Zorislav Antun Petrović: Hajdukov kodeks je najbolji recept za upravljanje javnim resursima objavljen u Hrvatskoj

'Liječnik koji prima plaću od splitske komune ne smije stupiti u ortaštvo s ljekarnikom, a onaj tko bi suprotno postupio, neka svaki put bude kažnjen s deset libara'. Ova odredba, vjerovali ili ne, seže iz srednjeg vijeka, iz Splitskog statuta iz 1312. godine.

Ili, odredba iz Vinodolskog zakona iz 1288. godine, najstarijeg pravnog pisanog dokumenta na hrvatskom jeziku koja kaže da 'nitko ne može za svjedočenje na sudu predložiti svoju ženu sebi'.

Ovakva norma jedna je od temeljnih normi u svakom zakonu o sprječavanju sukoba interesa ili etičkih kodeksa u svim uređenim zemljama.

U II. jezičnoj gimnaziji otvorena je izložba 'Dobri stari zakoni - tradicija suzbijanja korupcije u Hrvatskoj', a nakon toga su autor projekta Zorislav Antun Petrović i profesor povijesti s Pravnog fakulteta, ujedno i dekan, dr.sc. Željko Radić, učenicima trećih razreda održali predavanje na tu temu.

Projekt udruge Kultura i etika, koji se održava uz potporu Ministarstva znanosti, počeo je u zagrebačkoj V. gimnaziji, a u Splitu će se održati za tjedan dana još i u IV. gimnaziji.

Predočili su im kako se u srednjovjekovnoj Hrvatskoj borilo s korupcijom, zapravo, preveniralo je na svakom nivou. Ako je srednje doba bilo mračno doba, svakako je jedna od svjetlijih točaka bila oštra borba protiv korupcije.

- U srednjem vijeku se odgovorno vodilo računa o javnim resursima. Iako je riječ bila o feudalnom uređenju, odnos prema javnom je bio mnogo savjesniji nego sada - iznio je Petrović.

Petrović je na samom početku ispričao slučaj kada je čovjek na autoputu ponudio policajcima 200 kuna umjesto plaćanja kazne, a oni mu vratili 100 kuna jer idu 'samo na ćevape'.

- Ispričao sam ovaj slučaj Skandinavki i jednom Švicarcu, oni nisu uopće mogli shvatiti takvu pojavnost, dok je Latinoamerikanac u njihovom društvu komentirao kako bi bilo lijepo da su i njihovi policajci tako pošteni - odmah je jasno pokazao Petrović razlike u 'kulturi' oko korupcije.

Ipak, kako je rekao, na sreću jasno je i kod nas da je ovakvo ponašanje neprihvatljivo, ali za odrješitiju borbu nedostaje malo više dobre volje.

Otvorenost tijela javne uprave, dakle dostupnost informacija, izbjegavanje sukoba interesa i transparentnost demokratskih procesa koji u suštini znače dostupnost informacija o financiranju političkih kampanja, tri su temeljna načela za suzbijanje ove široko rasprostranjene društvene pojave.

Vidio je Petrović i ugovor o koncesiji kojega je potpisao gradonačelnik jednog mjesta s tvrtkom čiji je on vlasnik.

- Mene zanima kako su se dvije strane potpisnice rukovale nakon potpisa - duhovit je bio Petrović.

Retorički je pitao učenike misle li da bi se sačuvale Dioklecijanova palača i Dubrovačke zidine da ih je radio kum od poteštata, pa malo štedio na materijalu, malo na radu... Statuti su, naime, sprječavali 'rodijačko poduzetništvo'.

Sličnost Oreškovića i srednjovjekovnih upravitelja

Spomenuo je i primjere ograničavanja mandata načelnicima, na mjesec ili tri, ili godinu dana u Dubrovniku, Zadru ili Splitu jer je smatrano da vlast kvari ljude. Što duži mandat, veće su šanse da se iskvari čovjek. Sukob interesa se dosljedno izbjegavao na svim nivoima.

- U modernoj Hrvatskoj pak na sjednici Vlade sudjeluje ministar dok se odlučivalo o otpustu duga firmi njegove žene - usporedio je Petrović.

Jedan od najboljih primjera srednjovjekovnih statuta dolazi upravo iz Splita. Profesor Radić statute je nazvao i najvrjednijim vrelom naše kulture. S obzirom na opseg reguliranja, nalik su više današnjim ustavima nego zakonima. U Splitu je vladao načelnički sustav (potestas), osmišljen u talijanskim gradovima. Obrazovani stranci koji bi dovodili svoj tim stručnjaka bi upravljali gradom, a osnovna obilježja su bila da su nepristrani i pravno kontrolirani. Upravitelj nije mogao 'solirati', za svaku inicijativu morao bi pridobiti dvije trećine 'kurija', plaću bi dobivao u tri dijela, a morao bi ostaviti jedan iznos od kojeg bi se namirila šteta građanima ako bi je počinio on ili njegovi suradnici. Nakon isteka mandata, 'sindici' (službenici) bi od njega zatražili izvješće, provjerili je li se okoristio službom ili napravio štetu, te ako nije dobio bi cijeli iznos, te bi mogao časno napustiti grad. To je bio posljednji nadzor nad radom načelnika, sindikalni nadzor (službenički).

Potestas je uz sindikalni nadzor imao još izborna, statusna i funkcionalna ograničenja.

- Funkcije se nisu smatrale posjedom onih koji ih obnašaju, nego pripadaju javnosti - zaključio je profesor Radić.

Sličnost u dovođenju 'potestasa' i današnjeg premijera Tihomira Oreškovića primijetili su učenici.

Navijač Zagreba, član Hajduka

Na koncu predavanja Petrović je pitao učenike znaju li Hajdukov kodeks, na što je nastao muk. Nitko se nije ni javio da navija za Hajduk, ali onda je Petrović objasnio zašto ih je to pitao.

Nije navijač 'bijelih' nego Zagreba, ali se nedavno učlanio u Društvo prijatelja Hajduka u metropoli. 

- Hajdukov kodeks je najbolji recept objavljen u Hrvatskoj za upravljanje javnim resursima - poentirao je.

Dodajmo na kraju da smo pitali nekoliko učenika što misle o korupciji, maturanti poput Nine i Franka je smatraju lošom, ali na upit bi li prijavili da im profesorica, primjerice, traži eure za ispit, složno su rekli da ne bi.

- Pomirio bih se da bi pao. Ne znam uopće ni kome bih se obratio - kazao nam je Franko.

Nina je pak dodala da će situacija u državi po pitanju korupcije još ostati ovakva, jer se, kako je rekla, 'oni na visokim položajima drže skupa'.