Dalmatinski portal koristi 'kolačiće' za što trebamo Vašu privolu. Ako nam želite pomoći u prikupljanju podataka za analitičke odnosno statističke svrhe, molimo Vas prihvaćanje 'kolačića' za analitiku. Naša web stranica koristi i marketinške 'kolačiće' zbog pružanja marketinškog sadržaja za koje od Vas također trebamo privolu. Bit ćemo sretni ako se slažete s tim jer Vam tako možemo ponuditi najbolje korisničko iskustvo.

Saznaj više
Foto: Veljko Martinović 'Krvavi ban' na Dalmatinskom portalu (2)
Krvavi ban Piše: Jagoda Šimac

'Krvavi ban' na Dalmatinskom portalu (2)

Donosimo drugi nastavak romana Jagode Šimac objavljenog u izdanju Naklade Bošković

I.

Čim se smračilo, dvije djevojke i mladić, odjeveni u stočarsko ruho, kradom napustiše utvrdu Visinje, smještenu na vrhu Kamenitog brijega, na zapadnoj strani plodne ravnice kroz koju brza rijeka Cetina. Pognuti prođoše tajnim, kamenom podzidanim prolazom, koji je još od antičkih vremena spašavao glave gospodarima utvrde, te se nađoše u mračnom šumarku podno njegove sjeveroistočne strane, gdje ih je na volovskim kolima, natovarenim dugim poklopljenim sandukom punim drvenog posuđa, alata i odjeće, spremno čekao stariji stočar. On je sve što je trebao povesti pripremio prije početka opsade, ali djevojke i mladića iznenadni napad zatekao je u utvrdi, pa su morali pričekati da se umorni napadači koji još nisu bili posve okružili Kameniti brijeg, nakon neuspjeloga prodora, odmore i predahnu prije novih juriša sljedećega dana. Vidjeli su ih u daljini okupljene oko raštrkanih logorskih vatara na južnoj, najpristupačnijoj strani koja je najviše bila izložena napadima. Vozili su se još neko vrijeme kroz šumarak, a kad su iz njega izišli, odmakli su toliko da je kočijaš mogao bocnuti volove da ubrzaju korak kroz pusto polje. 

Noćas bi mogli prijeći rijeku i prije svitanja stići do podnožja planine. Čim se domognu Kamešnice i njezinih padina, više nema opasnosti da ih Kačići ili Kurjakovići presretnu i pretresu. Gadovi su se svrstali na Nelipićevu stranu. Ali planina pripada Vlasima i u njezine vrleti neće se tako lako usuditi, razmišljao je cetinski knez Grgur Šubić, dok je odozgor, sa zidina Visinja, zurio u mrak i osluškivao hoće li se kola neprimijećena približiti rijeci u daljini. 

U stočara Idrisa i njegova sina Ivora imao je potpuno povjerenje, stoga je bio uvjeren da mu je kći u njihovim rukama sigurna. Samo da je odvezu što dalje odavde. Blaž će dopustiti da je sklone na sigurno, tješio je sam sebe.

Otkako je njegov rođak, ban Pavao, ubijen u Bosni, stalno su ga napadala druga plemena. Kneževina Cetina je plodan i pitom kraj, za koji su se svi rado otimali. Koliko dugo će se u njoj šubićevska vlast održati, nije više ovisilo o sposobnosti i snazi njegove vojske, koja je ionako slaba, nego i o potkupljivosti podanika i kraljevoj naklonosti najpotkupljivijima. Trenutnu slabost njegova šubićevskog plemena drugi, približno jaki, iskoristili su i pokušali ih na silu potući i oteti im stečena prava i imanja. I unutar samog roda zavladali su sukobi i nesloga, tako da se nitko nije mogao ni na čiju potporu osloniti. Svi su nastojali zadržati vlastite posjede i utvrde. Na svu sreću dva dosadašnja sukoba Grgur je dobio i odbio gramzivce. U pomoć su mu bili pristigli i podržali ga cetinski Vlasi. Iako stočari, sposobni su i nevjerojatno dobri ratnici. Blaž, njihov predvodnik, iskren je i odan podanik. Osim toga, veže ih duboko prijateljstvo još iz mladalačkih dana. U mnogim trenutcima slabosti i nemoći jedan drugome su, baš kao i sad, uvijek pomagali.

Blaž će se brinuti za nju, kao i uvijek. U planini je nitko neće naći. Idris i njegova djeca znaju što joj treba, a i ona je navikla na njih. Vrana joj je kao sestra. Osim toga, Ivor je odličan lovac, brižno je razmišljao o svojoj kćeri cetinski knez Grgur Šubić.

Župan i poglavar kneževine Cetina, naslonjen na zidine koje su opasavale najvišu kulu utvrde Visinje na Kamenitom brijegu, promatrao je nepreglednu ravnicu u mraku, koju vijugavim tokom presijeca rijeka Cetina. Visoki planinski vrhovi u daljini izgledali su kao sjene golemih tamnih divova. Volio je župan ovaj kraj, i odavde, s uzvisine, divio mu se možda posljednji put. Teške misli o porazu i smrti nisu mu davale mira. Napade neprijateljskih plemena jedva je odbio. Većinu dobrih vojnika je izgubio. Porazmještali su se protivnici po polju i ako ponovno navale na utvrdu, sa šakom ljudi koji su mu preostali, neće se više biti u stanju obraniti. I zalihe i moral, a i volja, sve im je pri kraju. Nelipićeva razuzdana i polupijana vojska pomalo se primirila. Logorske vatre su osvajači zagasili i umorno se povaljali pokraj njih, zadovoljni današnjim divljanjem i pljačkom po okolnim kmetskim nastambama. Samo se još na nekim mjestima naziralo svjetlo i kroz sumrak dopirali prigušeni pijani glasovi i razuzdan smijeh.

Samo da Magdalenu prebace na sigurno, kneza Grgura je izjedala briga. Doroteja mi nikad ne bi oprostila da je se dočepaju, uzdahne pomislivši na svoju, prije mnogo godina preminulu ženu. Prokletstvo koje je palo na njihovu kćer jedinicu, shrvalo ju je i na kraju otrglo s ovoga svijeta. On je grčevito nastojao i činio sve kako bi kćer sklonio od znatiželjnih pogleda, olakšao joj koliko toliko zlu kob i zaštitio je od zlonamjernika. Ublažio joj je bolest i ukrotio ovisnost. Naučio ju je da se svladava i odupre đavoljem iskušenju, da shvati i prihvati svoje urođeno prokletstvo, iako je njemu samome to teško polazilo za rukom. Zahvaljujući njegovu odricanju i neizmjernom trudu, živjela je zadovoljna, gotovo kao i sve ostale mlade djevojke. Voljela je Kameniti brijeg i šumovite brežuljke oko njega, ravno polje i rijeku, visoke planine u daljini do kojih odavde, s kule, samo pogled seže. Zbog toga je ovaj kraj svim silama nastojao obraniti i zadržati u svojoj vlasti. Samo da je sklonim pred dušmanima. Ako otkriju njezino prokletstvo, dočepaju je se i razapnu je na stup srama, predaju vatri i ognju, bit će to pogubno ne samo za moj položaj i titulu, nego i za ugled cijeloga našeg bribirskog plemena, za rod plemenitih Šubića, pravednih knezova i svijetlih banova. 

Pavlov najstariji sin Mladen je razborit i srčan, ali neiskusan, razmišljao je knez Grgur o ubijenom banu, svome rođaku, i njegovu nasljedniku. Naslijedio je banski položaj, ali ne i očevu odlučnost. U njegovu pomoć se ne mogu uzdati. K vragu! Neću se uspjeti oduprijeti i župu Cetinu ću morati predati Nelipiću. Prokleti Nelipac! Koristi Pavlovu smrt. Darovima i poslušnošću ulizao se kralju. Napuljskom gadu, isprtku Anžuvina, mora se dodvoravati. Jedino tako se stječe moć. Mi smo Šubići staro časno pleme. Ali gordost će nas stajati mnogih plodnih posjeda. 

Za mene je svejedno, ali ona? Sutra ću poslati glasnika krbavskome knezu i ponuditi pregovore. Možda dobijem na vremenu, a i pridobijem ga na svoju stranu. Bez tako jakog saveznika Nelipić bi se možda povukao. Možda! Gramzivac! Pavlov sin je u svakom slučaju postao novi ban. Nama, Šubićima, banska titula je nasljedno pravo i to nam ne mogu tek tako oduzeti. Ah! Prokleti Nelipac! 

(Nastavit će se...)

Djela Jagode Šimac mogu se kupiti u online trgovini Super knjižara.

Vaša reakcija na temu