'Krvavi ban' na Dalmatinskom portalu (15)
Krvavi ban Piše: Jagoda Šimac

'Krvavi ban' na Dalmatinskom portalu (15)

Donosimo petnaesti nastavak romana Jagode Šimac objavljenog u izdanju Naklade Bošković

    Ivna je prva zaspala. Otimala se koliko god je mogla, ali ju je san ipak svladao. Kad se probudila, izgubila je svaki osjećaj za vrijeme. Magdalena je još uvijek sjedila na istom mjestu i promatrala je. Nije joj zagrizla vrat, nije joj ispila krv niti je upotrijebila nož koji je ležao na zemlji između njih. I zec je još uvijek drhturio u kutu. Magdalena pospano zijevne i polako ustane. Otvori svoj sanduk i legne na leđa.

    - Ah, tako mi se spava! – prošapće. – Spusti, molim te, poklopac!

    Ivna je nekoliko trenutaka promatrala njezino savršeno mramorno lice i na njemu linije dugih crnih trepavica na sklopljenim očnim kapcima. Tako je prelijepa, a takvim zlom obilježena. Strašna! Pogled joj sklizne na nož koji je još uvijek ležao na zemlji. Zla misao prodre i zagolica je u glavi, ali je ona smjesta odbaci. Uzdahne. Nije mi učinila nikakvo zlo, pomisli. Pustila me da spavam. Prihvati rukama poklopac i u trenutku kad ga je spustila do ušiju joj je doprlo jedva čujno hvala.

    Djevojke su spavale i budile se naizmjenično. Riječ po riječ, među njima se gubilo nepovjerenje i blijedio strah. Glad i žeđ postajale su im zajednička muka. Magdalena je nadnaravnom snagom prisiljavala i tijelo i dušu da trpe. Tijelo joj se sušilo i postajalo tromo i nepokretno, ali joj je zadovoljstvo zbog uspjeha u suzdržavanju davalo snagu. Ivnu je odmah u noći prvog dana mučio osjećaj neugode i praznog želuca. Zavijao je i grčio se, morala je nešto pojesti. Postajalo joj je sve mučnije, toliko da ju je drugi dan zaboljela glava i obuzela opća slabost i klonulost. Ipak, kupljenje suhih usana predstavljalo je veću opasnost. Jesti i nije morala, bar neko vrijeme, ali bez vode će sigurno za koji dan umrijeti. Molila je Magdalenu da stane ukraj zajedničkoj uzaludnoj muci i oslobodi im izlaz.

    - Čemu sve ovo? – govorila joj je. - Uvjerila si me! Sad znam da nisi onakva kakvom sam te zamišljala. Molim te, nema razloga da i dalje patimo.

    Magdalena je ostala neumoljiva i čekala. Još nije gotovo!, mislila je. Ivna je bila izvan sebe. Glad i žeđ su je izluđivali toliko da je postajala sve razdražljivijom. Srce joj se očajnički uzlupalo, a u glavi bubnjala bol. Pojam o vremenu potpuno je izgubila. Više nije znala je li vani dan ili noć. Teško dišući spusti, po tko zna koji put, poklopac Magdalenina sanduka i nevoljko promrmlja želju za dobrim snom. I baš u trenutku kad se nemoćno spustila na pod, pogled joj padne na nož. Bez razmišljanja se odluči.

    Ni sama ne zna kako je uhvatila drhtavu životinju niti kako joj je zabola nož u vrat. Sjeća se samo da joj je krv bila topla i gusta i da joj je godila. Nikad u životu niz njezino grlo nije se spuštalo ništa ukusnije. U dva tri silovita poteza oderala je sa zeca kožu, kao gladna grabljivica odgrizala komade toploga mekog mesa i halapljivo žvakala. U pola zalogaja uhvatila ju je muka, bol u želudcu postala je neizdrživa i sve je povratila. U ušima joj je odzvanjalo vlastito stenjanje i zapomaganje. Pred očima joj se maglilo i sjeća se da je, prije nego ju je potpuno obavilo crnilo, kao iz daljine začula Ivorov glas.

(Nastavit će se...)

Prethodne dijelove knjige možete pronaći na ovom linku.

Djela Jagode Šimac mogu se kupiti u online trgovini Super knjižara.

Vaša reakcija na temu
Pregledaj komentare