Vuković o Fiamengu: Svaku njegovu knjigu otvarao sam kao školjku, znajući da će mi iz nje zamirisati more i da ću u svakoj od njih pronaći - biser!

Vuković o Fiamengu: Svaku njegovu knjigu otvarao sam kao školjku, znajući da će mi iz nje zamirisati more i da ću u svakoj od njih pronaći - biser!

Ponovno će se izdati prva zbirka Jakše Fiamenga i Momčila Popadića, Stepenište

Prošla godina ostat će zapamćena kao godina u kojoj je Dalmacija izgubila neke od svojih najvećih legendi, a sam kraj pamtit ćemo po odlasku pjesnika i akademika Jakše Fiamenga. Brojni su se oprostili od ovog velikana, a u ime Hrvatskog društva skladatelja, gdje je Fiamengo bio aktualni član Upravnog odbora, i u ime Društva hrvatskih književnika, od njega se oprostio Siniša Vuković koji ga je naslijedio na mjestu predsjednika splitskog ogranka. 

Vuković je o Fiamengu za komemoraciju napisao:

'Neću pogriješiti ustanovim li da je 'ovom vrstom odlaska' Jakše Fiamenga, otišao i zadnji istinski dalmatinski bard pjesništva; onaj, naravno, što je i prepoznat i priznat, podjednako od strane struke, kao i najšire publike. Do kraja života, čini mi se, dok budemo pjevušili koju među onim ljepšim dalmatinskim šansonama, otkrivat ćemo da im je autor baš Jakša Fiamengo. A, mislili smo da su tradicionalne, da su narodne…

Dva dana nakon jednog Božića nam je umro, dva dana prije drugog smo ga pokopali… U Komiži. Ima i u tome neke simbolike… 

Puno se ovih dana, u povodu ove smrti, pisalo u novinama, na portalima i društvenim mrežama; no, pisalo se i piše se jako puno o poeziji Jakše Fiamenga već više od 50 godina, otkako je zajedno s Momčilom Popadićem objavio prvijenac Stepenište (Split, 1966.). Pisalo se o opusu ovoga pjesnika onamo gdje se o velikoj poeziji i piše: u antologijama i hrestomatijama, panoramama i knjigama s pregledima povijesti književnosti, časopisima – onima najznačajnijim i, u ono vrijeme, najutjecajnijim… I Jakša je bio urednik časopisa, spomenut ću samo kultni 'Vidik'.

Ovdje želim ekskluzivno najaviti skorašnje ponovno izdanje te prve stihozbirke Jakše Fiamenga i Momčila Popadića, Stepenište, te se istodobno zahvaliti gospodinu Blaženku Bobanu što će Splitsko-dalmatinska županija osigurati financijska sredstva. Izdavanje ove knjige bit će ujedno i inicijalno punjenje i udarna igla projektu 'sabranih pjesama' Jakše Fiamenga.

Otkako je svega dvije godine nakon prvijenca u koautorstvu sa spomenutim Popadićem Fiamengo objavio svoju prvu samostalnu stihozbirku More koje jesi (Split, 1968.), skrenuo je pomnju kulturne javnosti na sebe i, otkako se objavljuju antologije hrvatskog pjesništva po javljanju glasa Jakše Fiamenga, nije se tiskala niti jedna, a da u njoj nije zastupljen i naš ovdje komemorirani literarni doajen.

Već ti prvi Fiamengovi glasovi dočekani su s pohvalnim komentarima tada najvažnijega kritičara Igora Mandića, koji je o knjizi More koje jesi, bio zapisao: 'Kao pjesnik koji je već skrenuo pažnju na svoj rad, Fiamengo se (rođen 1946) ovom knjigom potvrđuje (…) Naime, ispisivati uvijek istu pjesmu (tj. o moru) pretenciozno je, koliko i teško. Pretenciozno utoliko, što treba očekivati da mladi pjesnik svaki put može kazati nešto novo o uvijek istom, a teško naročito stoga što su se uz more, u novijem pjesništvu vezali neki od najvećih pjesnika (od Lautreamonta do Saint-John Persa). Srećom, Fiamengo je pokazao da ima zrelosti za takav pothvat: ne ponavlja se, ne prepisuje, ne zaostaje. U stvari, uspio nam je predočiti čitavu jednu malu filozofiju odnosa prema moru, prema tom moru što nas 'uzgoni'. Tisuće lica mora i čovjeka, Fiamengo sabire u svojim zrelim, dubokim slikama, u svojoj snažnoj viziji jednog temeljnog odnosa, gradeći iskonskom emotivnošću svijet u kojemu možemo sudjelovati. Njihove stihove moguće je zapamtiti, toliko pogađaju onoga koji osjeća more, a mladom pjesniku nema boljeg komplimenta' (Igor Mandić: Uz dlaku, 1970.).

Doista, ove Mandićeve riječi napisane prije točno 50 godina, toliko su pogođene da se mogu primijeniti na svaku od 24 samostalne zbirke što ih je Fiamengo nakon toga objavio do danas (ne računajući izbore iz pjesništva, ukoričene pjesme namijenjene skladanju, knjige pjesama za djecu, prijevode i dr.). Također, tvrdnjom da njegove stihove 'moguće je zapamtiti', Mandić je sasvim profetski anticipirao autorove pjesničke radove što će biti isključivo pisani za skladanje, tojest pjevanje. I to punih 10 godina prije prve njegove otpjevane pjesme.

Po tim versima namijenjenim skladanju, po 'primijenjenoj poeziji' (A. Dedić), jasno, Jakša Fiamengo ostat će najzapamćeniji u širokom puku; međutim, po onoj klasičnoj, 'ukoričenoj' poeziji, djelo ovoga začinjavca bit će važnim dijelom korpusa hrvatskog pjesništva, bez obzira na to što je on oduvijek bio orijentiran na ambijent i zavičaj, ponajprije na svoj otok Vis i rodnu Komižu na njemu, uspomoć kojih i ambijenata i zavičaja dat će i dodatnu perspektivu svekolikoj kulturolikosti Dalmacije, ali i mapi mediteranizma u cjelini. 

Svaku Fiamengovu knjigu poezije otvarao sam kao školjku, znajući da će mi iz nje zamirisati more, i znajući da ću u svakoj od njih pronaći – biser! O moru nikad nitko u nas nije pisao onoliko i onako, koliko je i kako pisao Jakša Fiamengo. I ne može se čovjek pravo odlučiti: je li dublje to more, ili je dublja Jakovljeva poezija o njemu…!? Pored niza mogućih citata i živih referenata, uzet ću za ilustraciju – i filozofsku i fotografsku – njegov stih, što gotovo da je zaziv, psalamska antifona: 'Malo moje more, nasukano u me'.

Da, falit će mi pivo s Jakovom u Splitu… falit će mi putovanja po Italiji, Poljskoj, Dalmaciji… falit će mi obid litnji za kamenim stolom u mojem dvoru u Selcima na Braču… falit će mi onaj njegov specifični humor, često zubat i još češće bodljikav… To ću čuvati u sjećanju; ali, najviše će mi falit nikad, eto, napisana njegova zbirka pjesama spjevanih isključivo na idiomu komiške mu cokavice. A toliko smo puta o tome govorili – očito, nisam bio dovoljno uporan… A, ima tih pjesama dijalektalnih, ima: premalo za zbirku, nedostatno možda i za pjesničko-likovnu mapu, ali ipak dovoljno da se iz njih može izlučiti briljantni distih što sjajno opisuje i Jakovljevo življenje, kao i njegovo pjevanje u tom življenju.

Vaša reakcija na temu
Pregledaj komentare