Znanstvenici Instituta za oceanografiju i ribarstvo, dr.sc. Ivica Vilibić, dr. sc. Jadranka Šepić i Natalija Dunić održali su u sklopu Festivala znanosti zanimljivo i sveobuhvatno predavanje o klimatskim promjenama.
Glavni krivac za 'zime koje više nisu hladne kao nekad' i 'ljeta koja su toplija nego ikad' je ugljikov dioksid CO2, plin koji zadržava toplinu u atmosferi i čine život na Zemlji ugodnim. Da u atmosferi nema CO2, prosječna temperatura na Zemlji bila bi tridesetak stupnjeva niža, te kiša gotovo i ne bi padala čak i u tropskim krajevima, već samo snijeg. Od industrijske revolucije naovamo, količine CO2 u atmosferi počele su vrtoglavo rasti. Danas u atmosferi ovog plina ima gotovo 50% više nego ikad u posljednjih 400.000 godina. Zbog toga je u posljednjih 100 godina prosječna temperatura na Zemlji narasla za oko 1°C, deset najtoplijih godina u povijesti mjerenja temperature zabilježeno je u zadnjih 20 godina, toplotni udari i suše su sve češći, ljetna ledena kapa Arktika je sve manja, ledenjaci nestaju. Toplija atmosfera znači i toplije more. A toplije more ima veći volumen, te njegov rast plavi obalna područja. U posljednjih 100 godina globalna razina mora narasla je u prosjeku dvadesetak centimetara. Ne zvuči puno, ali primjerice u Veneciji već i ovakav relativno mali porast znači da se poplavljivanja Sv. Marka javljaju danas desetak puta češće nego krajem 19. stoljeća.
A što nas tek čeka? IPCC (Međuvladin panel za klimatske promjene) je 2014. godine izdao izvješće u kojem su opisane moguće klime budućnosti. Ove procjene temelje se na naprednim klimatskim modelima i istraživanjima i radu više od 800 volonterskih znanstvenika, koji su pregledali više desetaka tisuća znanstvenih radova. Zaključak je jednoglasan, stanje naše buduće klime prije svega će ovisiti o količini CO2 u atmosferi, jer je stanje sadašnje klime već pod tim utjecajem. Smanjimo li značajno emisije CO2, odnosno bude li se ljudsko društvo okrenulo održivim i obnovljivim izvorima energije, srednja temperatura na Zemlji će narasti za 1-2°C do 2100., ne smanjimo li emisije, odnosno budemo li ekonomski rast temeljili na fosilnim gorivima, temperatura će narasti za 4-5°C (u polarnim predjelima i do 11°C!). Polarne kapa nastavit će se smanjivati, ledenjaci otapati, a razina mora rasti. Sudeći po klimatskim modelima, u sljedećih 100 godina prosječna razina mora narast će za 40-60 cm. I Venecija će biti gotovo cijelo vrijeme poplavljena.
Postavlja se pitanje što nam je činiti kao ljudskom društvu u cjelini? Trebali bismo naći načine da smanjimo emisije CO2 u atmosferu, kako okretanjem novijim obnovljivim izvorima energije, tako i podizanjem ekoloških standarda. A što kao pojedincima? Na već postojeće promjene u klimi ne možemo bitno utjecati, ali im se možemo prilagoditi. Primjerice, tko se bavi poljoprivredom, može u ovisnosti o vrsti klimatske promjene, pomaknuti vrijeme sjetve i/ili odabrati druge vrste usjeva za sadnju. Planiranjem izgradnje ili adaptaciji stare kuće/zgrade, možemo više računa voditi o visokom stupnju iskorištavanja energije (korištenje energetski isplativijih materijala, ugradnja solarnih panela, izgradnja zelenih krovova, itd…). Naravno, sve ove mjere prilagodbe potrebno je činiti organizirano i na nacionalnoj razini, a tu imamo sreće što Europska Unija putem svojih direktiva traži od država članica korištenje low-carbon tehnologija.
A što je sa Splitom? Kao i Venecija, i on će za 100 godina biti češće pod vodom, na peškariji će se prodavat neke čudne ribe koje vole toplija mora, ljeta će počinjati ranije i trajat duže, i izgleda da ćemo napokon svi moć živjeti od turizma. Osim ako nam se zbog nedostatka pitke vode u kolovozu ne sruši cijeli sustav i ostanemo kao riba na suhom, što se zamalo dogodilo u Istri prije nekoliko godina, kada je u jednom trenutku dostajalo vode za samo tri dana. No pravilnim upravljanjem vodom, gradnjom akumulacija i retencija, ovaj problem je moguće riješiti. Tako je i probleme poljoprivrede moguće riješiti navodnjavanjem, požara pojačanom prevencijom, porasta razine mora s podizanjem obale i zabrane izgradnje u niskim područjima. Bit će svega, no pitanje je hoće li biti pametnih i sposobnih političara koji će prepoznat ovaj problem. Nadajmo se da hoće ...