'Kašeta brokava' će privlačiti publiku u kazalište: Bez plodouživanja u Splitu ne može proći ni praizvedba drame!

Fotogalerija (4)

Dugo je publika pljeskala praizvedbi drame Elvise Bošnjaka 'Kašeta brokava', podnaslova 'Mali Lear iz Veloga Varoša', u režiji Nenni Delmestre.

Priča s elementima pučkog tetra i magičnog realizma smještena u Veli Varoš, kroz vječne motive o obitelji, potrazi za sobom i ljubavi na jedan zanimljiv način progovara i o Splitu danas. Kroz tu jedna pohlepu prikazanu u podjeli kuće, doma koji je zapravo talog emocija i povijesti jednog čovjeka i jedne obitelji jasno možemo povući paralelu s gradom pod Marjanom danas.

Autor i redateljica istovremeno i duhovito i suptilno u početku prikazuju današnje splitsko stanje uma koje se tiče svojevrsne prodaje Splita u svrhu turizma odnosno zarade te potrebe da se ono nešto iskonsko sačuva.

Upućena publika od srca se nasmijala i na usputne riječi Rodoljuba, kojega je utjelovio Trpimir Jurkić, 'plodouživat ćemo, plodouživat ćemo'! Ne treba pojašnjavati kako je ta riječ vjerojatno obilježila mandat ove gradske uprave.

Drama u dva čina, inače, kreće od proslave rođendana oca i djeda Rodoljuba, koji otkriva da je bolestan, te dijeli imovinu 'dok se još sjeća'. Nema se tu mnogo podijeliti, velovaroška kućica i važna smokva koja se ne smije dirati. Dovoljno da krene drama koja rasvjetljuje likove i oca koji proklinje svoju djecu. U podjeli je isključio sina koji mu je iskreno rekao što misli o njemu. Upravo taj sin u drugom dijelu ga vodi u onostranost, tjera ga da razmisli o sebi i svojim postupcima. Na toj barci, u pratnji prijatelja Tome, uloga odličnog Gorana Markovića, i sa stablom smokve koje želi ponijeti sa sobom, Rodoljub zapravo i spoznaje sebe, spoznaje svu svoju sebičnost i činjenicu da nikoga zapravo nije volio, izuzev sebe.

Ipak, smijmo se, jer kako kaže Rodoljub, nije nitko živio duže zato što je bio grintav ili 'obišen'. Tu možemo povući usporedbu sa Smojom koji je rekao da život ne treba shvaćati ozbiljno. Usporedbu s duhom Splita koji je, bez patetike, vječan i poseban u odnosu na desetke sličnih mediteranskih gradova.

Priča je ovo u kojoj se može prepoznati gotovo svaka obitelj, od dvije kćeri koje su odigrale Snježana Sinovčić Šiškov i Nives Ivanković, sa svojim muževima, uloge Filipa Radoša i Nenada Srdelića kojima je otac težak pa ga žele poslati u dom. Što je brat razbaštinjen, ne dotiče ih se mnogo, tek na kraju.

Djelo počinje odlično, ne mislimo samo pri tom na smijeh i pametnu duhovitost, nego i na to da je priča kompaktna, drži prikovanim pogled, ali onda slijedi pad. Od polovice prvog dijela do kraja drugog 'pada' i Jurkić koji treba držati predstavu. 

- Jako sam zadovoljna, vidjeli smo koliko je i publika zadovoljna - prva je reakcija Nenni Delmestre.

Ne smatra da predstava 'pada'.

- Ne možemo stalno nasmijavati, nije riječ o komediji, ali kad stvari krenu u dramskom smjeru, vidjela sam da publika prati i diše radnju -odgovorila je redateljica.

Bošnjak je također zadovoljan reakcijom publike i vjeruje da će predstava živjeti dugo.

- Nadam se da će se Splićani prepoznavati i polemizirati o drami - poručio je autor.

Zadovoljstvo i vjeru da će se 'Kašeta brokava' voljeti i rado gledati istaknuo je i Jurkić.

Mlade glumce, Saru Ivelić, Petru Kovačić Pavlinu, Bojana Brajčića, Peru Eranovića te Marjana Nejašmića Banića, ne treba posebno izdvajati, kao ni songove, prepjeve svjetskih rock hitova za koje je zaslužan Željko Brodarić Jappa. 

Palac gore (ponovno) zaslužuje scenografkinja Lina Vengoechea sa svojom nepresušnom maštovitošću. 

HNK Split je dobio solidnu predstavu, privlačit će publiku i nema sumnje da će imati budućnost, ali od Delmestre u kombinaciji s Bošnjakom se očekivalo remek djelo. 

Na koncu dodajmo da je maskerka Dolores Žanko dobro odradila svoj dio posla s maskom za Jurkića. Oblikovatelji svjetla i zvuka su Zoran Mihanović i Damir Punda.