Foto: Joško Šupić Božena Martinčević izdala zbirku poezije: 'Vjernicima će ona predstavljati poruku anđela'

Božena Martinčević izdala zbirku poezije: 'Vjernicima će ona predstavljati poruku anđela'

Njen salon 'Nostalgija' u Mamontovoj ulici imao je gotovo ulogu etno muzeja

Vodilo me da sačuvam ove priče, da završe u nekim knjižarama i bibliotekama, pa da naši praunuci upoznaju Zitu, neka vide koliko je bio hrabar njihov narod. Neka to bude pouka i temelj životu, jer mi smo narod od kamena, nitko nam nije ravan! - rekla je Božena Martinčević u srijedu navečer u dvorani Dominikanskog samostana u Splitu, na kraju promocije zbirke pjesama 'Zita'.

Ova promotorica hrvatskih običaja, umjetnica i doajenka splitske mode čiji je salon 'Nostalgija' u Mamontovoj ulici imao gotovo ulogu etno muzeja, skromno je kazala da njena zbirka pjesama nije nikakvo umjetničko djelo, niti se nju može svrstati uz bok velikim književnicima i pjesnicima.

- Ja sam mala prašina iza njih. Ali kad sam hodala po selima i kućercima po raznim kotlinama, tražeći vunu za svoje tapiserije, tamo sam nalazila ostavljene majke, zaboravljene bake, koje su s jednom kozom živjele i od tog mlijeka se hranile. Puno priča su mi pričale, puno sam od njih naučila - rekla je teta Božena.

Jedanput su joj rekli da između Gradine Velike i Male, dva brda blizu Vrlike, živi baka za koju nitko ne zna odakle je došla i koliko ima godina. Uputila se s jednom ženom...

- Došli smo do kućice koja nije više imala krov, kamene ploče  razbacao je vjetar. Uđem u mračnu kužinu, pitam ima li koga. U tom mraku izviri žena, očiju kao žerave, te s licem koje nije bilo lice već tisuću bora. Pitala me jesam li gladna, a kad sam joj rekla da jesam, izvadila je uštipak iz škrinje koju su miševi izglođali. Bio je tvrd kao šjola od cipele. Pitala sam je: 'Bako, koliko imaš godina?', a ona je odgovorila: 'Starija sam od Tite, al' ne znam koliko Tito ima godina'.

Vratila se kasnije s drvodjelcem da joj napravi prozor...

Prije autorice su na promociji govorili svećenik prof. dr. sc. don Mladen Parlov koji je najzaslužniji za nastanak i tiskanje ovog djela, novinarka Slobodne Dalmacije Lenka Gospodnetić i pjesnikinja Danica Bartulović.

- Zanimljivo mi je bilo ispreplitanje vjere i mitologije. Imotska krajina i cijela Dalmatinska zagora je puna priča o vilama, vilenjacima, vukodlacima, to je sve protkano kroz ovu poeziju. Mene kao svećenika nadahnjuje poruka nade, poruka dobra, od početka do kraja djela vodi se borba sile zla i dobra - rekao je don Mladen Parlov, ovdje i u ulozi nakladnika.

Danica Bartulović je čestitala teta Boženi što je objedinila priče koje su se nekada napeto slušale o našim junacima i junakinjama, dobrim i zlim bićima...

- Gospođa Božena vratila se u prošlost vraćajući nam naše izgubljeno blago. Kome nije preko glave tehnologije, ma koliko nam ona olakšavala život. Kome nije preko glave otrova u hrani, vodi, zraku, droge, opijata... Kome nije preko glave buke, užurbanosti, stresa, ukalupljenosti u neke kalupe koji nisu po mjeri čovjeka. Na što smo svedeni?  - rekla je Bartulović.

Novinarka Lenka Gospodnetić je poručila će onima koji vjeruju u Boga 'Zita' djelovati kao poruka anđela, a to je približila rekavši da je njena obitelj doživjela tragediju prilikom Drugog svjetskog rata i ispričavši njenu ulogu u Domovinskom ratu. O kakvoj se osobi radi opisala je na primjeru njene trgovine u Marmontovoj ulici. 

- Netko drugi bi na toj lokaciji zaradio ogroman novac, ali teta Božena nije, tu je izlagala lutke odjevene u narodne nošnje, više je vremena trošila na priče o njima nego na trgovinu, a kamoli unosnu. U Domovinskom ratu je šivala jastuke za poginule heroje, nikada za to nije tražila nikakvu naknadu niti mirovinu. Ona je samo pomagala kako je mogla i znala - kazala je Gospodnetić.

Dodajmo još da su promociju glazbom uveličali bogoslovi, te da je na početku jednu pjesmu izveo Goran Karan.

Vaša reakcija na temu
Pregledaj komentare