP-ovac Gojko Čepo napravio histerični ispad kad ga je kolega vijećnik Jakov Prkić javno upitao gdje je zaposlen i kolika mu je plaća. Vrištao je i dramatizirao o navodnom ataku na vlastitu privatnost i moralni integritet, snebivao se nad drskim propitkivanjem koliko košta porezne obveznike i uspio izazvati čak i vlastite stranačke kolege da se od njega ograde. Izjurio je iz vijećnice, ispuhao se u hodniku i onda se skrušeno vratio natrag i javno ispričao.

Sve to skupa bilo je dosta simpatično: Čepo je svjestan da je napad najbolja obrana, a dobra predstava ionako uvijek zasjeni bit stvari. Pa se nakon sjednice više pričalo razini njegovih decibela, a manje o javnoj lovi kojom ga građani hrane svakog mjeseca.

U tom trenutku, istina, SDP-ov jurišnik barem formalno nije nas previše koštao: bio je zaposlen u Tehnološkom centru, nekakvoj čudnovatoj instituciji u formalnom privatnom vlasništvu, ali u kojoj se providnošću nebesa uvijek nađe posla za političare iz onih opcija koje trenutno drže vlast u Splitu. Pored toga ubirao je još četiri - pet tisuća kuna  kao 'savjetnik' u Vodovodu i kanalizaciji, tvrtki koja ga je velikodušno prigrlila kad je postalo jasno da zbog sukoba interesa više ne može savjetovati gradonačelnika Ivu Baldasara.

Uglavnom, ništa neuobičajeno i ništa što bi odskakalo od prakse grabljenja izbornog plijena.

I eto ti ovog tjedna nove sjednice Gradskog vijeća i novog nastavka sage: Jakov Prkić uzima riječ i javno čestita Gojku Čepi na novom zaposlenju. Pogađate, nakon par mjeseci savjetničke pripreme postao je punopravni član velike uhljebničke obitelji Vodovoda i kanalizacije.

Svega u toj firmi ima: na direktorskim i savjetničkim pozicijama rotiraju se SDP-ovci i HGS-ovci, dok su niže pozicije rezervirane za sinove, kćeri, nećake i kumove. Već čudovišno nabujala tvrtka nove kadrove prima bez javnog natječaja, u prosjeku par desetaka po mandatu gradonačelnika, a naprosto je ljupko kako se najboljim rješenjem uvijek pokaže, šta ja znam, Nevenkina kćerka ili Mulićev nećak.

Ili, evo, baš Gojko Čepo: nitko nema pojma što će čovjek konkretno raditi, a i on sam nekako je ostao nijem na javnu čestitku upućenu pred televizijskim kamerama. Ništa, ma čak ni turu nije okrenuo za počastiti ekipu.

Jer, velik je to korak u životu mladog političara. Tek kad si osigurao čvrst i vječan spoj na gradsku sisu, prešao si među prave igrače.