Foto: Veljko Martinović
'Krvavi ban' na Dalmatinskom portalu (9)
Krvavi ban Piše: Jagoda Šimac

'Krvavi ban' na Dalmatinskom portalu (9)

Donosimo deveti nastavak romana Jagode Šimac objavljenog u izdanju Naklade Bošković

Ono što ju je o Magdaleni zanimalo, Ivna od Ivora nije mogla ni na kakav način doznati. Jedino joj je bilo preostalo prisluškivati razgovore svoga oca s njezinim, s cetinskim knezom Grgurom Šubićem, i to onda kad bi ih taj ugledni velikaš posjetio u njihovu domu u podnožju planine Kamešnice. Tako je i doznala za Magdaleninu tajnu. Od neočekivanog otkrića da je Šubićeva kći obilježena vražjim žigom, bila se užasnula. Njezina navodna krhkost i lepršavost te nesvakidašnja magična ljepota u sebi su krile teški križ, urođeno jezivo prokletstvo. Mlada Šubićka se morala svakodnevno boriti sama sa sobom i svojim mrskim demonskim porokom. Ivnu je od tada jedino zaokupljalo pitanje, je li u tome uspijevala i do koje mjere je odolijevala tom iskušenju. Zbog toga je bila oprezna i nepovjerljiva. Nije ju željela u svojoj blizini niti u blizini onih koji su joj nešto značili. Stoga je bila ogorčena očevom odlukom da ju jedno vrijeme skloni među njima u planini. Uz to, bila je nesretna što je kneginjica često s Ivorom i što mu znači više od nje. Naoko nevina ljepota zapravo krije krvoločnu zvijer. Sotona!, pomisli ljubomorno i prekriži se. Moram mu otvoriti oči! Zavarava ga svojom tobožnjom bespomoćnošću i zasljepljuje demonskom ljepotom. Čarobnica! Vražja službenica!

Ivna je bila uvjerena da je Magdalenin porok djelo Nečastivog i tražila je način kako će svog oca, a pogotovo Ivora, u to uvjeriti. Odmah u početku, otkako je čarobnica došla s Berislavićima u planinu i nastanila se u njihovu starom napuštenom stanu u ponikvi podno krševitog brežuljka, niti stotinjak metara udaljenog od prostranog zelenog dolca i novih stanova, Ivna je uočila da Magdalena ne podnosi uobičajenu hranu. Naime, nedjeljom navečer, nakon napornog tjedna, okupe se stočari, veliko i malo, kod bunara, nalože vatru i pod vedrim noćnim nebom okreću ražanj. Uz pjesmu i razgovor uživaju u masnim i slasnim zalogajima. Čarobnica od svega toga ništa nije doticala. Uljudno je odbijala uvjeravajući nazočne kako nije gladna. Pritom se prijateljski smiješila i netremice je gledala svojim prelijepim sjajnim očima. Ivna se ježila od njezina tajanstvenog i, u što je sama sebe uvjerila,  zloćudnog pogleda. Imala je osjećaj da joj čita svaku misao i namjeru. Ali ipak, u svoj svojoj tajanstvenosti i nedokučivosti kneginja je bila nevjerojatno privlačna i posebna. Tiha i nenametljiva, širila je oko sebe primamljivu ugodnu toplinu, magiju kojom su svi smjesta bivali začarani. Glas, osmijeh, hod, sve, baš sve na njoj neodoljivom je snagom privlačilo. Kretala se neopisivo brzo i nečujno, koracima mekim i lakim, gotovo neuhvatljivim, kao prpošna leptirica. Ivni je pred očima neprestano lebdio sjaj njezinih zjenica kad se umiri i osluškuje tople otkucaje nečijeg bila. Bila je sigurna da su joj i sva ostala osjetila natprirodno razvijena. Strese se od pomisli da bi mogla ostati sama s tom vražjom nevjestom u nekom mračnom prostoru. Oko nje je ionako sve bilo zamagljeno i nejasno, demonsko. Danju ju se rijetko viđalo. Kad bi se za nju raspitivala, Vrana, koja joj je najčešće pravila društvo, spremno je odgovarala da se odmara. Navodno, koža joj je osjetljiva na sunce, koje ju umara i crpi joj snagu, pa najradije miruje u zamračenoj kolibi ili spava. Pojavljuje se tek s prvim sumrakom, a pred zoru odlazi s Ivorom u lov. Vraćaju se uvijek neposredno prije izlaska sunca. Noći provodi s njim po planini. Naravno da je danju umorna i spava, ljubomora ovlada Ivninim mislima.

- Pošalji je odavde, oče! Otjeraj je! Nitko od nas nije siguran dok je ta vještica u blizini – govorila je svom ocu, predvodniku Blažu. - Uputi je Šubićima, neka se oni o njoj brinu. Zašto si je k nama doveo? Samo je pitanje dana kad će se zasititi lova na divljač … Planina je puna pastira i blaga ... Tko zna …

Predvodnik Blaž je bez riječi slušao kćerine prijekore. Na koji način je doznala da je Magdalena drukčija nije znao, ali mu se nije sviđalo što je bila brzopleta u osudi. Morao je dobro razmisliti kako će je uvjeriti u suprotno i spriječiti da uradi glupost, zbog koje će kasnije svi žaliti. Naime, po podnožju planine, oko njihovih koliba i domaćinskih staja, a pogotovo sad, poslije izdiga, po padinama i planinskim pašnjacima, vrzmali su se neprestano opati dominikanci. Grješnim bezbožnim stočarima prenosili su Božju riječ i učili ih skrušenosti i molitvi. Pritom su brojili stoku i mjerili nam dobit da mogu za sebe više zahtijevati, mislio je Blaž ogorčeno. 

Ivna je bila jako bogobojazna i pozorno je slušala propovijedi svećenika, oca Petra. Divila se njegovoj učenosti i skrušenosti. Prepreden i slatkorječiv, naoko je bezazleno i srdačno razgovarao, a zapravo se raspitivao o svemu što se među stočarima događa. Doduše, Ivna nije bila naivna, ali samo jedna pogrješna riječ o Magdaleni, makar i slučajno izgovorena, izazvala bi veliku nesreću. Otac Petar bio je zagriženi pristaša zadarskog komesara, biskupova inkvizitora za Dalmaciju. Blaž je bio uvjeren da je dolazio upravo po njegovu nalogu. Maskiran ruhom skrušenosti i pobožnosti, uhodio je njegove stočare ne bi li otkrio čarobnjake i slične heretike i predao ih osudi i lomači. Po mišljenju Crkve upravo među  Vlasima krili su se nevjernici i đavolji sljedbenici. Ivnu nije mogao nikakvim uvjeravanjima, zabranama niti bilo kakvom primjenom očinske strogoće uvjeriti da je u krivu. Kći mu je bila svojeglava i morala se sama uvjeriti da Magdalena nije zla. Dok se to dogodi, Šubićku će za svaki slučaj morati poslati negdje na sigurno. Obećao je brinuti se za nju i ne dopustiti da joj itko učini nažao. Njezin otac, a njegov pobratim i prijatelj, je mrtav, ali on će održati zadanu riječ. Nelipić se djevojke ne smije dočepati, taj prokletnik! Niti itko drugi! Urpirova krv ne smije dopasti gramzivcima u ruke!, uzdahne i pomisli kako je Grgurova kći zaista opasna. Ali ne na onakav način kako to Ivna, njegova kći, misli. Magdalena nikome ne nanosi zlo niti to želi. Ali nepromišljeni i zlonamjerni velikaši dali su se u potragu za njom. Svojom pohlepom i nepromišljenošću mogli bi je navesti na zlo. U samoobrani sigurno bi popustila urođenom prokletstvu, što bi bilo pogubno i za nju i mnoge oko nje. Mora napustiti planinu! I to što prije! Nelipić je odmah, čim je osvojio Visinje, doznao da se krije ovdje, među nama, i sigurno je odavno poslao uhode. Samo je pitanje vremena kad će je netko odati. Među pastirima se, zaista, uvelike počelo šaputati o tajanstvenoj velikaševoj kćeri. Iako se sklanja i izbjegava ljude, svi već znaju da je u planini. Prelijepa je, posebna, i zli jezici su odmah, iz zavisti i praznovjerja, požurili izmišljati i ispredati priče o njoj. Nije za čuđenje! Boje se onog što im je nepoznato i nedostupno. Strah, a najčešće i ljubomora, pripisuju djelo Sotoni.

(Nastavit će se...)

Djela Jagode Šimac mogu se kupiti u online trgovini Super knjižara.

Vaša reakcija na temu
Pregledaj komentare