Foto: Veljko Martinović
'Krvavi ban' na Dalmatinskom portalu (7)
Krvavi ban Piše: Jagoda Šimac

'Krvavi ban' na Dalmatinskom portalu (7)

Donosimo sedmi nastavak romana Jagode Šimac objavljenog u izdanju Naklade Bošković

Šubići iz Trošenj grada prihvatili su mrtvo tijelo svoga rođaka i položili ga u obiteljsku grobnicu, kapelicu na suhozidom ograđenom groblju podno utvrde. Oko kapelice bili su poredani drugi, jednostavni grobovi označeni samo drvenim križevima i među njima nekoliko stećaka s natpisima i ukrasima. Skroman pogreb obavljen je tiho u nazočnosti samo nekoliko članova obitelji. Andrija je bio svjedok da je stara kneginja Uršula, pokojnikova baba, koliko god bila stara i senilna, jedina pokazala iskrenu žalost. Plačući i naričući grlila je lijes svoga unuka, a kad su ga spuštali u tamnu raku, sluškinje su je morale na silu otrgnuti i odvesti natrag u kulu. 

Unatoč žalosti, stvarnoj i neiskrenoj, Trošenj je te večeri obavila topla i mirisna lipanjska noć. Pod njim je tekla mirna, mjesečinom obasjana rijeka Krka. Savršenstvo noćnog mira i tišine narušavalo je samo jasno glasanje ćuka. Gore iznad, po vedrom nebu, rasule se zvijezde, a mjesec se silio okrugao i sjajan. U kuli je sve utihnulo i samo se po visokim zidinama, odakle su stražari budno nadzirali okolinu i prilaz mostu nizvodno, vidjelo žutilo upaljenih zubalja. Na suprotnoj, lijevoj strani, nazirala su se svjetla Nečvena, utvrde kojom su vladali Nelipići. I njihovi su stražari čuvali prilaz mostu sa svoje strane. Iako su oduvijek bili rivali i nadmetali se u stjecanju novih posjeda i prisvajanju što veće političke moći, oko mosta su se uvijek uspijevali složiti. I jedni i drugi naplaćivali su mostarinu i zarađivali trgujući s putnicima namjernicima. I jedna i druga utvrda zauzimale su ne samo odličan strateški položaj s kojeg su imali pogled na cijeli kraj, nego su ležale i na najvažnijoj prometnici. Mostom preko rijeke, jedinim između udaljenih prijelaza, Brljana uzvodno, i Roškoga slapa nizvodno, prolazile su i danju i noću zaprege, ljudi i domaće životinje. Trgovci, obrtnici, ratari i stočari stizali su sa svih strana, ne bi li pod zidinama obiju utvrda zaradili koru kruha i pronašli trenutno utočište. Razapinjali su šatore i podizali štandove te nudili svoju robu, prodavali je i mijenjali za druge potrepštine. Zaustavljali su se u prolazu i cirkusanti, glumci, gutači vatre, svakojaki zabavljači i čitači sudbine. Ondje gdje je gužva i prilika za dobit, vrzmalo se, naravno, i mnoštvo sumnjivaca, prevaranata, lopova, prognanika, beskućnika i prosjaka. Dimilo se po poljanama oko utvrda, mirisalo pečenje, svježe ispečeni kruh i pecivo. Do kasno u noć, dok se ne pogase i zadnje logorske vatre i utiša svjetina pod vedrim nebom, nije prestajala galama i svirka s obje strane rijeke. U posljednje vrijeme, otkako su se Nelipići i Šubići otimali oko Visinja i kneževine Cetina, ljudi su sa strahom prilazili mostu. Velikaši su, doduše, svaki sa svoje strane neprijateljski gledali jedni druge, ali prijelaz preko mosta nisu priječili. Oni imućniji, koje je put vodio preko rijeke, bolje su plaćali i most prelazili bez čekanja. Jedino se putnici velikaškoga roda nisu žurili. Ako ih uhvati noć, nalazili su konačište u utvrdama i o trošku domaćina obilno se gostili. 

Andrija je vrijeme u Trošenj gradu provodio kao uvaženi gost u društvu sadašnjeg gospodara, jednog od knezova Šubića i njegovih sinova. Osim događanja na Visinju, gospoda su pretresala trenutne političke prilike u banovini i odnose sa saveznicima. Ozbiljan razgovor vodili su o vječitim političkim trzavicama i sukobima Šubićeva banskog roda s Venecijom, pogotovo oko prevlasti u Zadru, koji su trajali još za života Mladenova oca, pokojnog bana Pavla. Nesporazumi i nesuglasice su ostali sinu u nasljedstvo i on se, unatoč nekoliko uspješnih vojno-diplomatskih poteza, još uvijek nije potvrdio kao nositelj vlasti, niti je zadržao čast koju je među zadarskim plemstvom uživao njegov otac. Ni Mlečani još nisu učvrstili svoju prevlast, iako su gradu zajamčili slobode i široku autonomiju. Trzavice i otimanja su se prešutno nastavljala, pri čemu je Crkva igrala najveću ulogu. Nastojeći proširiti svoj utjecaj i vlast u unutrašnjosti, pogotovo u Bosni, u kojoj se još uvijek osjećalo naslijeđe bogumila, visoki crkveni velikodostojnici su podržavali vladare koji su bili protiv tih heretika. Na drugoj strani inkvizicija koristi povjerenu moć te djeluje podmuklo i tajno u dogovoru s Mlečanima. Zbog svojih vlastitih interesa i koristi, i Venecija i inkvizicija stalno traže način kako bi Šubićev rod oslabile i oduzele im moć. 

- Na sreću, Mladenova vlast je osigurana i ozakonjena prethodnim kraljevskim darovnicama. Osim toga, naš mladi ban nastavlja očevu tradiciju i njeguje dobre odnose s kraljevskom kućom – reče Šubić domaćin, očito zadovoljan politikom svoga rođaka, mladog bana. – Njegova bračna veza s kraljevom rođakinjom Jelenom našemu rodu i dalje osigurava kraljevu potporu i štiti nas od mletačkih i crkvenih spletaka. 

Tim riječima Andriji dade do znanja da je njihov rod Šubića, iako trenutno oslabljen smrću starog i neodlučnošću mladog bana, još uvijek najjači i najutjecajniji među plemenima.

Dok je čekao svoje vojnike da se pripreme za put i osedlaju konje, Andrija se popeo na najviši zid utvrde, podignute uz sam rub hridine, ispod koje je tekla rijeka Krka. S uživanjem je gledao u daljinu gdje se kao na sagu ispružena ljepota sivog kamena, prošarana rijetkim zelenilom, sastajala s plavilom čistog neba. Ispod zidina utvrde kroz kanjon se polako izvijala modrozelena ljepotica i sigurno otjecala u zagrljaj svome dragome, plavom Jadranu.

(Nastavit će se...)

Djela Jagode Šimac mogu se kupiti u online trgovini Super knjižara.

Vaša reakcija na temu
Pregledaj komentare