Fenomenalna pričiginska večer: Splitski glazbenici nabrajali anegdote iz 80-ih godina, amfiteatar odzvanjao smijehom

Pun amfiteatar Doma mladih uživao je povratku u najsjajniju eru splitske glazbene scene kroz koji su ih vodili  Gibonni, Marinko Biškić, Giuliano Đanić, Boris Hrepić Hrepa, Goran Karan i Damir Trogrlić Was. Na temu 'Gitara u ruci, glava u torbi - demo bendovi osamdesetih' kroz nezaboravno toplu i duhovitu večer vodio je Ivo Anić. Bilo je to doba kada je u Splitu bilo nekoliko stotina demo bendova, a iz svake garaže je odzvanjala glazba.

Cijelu večer koja je trajala najduže na Pričiginu, a proletjela je u hipu, odzvanjao je amfiteatar smijehom i pljeskom. Nije nedostajalo emocija, posebno dirljivo bi bilo kad bi se spomenuo Dino Dvornik. Publika bi dugo spontano pljeskala na spomen njegovog imena i tako nekoliko puta, nije sramota bila ni pustiti suzu zbog splitskog glazbenog velikana. 

Prvi je zaronio u prošlost Marinko Biškić, punker koji je svoju posebnost i inovativnost pretočio u umjetnost stvaranja čokolade. 

Prisjetio se nastupa na Brdima gdje su on i Belan bježali pred razjarenim agresivcima. Gušila se publika od smijeha dok je pričao o dogodovštinama. Od cipelarenja ga je spasio poznanik Špiro koji je uletio s fićom.

- Do tad su me prebili nekoliko puta, tek tako, to su te vedre 80-e i nostalgija. Kad danas čujem agresivna mladost, stanem i začudim se. Molim? Pa moga sina nije još nitko pretukao - duhovito se osvrnuo.

Onda je ozbiljno dodao da se u Splitu i danas tuku različiti, kao i onda.

- Ljudi ne vole različite, ali kad imate ovakvu ekipu, sve je lijepo. Pamtim to vrime kao lipo vrime druženja i glazbe. Nastup Azre u mjesnoj zajednici Gripe ću pamtiti uvik. Johnny je tada pozvao Belana na binu da zapivaju skupa,  a nama je to bilo ka da smo dobili Oscara -prisjetio se.

Potom je zaključio svoju priču u duhovitom tonu:

- Nemojte me krivo shvatiti, nije sve tako crno na Brdima, iako je i Kerum tamo počeo, a i on me malo zavio u crno.

Na kraju ga je Ivo Anić zasuo brašnom, onako kako je Biškić nekada radio.

Raspoloženo je nastavio i Boris Hrepić Hrepa prisjećajući se svojih blues početaka, Daleke obale i sviranja po garažama. Jedna od anegdota vezanih za potragu prostora je i kada im je tadašnja vojska u Lori rekla da napišu neku pjesmu za mornare.

- Zvali su nas nakon nekoliko dana i rekli da im se ne sviđa baš, tužna je i borbena, pa nema više rata. Izabrali su 'Sve bi seke ljubile mornare' i tako je Magazin dobio prostor - nasmijavao je neprestano Hrepić.

Poručio je mladima da ne odustaju od onoga što vole.

- Mater mi se nekidan sitila kako mi je govorila kad sam imao 17 godina da upišem tehnički fakultet i nađem posao u škveru. Škver je budućnost. Ja sam joj rekao da ne bih, da ću jednog dana na jugu Amerike svirati blues s crncima - prisjetio se.

Da je u Splitu 80-ih bila izuzetna glazbena generacija iznio je Karan.

- To je bila najbolja generacija, talentirana, tko god se uhvatio instrumenta, uspio je - kazao je.

Zafrkavao je Gibonnija da je tih godina u natjecanju bendova za snimiti ploču Osmi putnik tijesno pobijedio Crnu udovicu zahvaljujući vatrogascima.

- Imali su otvorenu vatrogasnu liniju koja je imala pristup telefonskoj vezi. Fala vatrogascima, bome su užgali jednu lipu vatru - vedar je bio Karan.

Na tom albumu Karan je otpjevao back vokale. Vjerojatno još odzvanja smijeh u Domu mladih zbog prepričavanja nastupa na 'playback'.

Inspirativan je bio i pjesnik Damir Trogrlić Was, a u to doba Split je ugostio i Dire Straits na Gripama.

Za kolege glazbenike pored sebe je istaknuo da su dali najviše glazbenoj sceni i da su i danas preženca.

Skromnost, jednostavnost i duhovitost jednako je krasila i 'porinovca' Gibonnija. Vratio se Gibo u daleku srednjoškolsku prošlost i prvog benda, svojih prvih kolega i pjevača Prle koji je na spolovilo tetovirao For Lady. U tom vremenu, kaže, Prle je bio frajer, a Gibonni je nasmijavao šaleći se na svoj račun.

- Ja sam bio tužan kako nitko ne razumi moje riči - pljeskalo se i pljeskalo jednom od najvećih splitskih umjetnika.

Nakon te avanture, upao je u drugi bend kao zamjena Predragu Luciću i potom je došao Osmi putnik odakle je sve krenulo.

- Split se razlikovao od drugih gradova. Nije imao svoj jedan zvuk kao ostali, nego pojedince s različitim i svojim zvukovima. Mi smo jedan drugome pisali tekstove, posuđivali instrumente, članove benda... To je bilo prijateljstvo koje je drugima vjerojatno nepoznato - naglasio je.

A kako se tek publika smijala kada je govorio da mu je otac pisao pisma Dijani Dvornik, bila je to, kaže platonska ljubav.

- Nije Boris poslije dao da se bace, govorio je da su lipa - ispaljivao je srčano Gibo.

Ili kad se prisjetio da ga je Dino Dvornik pitao imao li filter za smotat joint, a kako Gibonni nije imao, Dino je od one kartice za žiro račun izvadio plastiku i iskoristio je za pušenje.

Kraj večeri pripao je Giulianu. O kakvom se momku radi možda najbolje govori činjenica da danas potpomaže mlade demo bendove, a najveći dio svojih angažmana usmjerio je u humanitarne svrhe.

- Dobri duh Splita - predstavio ga je Anić.

On se prisjetio puta na gažu u Hercegovinu, nastup se nije dogodio zbog nestanka struje, ali su se izvrsno proveli do povratka kada im je pukla guma na Stojadinu 'posuđenom' od oca jednog člana benda.