Dalmatinski portal koristi 'kolačiće' za što trebamo Vašu privolu. Ako nam želite pomoći u prikupljanju podataka za analitičke odnosno statističke svrhe, molimo Vas prihvaćanje 'kolačića' za analitiku. Naša web stranica koristi i marketinške 'kolačiće' zbog pružanja marketinškog sadržaja za koje od Vas također trebamo privolu. Bit ćemo sretni ako se slažete s tim jer Vam tako možemo ponuditi najbolje korisničko iskustvo.

Saznaj više
S Rakelom po Braču: Guštali smo u blatu kao djeca, a vrijedilo je i 'planinariti' do Pustinje Blaca
Priče s ceste Piše: Željan Rakela

S Rakelom po Braču: Guštali smo u blatu kao djeca, a vrijedilo je i 'planinariti' do Pustinje Blaca

Svećenici su angažirali 12 težaka kojima je trebalo osam sati i 56 litara misnog vina da kozjim puteljkom donesu glasovir do samostana

Nastavljamo putopis s Brača u kojem sam putovao s Ivicom Vukmanom, Vinkom Šegom, Jurajom Lukšićem, Ivanom Bubalom, a pridružili su nam se i legendarni Ivan Šola sa suprugom. Nakon odvožene dionice o kojoj sam pisao u prošlom putopisu (Supetar, Ložišće, Bobovišće, Milna te makadamom od tog mjesta), sada se nalazimo u blizini samostana Pustinja Blaca. Tu smo se zaustavili, odmorili i doručkovali uz predivni pogled i prirodu. Nakon doručka smo krenuli pješice kozjim puteljkom do samostana. Trebalo nam je oko 30 minuta pješačenja strmim stazama dok nismo došli ispred predivnog kamenog zdanja.

Blaci se može pristupiti na tri načina. Jedan je brodom, s južne strane - preko Popove vale, nakon čega se pješači oko 45 minuta, a drugi je autom, biciklom ili kao mi motorom, kojim se može doći s gornje, sjeverne strane. Kopneni makadamski put odvaja se s asfaltirane ceste prema Vidovoj gori, a označen je putokazom uz cestu blizu Nerežišća. Cesta može biti teško prohodna za niska vozila, pa ih neki ostavljaju i prije širine koja služi kao parkiralište, a do koje se dolazi nakon 20-ak minuta vožnje po šljunku. Treći način je da se, kao što smo mi to učinili, iz Milne uputite makadamom prema lokaciji, a u oba slučaja kopnenim put se nastavlja pješice da bi se hodajući nizbrdo do Blace stiglo za 25-30 minuta.

Blacu su osnovali poljički svećenici glagoljaši u 16. stoljeću kad su bježali od osmanskih osvajanja. Ispočetka su prvi doseljenici na tom području obrađivali zemlju, da bi nešto kasnije dobili dozvolu za izgradnju crkve i samostana. Gotovo istodobno osnovana je i poljoprivredna zadruga, utemeljena na načelima podjele ostvarenih dobitaka i zajedničkoga vlasništva, odnosno sav imetak uvijek je ostajao zajednici.

Pustinja se polako razvijala i rasla. Tako su početnoj kamenjem ograđenoj pećini dodani objekti raznih namjena, poput podruma, kuhinja ili peći. Crkvica je izgrađena 1588. godine, a poslije je došao red i na samostan te raskošne višekatnice s bijelim krovovima.

Kroz povijest je taj dio otoka bio gospodarski vrlo razvijen, tu se proizvodilo vino, med te brojne druge kulture, a svećenici su se bavili i astronomijom, pa se tu nalazio i poznati opservatorij, kao i tiskara.

Zanimljivo je da je Pustinja Blaca krajem 18. stoljeća u suvlasništvo imala tri trgovačka jedrenjaka. Ti su brodovi plovili cijelim Sredozemljem: od Venecije do sjevernih obala Afrike i juga Pirenejskog poluotoka te do Crnog mora. U kronici Pustinje osobito mjesto zauzima 8. prosinca 1809., kada je mladi kapetan blatačke polake Lijepa putnica, Boljanin Toma Nikolorić, izvojevao pobjedu nad daleko bolje opremljenom i naoružanom engleskom fregatom Amphion komodora Williama Hosta, koja je zaprijetila blokadom splitskoj luci.

Pedesetak godina nakon tog slavnog događaja, na mjesto upravitelja Pustinje stiže don Tadija Milićević, a Blacom su članovi iste obitelji upravljali sve do 1963. godine. Smrću zadnjeg od njih, svećenika i strastvenog astronoma Nikole Milićevića, Pustinja Blaca je pretvorena u muzej. Koliko je ta obitelj bila značajna svjedoče i imena dva asteroida otkrivena u zvjezdarnici u Višnjanu - Milićević (10241) i Brač (10645).

Trebalo nam je sat vremena da u miru razgledamo muzej, osim svega navedenog bila je interesantna i škola za djecu koju su svećenici organizirali, ali školovanje nije bilo besplatno, svako dijete je svaki dan sa sobom u školu donijelo po jednu biju za loženja, a vatra u kaminu je gorjela 24 sata dnevno. Zanimljiva je priča i o velikom glasoviru koji je stigao iz Beča, a njega je na kostima po kozjoj stazi i velikom usponu nosilo 12 ljudi. Kako stoji u zapisima, svećenici su angažirali 12 težaka kojima je trebalo osam sati, ali i 56 litara misnog vina kako bi glomazni instrument prenijeli od luke u podnožju do upraviteljevog dnevnog boravka.

Muzej je otvoren svaki dan osim ponedjeljkom, a posjetitelji unutar njega mogu vidjeti knjižnicu s rukopisima pisanih poljičicom (hrvatskom ćirilicom), starinsko oružje, teleskop, atraktivan namještaj, glasovir, kao i stare satove.

Nakon razgledavanja je uslijedio naporno pješačenja za koje bi se moglo reći da je skoro pa planinarenje, uzbrdo nam je trebalo oko 45 minuta. Umorni od pješačenja sjeli smo na motore i krenuli makadamom prema Vidovoj gori. Kako su nedavno padale kiše, često smo nailazili na velike blatnjave lokve kroz koje smo prolazili bez većih problema pri brzinama od 60 km/h. Bili smo svi mokri i blatnjavi baš kao velika djeca, ali smo istinski uživali u mogućnostima koje nam pruža Honda X ADV, skuter, po meni, van konkurencije od svega trenutno na tržištu.

Nakon 10-ak kilometara makadama dolazimo na asfalt i vozimo prema Vidovoj gori, prolazimo cestom kroz predivnu borovu šumu i ubrzo dolazimo na sam vrh gdje radimo pauzu. Vidova gora je sa 778 metara najviši vrh Brača, te najviši otočni gorski vrh na cijelom Jadranu, a s nje se pruža prekrasni pogled na Bol, popularnu plažu Zlatni rat te otok Hvar. Ime je dobila po Svantevidu, slavenskom božanstvu, a pokrštavanjem Hrvata ime se pripisalo svetom Vidu u čast.

Nakon kratke pauze sjedamo ponovno na motore i pravac Nerežišća - Donji Humac, vozimo svi koji smo na Hondama X-ADV u modu vožnje S2 i uživamo u živahnom tempu koji nam omogućava odličan odaziv na gas, po predivnim okukama prema konobi Kopačina. Dobitna kombinacija je kad vam je na roštilju ili kominu majstor Jurica Eterović, a poslužuje vas uvijek vesela, pozitivna i nasmijana Nina Terze ili Roko Kevešić, onda se samo prepustite njima i sva vaša čula će se nauživati u gastronomskoj ponudi. Mi smo iz Pustinje Blaca naručili peku za sedam osoba i sve što ide prije i nakon nje uz vino kuće od poznatog bračkog vinara i našeg prijatelja Senkovića.

Nakon što smo se nauživati prirodne ljepote, zavoja, ozbiljnog makadama, bračke povijesti i predivne gastronomije, došlo je vrijeme da krenemo prema Supetru na trajekt za Split.

Današnji jednodnevni izlet bih svima preporučio, odlazak iz Splita je trajektom u 9, a povratak iz Supetra zimi u 18 ili ljeti u 20 sati. Ako bi netko želio doživjeti ovu malu avanturu motorom, kombijem ili terencem, slobodno neka me kontaktira na rakelags@gmail.com.  

Sponzori ovog putovanja su:

Dalmatinski portal, Ruting Honda, Honda Šago, MatoTech, Migo Moto, Moto Ogi i Akrapović.

Vaša reakcija na temu