INTERVJU Ivan Perić nakon premijere: Hajduk je na dan snimanja filma igrao u Splitu, pa nam je policija neplanirano upadala u kadar

Snažni pljesak doživjela je filmska ekipa predvođena redateljem i scenaristom Ivanom Perićem nakon sinoćnje premijere filma 'Sirene i krikovi' u kinu Karaman. Riječ je dugometražnom filmu od 78 minuta u jednom kadru. Film nije snimljen na jednoj lokaciji, nego kamera 'šeta' po cijelom centru grada, pa je fascinantno pogledati 78-minutni film pun događanja bez montažnih prekida.

- Prvi dojmovi su odlični. Oni koji su vidjeli prvu verziju filma su mi rekli da je ova koju su večeras pogledali znatno bolja. Iako se nekome može činiti da nakon snimanja nema puno dodatnog posla jer se radi o jednom kadru, to nije tako, postprodukcija je dosta komplicirana, potrebno učini kolor korekciju, te zvuk nasnimiti i obraditi...

U filmu ne glume profesionalni glumci već naturščici. Kako si zadovoljan njihovom izvedbom?

- Bili su svi odlični, možda bih istaknuo glavnog glumca Tina Baldinija i Josipa Rogošića koji je i autor glazbe, a na kraju i sam pjeva u odjavnoj sceni. Naravno da trebam pohvaliti i ostale: Marka Kapitanovića, Radu Tanjgu, Marija Vidića, Katarinu Boticu, Boruta Novaka, Stipu Tadina Biočića, Petara Buljevića, Anu Arapović, Ivana Župu, plesačice iz Kinkin studija...

Vidjeli smo i policiju u kadrovima. Jesu li policijski automobili upali slučajno u kadar?

- Tog dana je Hajduk igrao u Splitu, pa je bilo po gradu više policijskih vozila. Imali smo dogovor s Gradom i policijom, naši koordinatori su ih upozorili da ne ulaze u kadar, ali u trenutku kada smo došli s kamerom nije bilo više vremena za objašnjavanje, tako da se na jednoj snimci čuje da im naši ljudi govore da ne smetaju. Uglavnom, mogu reći da je jedno pojavljivanje policijskog automobila u filmu bilo polunamješteno, a drugo nije uopće bilo planirano.

A semafori?

- Nismo mogli na to utjecati, ako bi bilo crveno svjetlo trebali bismo stati...

Filmski kritičar Marko Njegić se pitao kako bi film izgledao da je crno- bijeli, a ne u boji?

- Dugo sam o tome razmišljao. Kada se filmovi snimaju s uličnom rasvjetom, kao što smo mi činili, tada se redatelj zna odlučiti za crno-bijeli. Međutim, 'Ta divna splitska noć' Arsena Ostojića je crno-bijeli film, 'Vlog' Bruna Pavića kojeg smo imali prilike gledati na STFF-u je također u crno-bijeloj tehnici, kao i Dan Okijev 'Mrak'. Nisam želio da ispadne da svi splitski filmovi budu bez boje.

Je li lakše snimati crno-bijeli film?

- Po meni je, ali ne bih sada rekao da je nešto značajno lakše. To su drugačija dva pristupa, mislim da kad se radi s bojom da je kompleksnije zbog scenografije, svjetla, kostimografije, kolor korekcije... 

Nestalo je sinoć ulaznica za premijeru...

- Da, kada sam shvatio da neće biti mjesta rekao sam to prijateljima koji će ga pogledati drugi put, čisto da izbjegnemo gužvu. Najgore je što me je u zadnji trenutak zvalo dosta ljudi, a dio njih je došao i nije mogao kupiti kartu.

Kada će oni moći pogledati 'Sirene i krikove'  kinu?

- Ne znam, to tek trebam izdogovarati...

Planovi?

- Prijavit ću film na što više festivala, pa ćemo vidjeti...

Potpisan si i kao scenarist i redatelj, u kojem smjeru se želiš razvijati?

- Definitivno kao redatelj ili producent, tu se mogu najbolje umjetnički izraziti. Nemoguće je kao do sada sve sam raditi, to je ubijanje.

Tko je financirao film?

- Sam, ali se nadam podršci Grada, kao što sam je dobio za prošli snimljeni film 'Sveci', kako bih mogao dalje snimati. Planiram se svakako prijavljivati i na ostale natječaje. 

Dug je popis ljudi koji su sudjelovali u kreiranju 'Sirena i krikova'...

- Zanimljivo je da su moji filmovi sa sve većom filmskom ekipom. Evo, na ovom filmu je sudjelovalo 80-ak osoba: dosta glumaca, četiri kamermana, dva tonca, dvoje za scenografiju, dvije šminkerice, osam koordinatora... Radi se o velikom broju, a kada bih gledao kako se normalno radi onda bi ovom projektu nedostajalo još 50 ljudi.