VJEKO IVANIŠEVIĆ JE OBILJEŽIO SPLIT: Prije pet godina je otkrio koje svoje radove drži najvrjednijima i najdražima

Arhitekt Vjekoslav Ivanišević napravio je niz projekata u Splitu i široj okolici. Osim toga, malo je poznato da je upravo ratne 1992. godine upravo on izradio elaborat koji je bio ključan za preuzimanje zgrada nekadašnje JNA u vlasništvo Splita. Niz vrijednih lokacija, poput kampusa na Visokoj, Depadanse, Naučne biblioteke, zgrade splitske općine, Banovine, Pomorskog fakulteta, Glazbene škole i da ne nabrajamo dalje, pripale su gradu upravo zbog projektne dokumentacije koju je izradio splitski arhitekt. 

- Smatram da je elaborat najvrjedniji gradski projekt. Još i danas se sjećam kako sam se uhvatio tog zahtjevnog i značajnog zadatka. Kao dragovoljac Domovinskog rata mobiliziran sam za Božić 1992. godine, na bojištu sam proveo četiri mjeseca kada je stigao poziv, ili bolje rečeno, molba pokojnog Zvonimira Puljića da izradim projektnu dokumentaciju, na temelju koje bismo preuzeli građevine od bivše jugovojske. Otpušten sam kako bih se prihvatio tog posla - prisjetio se Ivanišević u jednom intervjuu.

Kao najdraži svoj rad izdvajao je stambeno poslovnu zgradu Jela na križanju Spinčićeve i Poljičke ulice.

- Moj prvijenac. Dobio sam projekt direktno od direktora. Naime, direktor je pozvao nas nekoliko inženjera na razgovor nakon kojeg je odlučio tko će raditi zgradu. Rekao sam na razgovoru da ne znam kakva će biti kuća, ali znam da ću poštivati sve rokove i da će biti na vrijeme gotova - istaknuo je.

Kako je, rekao je u tom razgovoru vođenom prije pet godina, bio neiskusan, izabrao je tehnološki najkompliciraniji postupak. 

- Prvo sam definirao urbanističku kompoziciju, a tek nakon toga tražio način da se u zadani volumen smjesti vrlo zahtjevan program. Tada je investitor zadavao u postotcima desetak struktura stanova u postocima od zadanog broja. Uspio sam, investitor je bio zadovoljan i nikad više nisam tako rizično projektirao. Sreća prati hrabre, a vjerujem da mi je Bog u takvim uvjetima bio od pomoći.

Ta zgrada na Blatinama mu je bila draga iz još nekoliko razloga. 

- Zbog povratka uglovnice u strukturu grada, radi 'teške' ozbiljne kompozicije ujednačenog vijenca, kao i zbog novog odnosa prema polikromiji u ono vrijeme i nizu drugih značajnih razloga. Zgrada i danas stoji čvrsta i postojana kao da je za sva vremena - zaključio je sjećanje na svoj prvijenac.

Među posebno dragim radovima bila mu je i vila Gorana Ivaniševića. 

- Ta kuća je manifest onoga što mislim o stanovanju i izrazio sam individualni stav o stambenoj gradnji. Primjerice, dnevni prostor u prizemlju, obložen staklenim fiksnim ekranima i podiznim stijenkama zbog čega je kompletno otvoren i integriran s vrtom, a noćni dio se zatvara i čuva sigurnost sna - opisao je Ivanišević.

Jedan od dražih vlastitih radova arhitektu je bila vila Petra, kuća za odmor na Bolu. Ivaniševiću je u srcu bila i zgrada Telekomunikacijskog centra u Poljičkoj ulici, poznata kao 'sjekira'.

 - Zgrada predstavlja moju posljednju raspravu s postmodernom arhitekturom, koja me jedno vrijeme obuhvatila i to ne bez razloga. Školovao sam se u duhu moderne arhitekture, prve radove realizirao slijedeći ta uvjerenja, ali sam odgovorio i na utjecaj postmoderne vjerujući da donosi osvježenje i vraća struci elemente davno izgubljenih vještina - naveo je. 

Telekomunikacijski centar, istaknuo je u tom razgovoru, zapravo predstavlja raspravu arhitekta sa samim sobom. 

- Vidljiv je dijalog između moderne i postmoderne arhitekture. Usporedite oblikovanje istočne i sjeverne strane sa zapadnim i jugozapadnim dijelom zgrade. Smatram da je taj moj period važan i za grad. Split je poznat po slojevitosti, pa bi bila šteta da nije zabilježio pojavu postmoderne - ustvrdio je Ivanišević 2013. godine.

Među top drage projekte, arhitekt je navodio i trogirsku rivu te Medicinski fakultet u Splitu i to zbog cijelog spleta okolnosti i jedne lijepe sudbine koju fakultet doživljava.

- Zgrada je služila kao regrutni centar, nama je u ratu služila kao skladište lijekova koje smo dobili od donatora, a kojima je istekao rok valjanosti. Zgrada je bila potpuno derutna, devastirana i uništena kada smo krenuli s radom - prisjetio se. 

Inače, upravo u to vrijeme Biskupova palača se vratila u vlasništvo crkve i bilo je neophodno preseliti Medicinski fakultet. Izbor je pao na zgradu regrutnog centra zbog svojeg položaja između dvije bolnice. 

- Mukotrpno smo radili, udružili sve raspoložive snage kako bismo zgradu priveli svrsi. Ljepota je i u tome što predstavlja pravi dugoročni projekt, jedan od rijetkih u kojem smo išli samo naprijed, nadograđivali nove sadržaje do konačne forme za koju primamo pohvale svih gostujućih znanstvenika.

Ivanišević je bio ponosan na svoj rad novog rodilišta u Splitu, kao i na jedan obližnji projekt - Zdravstvenu školu, kojom je omogućeno da učenici dolaze na nastavu na jedno mjesto, a ne po cijelom gradu.

Arhitekt je izdvojio i Marmontovu ulicu. 

- Inzistirao sam na programskom opredjeljenju za pješačku ulicu. Pokazalo se da tako izvrsno funkcionira, a malo je nedostajalo da se krene drugim putem i da ostane otvorena za promet - prisjetio se.

Na kraju kažimo da je u tom razgovoru s novinarkom Živanom Šušak Živković rekao i da bi jedan projekt, koji se stalno odgađa, volio vidjeti realiziranog. Radi se o Ulici kralja Tomislava. Vjeko, nažalost, nije dočekao realizaciju tog projekta, ali ga je zato veselio početak realizacije uređenja Žnjana gdje je svoje znanje ponudio prihvativši ulogu predsjednika Ocjenjivačkog žirija...