'Noćne životinje' Toma Forda: Film divlje i sirove elegancije koji ingeniozno objedinjuje stvarnost i fikciju

Nakon što je prije sedam godine suvereno zakoračio na filmsku scenu dojmljivim prvijencem pod nazivom 'Samac', glasoviti modni dizajner Tom Ford ove je godine na festivalu u Veneciji predstavio svoj drugi film 'Noćne životinje' s kojim je osvojio Srebrnog lava i veliku nagradu žirija. Dok je za prvi izlet u filmsku industriju odabrao sofisticiranu egzistencijalnu dramu nastalu prema istoimenom književnom predlošku Christophera Isherwooda , Ford se u svom drugom uratku odlučio za adaptaciju romana 'Tony i Susan' Austina McGiffert Wrighta.  

'Noćne životinje' priča su o vlasnici umjetničke galerije Susan (Amy Adams)  kojoj jednog dana na kućnu adresu stiže rukopis neobjavljenog romana bivšeg supruga Edwarda (Jake Gyllenhaal) posvećen upravo njoj. Suočena s bračnom monotonijom, a kasnije i muževljevom nevjerom, Susan u dahu pročita Edwardov roman te se poželi naći s bivšim suprugom kojeg nije vidjela punih 19 godina.  U romanu se inače radi o Tonyju - također u interpretaciji Gyllenhaala -  kojeg jedne noći na putovanju kroz Teksas sa suprugom i kćerkom zaustavi skupina lokalnih psihopata.

Ono što je nazanimljivije u 'Noćnim životinjama' jest intrigantna i kompleksna dramaturška struktura koja se bazira na pretapanju vremenskih razina i identiteta čime film teži konstrukciji subjektivnosti i specifičnoj koncepciji filma unutar filma. Naime, gledatelj u 'Nocturnal Animals' zapravo 'čita' Edwardov roman zajedno sa Susan zbog čega Jakea Gyllenhaala nijednom neće vidjeti u sadašnjosti već isključivo kao fiktivnog glavnog lika romana Tonyja, odnosno Edwarda u prošlosti putem niza flashbackova.

Iako je film konstruiran tako da se može interpretirati na više različitih načina, zakučastoj naraciji u 'Noćnim životinjama' u nekoliko navrata prijeti potpuno raslojavanje. U svrhu stvaranja jezovitog ugođaja i hororske napetosti, Ford mjestimice igra na kartu šokiranja gledatelja korištenjem trivijalnih žanrovskih obrazaca zbog čega mu izmiče prilika za suptilnijim građenjem psihološke uvjerljivosti. Premda bi se to od jednog modnog dizajnera očekivalo, Ford ipak nije prekaljeni stilist kojem su vizualna dotjeranost i ulaštenost na prvom mjestu. Posegnut će tu i tamo, doduše, za kičastim totalima teksaškog pejzaža i stilskim zahvatima zbog kojih film povremeno nalikuje glamuroznoj slikovnici, ali u slučaju 'Noćnih životinja' nipošto se ne može govoriti o prevlasti slike nad sadržajem.

Mada je dio kritike filmu zamjerao bezdušnost, redatelj ipak na više mjesta naglašava melodramske elemente iznimno koloriranim prizorima i nadahnutim partiturama koji svoj vrhunac doživljavaju u sjetnoj završnici. Istodobno, Ford u 'Nocturnal Animals' isporučuje možda najvirtuoznije režiranu dionicu u holivudskom filmu još od pucačine u koloni na zakrčenom mostu iz prošlogodišnjeg 'Sicarija'  Denisa Villeneuvea. Radi se o maestralnih desetak minuta jurnjave i sukoba Tonyja s progoniteljima na praznoj cesti usred teksaške pustopoljine.

Film bi bio još sugestivniji da se Ford više posvetio intimističkom aspektu scenarističkog predloška, koncentrirajući se na temeljitije propitivanje uzroka raspada braka između Susan i Edwarda te bogatstvu njihovih emocionalnih stanja. Ovako je sve ostalo na nekoliko, najčešče bezličnih, dijaloških partija među likovima.
Ako je nakon 'Samca' Tom Ford proglašavan redateljem dostojnim poštovanja, s premijerom 'Noćnih životinja' postalo je jasno kako imamo posla s filmašem koji puše za vratom većini svojih kolega.  Premda 'Nocturnal Animals' vjerojatno nisu ostvarenje iz najužeg vrha ovogodišnje holivudske produkcije, posrijedi je film divlje i sirove elegancije koji ingeniozno objedinjuje stvarnost i fikciju.