'DOMAŠI' GAĐAJU SVA OSJETILA Ana Marija Veselčić: Odrasla sam u tom sustavu i ne sramim se toga reći
Mlada glumica iza koje je već niz nagrada, ispričala je priču baziranu na svom iskustvu odrastanja u domu za nezbrinutu djecu
Ako publika ovacijama pet puta poziva povratak na scenu da bi odala priznanje onome što su gledali, a tijekom izvedbe prožimaju duboki osjećaji, kako smijeh tako još više suze, onda je sve rečeno o premijeri predstave 'Domaši' izvedene u Gradskom kazalištu lutaka u petak navečer. Bravo, Ana Marija Veselčić! Predstava je nastala kao diplomski rad na Umjetničkoj akademiji u Splitu, a tekst, režiju i izvedbu potpisala je Ana Marija Veselčić, pod mentorstvom profesora Gorana Golovka.
Mlada glumica iza koje je već niz nagrada, ispričala je priču baziranu na svom iskustvu odrastanja u domu za nezbrinutu djecu. Kroz 70 -ak minuta monodrame, u kojoj gotovo ne trepnete, promijenila je niz uloga, s tim da je naglasak na djevojčici od 6 godina imena Lela. Odlične su transformacije iz uloge u ulogu, od djevojčice, dječaka, tinejdžerice, odgajatelja, zdravstvene djelatnice...
Scena je sasvim jednostavna, stol, pladanj, čaša, žlica i pinjur, a toliko je sve upečatljivo da na trenutke kao da osjetite onaj karakterističan miris bolnice ili još bolje svih (državnih) ustanova u kojima se skrbi o nekome.
'Domaši' gađaju sva osjetila.
Dotaknula je Ana Marija Veselčić sve probleme, od izboriti mjesto za sebe među društvom u domu, kojih pravila se držati ako ćete što bolje 'preživjeti', roditelja koji, nažalost, iskorištavaju djecu, ali i zaposlenika koji su okrenuti vlastitom životu i problemima ili napredovanju dok se život djece odvija u ustanovi u kojoj tako zna nedostajati topline.
Što reći na to da izaberu pasti zadnju školsku godinu da bi ostali u domu ili na to da strepe od punoljetnosti. Umjesto slavlja, briga.
- Iz naše rupe izađeš kad imaš 18 godina, osim ako ideš na fakultet. Meni je to baš smiješno, u ponoć ti bude rođendan, dobiješ svoje papire, spakiraš stvari i ideš biti samostalan - kaže djevojčica u predstavi.
Na koncu, kao odrasla uspješna žena, Lela se vraća u dom, priča da je postala teta, brat s kojim je provela dane bez (roditeljske) ljubavi s drugim 'domašima', dobio je dijete.
- Igraj se, Lela, samo se igraj - kaže žena djevojčici, odnosno sama sebi, aludirajući da djetinjstvo može biti sretno.
Jedna od najpotresnijih scena je svakako pred kraj predstave kada govori što će priuštiti svojoj djeci, a onda se otme krik iz grudi.
- Neću imati djece, neću! Muškarci su prljavi, smrde na alkohol - zaparalo je srca publike sama pomisao na taj osjećaj, na to što je nagnalo za izreći bolne rečenice.
Naglasimo i da je glumica, također pred kraj predstave, sišla među publiku i direktno se obraćala oči u oči mnogima.
- Poslije premijere uvijek imam dojam da je bila najgora izvedba ikad, radi treme vjerojatno imam takav osjećaj. Vidjela sam da su reakcije dobre i profesor kaže da je sve bilo uredno - prvi su dojmovi Ane Marije Veselčić.
Rekla nam je i da bi voljela da se nastave takve reakcije i da predstava zaživi zbog teme o kojoj govori.
- Ja sam odrasla u tom sustavu i ne sramim se toga reći i to je dio mog identiteta. Mogu biti samo ponosna na to jer me to određuje kao osobu i kao buduću glumicu. Odlučila sam se i za ovu temu jer koliko god pokušala pobjeći od nje, uvijek sam se nekako tome vraćala da ispričam svoju istinu, a scena je najzahvalnije mjesto za to. Ovo je tema o kojoj ljudi malo znaju, nažalost. Djeca su odrastala, odrastaju i odrastat će u domu i dobro je da se o tome govori. Sretna sam što imam priliku tako nešto napraviti - ispričala je.
Pogodila je publiku predstava, primijetili smo.
- Drago mi je što ih je dirnula nečija istina, ne samo moja nego sve te djece. Baš sam pomislila na naklonu kako bi bilo super da svi ljudi s kojima sam imala intervjue i s kojima sam živjela kao dijete, da se svi mogu doći pokloniti sa mnom da vide kako ljudi reagiraju na istinu. To je jedino lijepo i jedino bitno - podvukla je odlična Ana Marija Veselčić.
Zadovoljstvo je podijelio i Goran Golovko.
- Želimo joj svu sreću u daljnjem radu i vjerujem da joj ne bi trebalo biti previše problema na putu s obzirom na njenu glumu, talent i znanje - rekao je, među ostalim, ponosni mentor koji je, podsjetimo, i kao intendant HNK Split stajao uz mlade glumce i vjerovao u njih.
'Domaši' je, inače, kolokvijalni naziv za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi koja odrastaju u domovima. Prema posljednjim podacima, u Hrvatskoj je smješteno oko 800 djece koja s napunjenih 18, a u najboljem slučaju s 21 godinom, gube pravo na smještaj i brigu pri ustanovi.
