Hana Letica: Kada bi se bar za kulturu ljudi organizirali kao u projektu 'Naš Hajduk'

Napokon je objavljen taj famozni Nacrt kulturne strategije, a na prvi pogled se čini kako za teško kretanje kroz gusto šipražje tog teksta trebaš biti ekstreman tip poput onih iz Naked and Afraid (reality u kojem potpuno goli i bosi preživljavaju divljini), pa nisam baš sigurna koliko će aktera sudjelovati u javnoj raspravi - prva je reakcija Hane Letice, kreativne profesorice Škole likovnih umjetnosti u Splitu, slikarice, novinarke…

- Projekt EPK je dobra marketinška dosjetka, prilika da se zavrte neki poslovi, neki novac, treba se izboriti za to, posebno ako je istina da je prvo lobiranje krenulo iz Splita. Samo, želje pojedinaca koji su imali viziju su jedno, a čini mi se kako je realizacija, odnosno organizacija koja je u okviru gradske uprave, ipak nešto sasvim drugo. I ako je u nekom smislu grad potrebno 'odblokirati', kako kaže popularna misao vodilja iz Nacrta, čini mi se da je blokada baš u tom segmentu gdje svaka nova vlast postavlja svoje ljude, a projekti, energija i novac koji se uplaćuje kroz razne poreze se gube i otječu u nekim procjepima - kaže Letica.

Kao konkretan primjer navodi davanje posla izrade vizualnog identiteta EPK bez javnog natječaja.

- Zašto su u Banovini sigurni da će jedan Boris Ljubičić napraviti bolji rad od nekog studenta sa splitskog UMAS-a? Ključ kulturnog uspjeha ne znači ni koliko se ukupno iz gradskog proračuna izdvaja za financiranje branše sa zaposlenicima, pa makar to bilo visokih deset ili, prema najavama, 12 posto. Zbog kojih će se malo podići spomenička renta - ona koja bi se po zakonu trebala koristiti namjenski, isključivo za potrebe stare gradske jezgre (koja se u dobrom dijelu raspada). Čini mi se kako neke stvari radimo krivo već u startu. 

A onda je Hana Letica povukla jednu neočekivanu paralelu...

- Eto, nogomet i Hajduk nisu moje područje interesa, ali dali su dobar primjer - kada bi se za kulturu ljudi organizirali kao što su to napravili u projektu 'Naš Hajduk', zaustavili nekontrolirani odljev iz 'špine' i pokrenuli stvari, e to bi bilo već bilo nešto! Na kraju krajeva, bilo bi mi neizmjerno bezveze da se o Splitu naknadno govori kao o jednom Bakuu, gdje se ljude iseljavalo za izgradnju eurovizijskih sadržaja, ili da krenu demonstracije nezadovoljnika kao u Brazilu za vrijeme nogometnog prvenstva. Djeluje licemjerno navijanje za neku 'prijestolnicu kulture' u gradu koji rapidno ekonomski propada, u kojem je sve više gladne djece i normalno je postalo da se obitelji prehranjuju na kontejnerima. Sve je više ekipe bez krova nad glavom, prihvatilišta su puna. Pričajmo malo njima, pitajmo njih za mišljenje! Treba krenuti u pozitivnom smjeru, stvoriti dobar umjetnički trenutak, a za njega je ključan jedan kvalitetan život, koji donosi zadovoljne ljude, ljude s perspektivom, dovoljno obrazovane, zainteresirane - umjetničku publiku. Usporedimo sve s popularnim osamdesetima, kojima se stalno vraćamo, jednostavno zato, priznajmo, jer je bilo - dobro. I scena je cvjetala. Danas imamo neke druge kreativce, brdo je mladih talenata, tu su akademije, fakulteti. Mnogi su se zadnjih godina dokazali u organizacijama zanimljivih manifestacija po gradu, od Pričigina preko filmskih festivala do XStatica, entuzijazam treba poticati. Optimist sam i vjerujem da unatoč svemu možemo napraviti jedan originalni, sveobuhvatni, humanistički 'šou'. Sad je tu i ta Strategija, nadam se da će nam pomoći a ne odmoći te kako će biti otvorena za sve promjene i pametne inicijative. Može se napraviti malo čudo, baš onako toplo, južnjačko. Tu se svako malo i desi poneko. Nije tu bitan čak ni UNESCO, bitni smo mi ovdje i sad, prezent, suvremenost. Za ono što smo naslijedili nismo zaslužni mi sami, možemo to zahvaliti lutriji gena, lutriji mjesta u kojem smo rođeni. Svi imaju svoje i svačije treba poštovati. Ostavimo mi sami trag i upišimo u povijest nešto novo i genijalno, pa da se nove generacije mogu 'nasloniti' i na nas, jer će inače pod težinom svih nas propasti i ovo što imamo. Palača prva.