Zlatni pir Pere i Ivana Prkića: 'Mlade su u naše vrijeme dolazile u kočiji, a ja sam u taksiju'

Fotogalerija (4)

Pera i Ivan Prkić proslavili su 50. godišnjicu braka u krugu svojih najdražih. Na obilježavanju zlatnog pira bili su sin Željan, kćer Ivana, zet Srećko, nevjesta Ivana, unuke Lara i Ela te unuk Ivan.

- Sve je bilo prekrasno, jedino mi je nedostajala unuka Antonia koja je trenutačno u Portugalu na razmjeni studenata. Prvo sam ih sve htjela zvati kod nas na selo, a onda su moja djeca i njihove obitelji kazali da žele ići negdje vanka na ručak, kako se ne bih mučila već uživala u tom danu i zaista jesam - ispričala nam je Pera koja se za svog pet godina starijeg supruga Ivana udala s 22 godine.

Pera i Ivan su jedno drugome rekli 'da' 16. travnja 1967. godine, kada su vjenčanja bila drugačija nego što su danas. 

- Kumovi su se birali drugačijim redoslijedom nego sada, tako sam ja za svog kuma uzela muža od sestre, a muž je uzeo sestrinog muža. Tog jutra smo došli u moju rodnu kuću u Dicmu gdje je za uzvanike bila pripravljena marenda, nakon toga smo se vjenčali u crkvi te smo kod mene napravili ručak za jedno 30-ak uzvanika. Kod nas se znalo kazati kako nevjestu treba prije nego sunce zađe dovesti kući, tako smo oko 16 sati otišli kod muža gdje smo feštu nastavili - prisjetila se Pera, koju smo pitali jesu li vjenčanice u tom vremenu bile slične današnjima.

- Nisu, ali sam ja okusila grada pa sam kupila jednu lijepu haljinu i mantil u istoj boji te štikle. Moram priznati da sam dobro izgledala, a kako i ne bi kada sam imala 22 godine - kroz smijeh će.

- Mlade su većinom na svom vjenčanju dolazile u kočiji, ali je ja nisam imala. Automobil je u to vrijeme bio rijetkost. Tako smo iznajmili taxi - sjetila se.

Pera je radila kao službenica u Koteksu, a Ivan je bio tokar. Živjeli su, kažu, skromno, ali veoma sretno.

Radili smo naporno, odgajali djecu, nismo bogato živjeli, ali smo imali sve što nam je potrebno za mir i sreću. Dvanaesto sam dijete roditelja, a oboje smo odgojeni na jedan tradicionalan način gdje se svih treba poštovati. Taj odgoj smo pokušali prenijeti na svoju djecu i mislim da smo u tomu uspjeli. Sretni smo i ponosni što smo svi na okupu te da se međusobno poštujemo. Uvijek kroz šalu kažem kako imam dvije kćerke i dva sina, snaha Ivana i zet Srećko su kao moja djeca. Ma ima li većeg bogatstva od toga? - pita se Pera.

A mi nju koja je njena metoda za uspješan brak...

- Kompromis, strpljenje i ljubav. Danas, nakon 50 godina, moj Ivan i ja još se volimo, nije to ona ista ljubav kao prije, ova je drugačija, posebnija i jača - zaključila je gospođa Prkić te dodala:

- Najljepši period našeg života je od kako smo u penziji, posvećeni našim unucima koje rado pričuvamo. U svakodnevnom smo kontaktu, a ova proslava je došla kao lijepo prisjećanje na mlade dane i okupljanje obitelji. 

Na kraju dodajmo da je Superfood prigodom ove velike godišnjice slavljenike počastio svojom poznatom sirovom tortom...