INTERVJU Josip Vujčić: DokuMA je mlađa i blesavija sestra ZagrebDoxa
Dokuma Film Festival Piše: Dalmatinski portal

INTERVJU Josip Vujčić: DokuMA je mlađa i blesavija sestra ZagrebDoxa

Detalj sa zatvaranja koji nas je definitivno spustio 'iz Cannesa natrag u Makarsku' je taj što je sve kasnilo pola sata zbog nestanka struje

Drugo izdanje DokuMA Film Festival je iza nas, pa smo s akademskim redateljem Josipom Vujčićem, jednim od organizatora ovog filmskog festivala u Makarskoj, popričali o dojmovima...

Razlika prve i druge Dokume u brojevima?

- Što se filmskog programa tiče, Ljetno kino je zadržalo prošlogodišnje sjajne brojke, a popodnevne projekcije i natjecateljski program su pronašle svoju publiku, što posebno veseli jer su kratkometražni filmovi daleko od mainstreama. Za konkurenciju Mali Garmaz se tražila karta više. Popratni program je debelo nadmašio prošlogodišnji sa sjajno posjećenom izložbom i koncertima. Ostale važne brojke su tri puta više premijera, tri puta više akademija u CrossBorder programu, tri puta više gostiju autora i tri puta više volontera. 

Razlika prve i druge Dokume u svemu ostalome?

- Mislim da je ključni aspekt demografija, jer smo prošle godine, što manjkom novca za marketing, što poprilično neukusnom kampanjom lokalnih namćora, što mojim pečenjem PR zanata 'na licu mjesta', stigmatizirani kao festival koji nije bio privlačan za mladež. Ove godine su posjetitelji festivala bili pripadnici svih generacija od osnovnoškolaca do umirovljenika što odražava kvalitetu i raznolikost programa kao i prihvaćanje Dokume kao projekta koji se radi za sve građane željne kulture i zabave.

Planovi za treće izdanje?

- Danska zemlja partner, što bi automatski garantiralo kvalitetu programa, proširenje kratkometražnih programa Regionalni studentski film i Mali Garmaz te prepoznavanje našeg CrossBorder programa od strane struktura kao projekta vrijednog podrške. Iznimno smo ponosni na ovaj edukativni aspekt festivala koji je ove godine rezultirao sa sjajnim kratkim filmovima s makarskim temama, a pomogao je zbližiti studente i edukatore iz regije. A da nije bilo zagrebačke ADU, skopljanske i beogradske FDU i splitskog Kino kluba, koji su ustupili opremu, program i radionica ne bi bili mogući.

Jeste li uspjeli probuditi Makarsku?

- E to je pravo pitanje. Po nekim navodima smo uspjeli držati grad budnim... Rekao bi jedan prijatelj: 'Ako vas sutra ukinu, barem ste doveli rock na Zelenku!' Ali šalu na stranu, nadam se kako je činjenica da smo usprkos zahlađenim odnosima sa strukturama izgurali festival do kraja i na svoju ruku, usprkos dozvolama za kasnije termine, pomaknuli koncerte ranije te pokazali kako slušamo grad i radimo ovaj festival upravo za građane. Ako je ikakva utjeha onima koji su imali besanu noć zbog Pipsa, mi smo tek od jučer počeli nadoknađivati san jer organizacija nema ni mogućnosti niti prava spavati za vrijeme festivala. 

Jesu li vam se promijenili ciljevi u odnosu na vrijeme kada ste planirali pokrenuti festival?

- Počeli smo ambiciozno, pa nema smisla smanjivati strasti. Imamo višegodišnji plan i nitko nije kritičniji prema propustima od nas samih. Cilj je svake godine raditi 'nove greške' i ispravljati ih u što je moguće kraćem roku. Ako ćemo nešto ekstra potencirati to je fokus na mlade ljude iz regije. Kratki filmovi mladih autora su dugoročno naša niša u kojoj možemo rasti na zadovoljstvo grada i hrvatske kinematografije.

Usporedi Dokumu i ostale filmske festivale. Kako tumačiš taj bum?

- Bit ću iskren i reći kako u Hrvatskoj ima više filmskih festivala nego li ih mogu nabrojati. Pozitivna strana toga je rast poligona za etabliranje novih autora i nekomercijalnoga filma, a negativna je ta što dio festivala vode ljudi bez ljubavi za filmom i stručne podloge. Festival kao proizvod za mužnju sredstava iz fondova koji plaća PR umjesto filmova je mrlja na našoj kulturi. Srećom postoje stvarni festivali za prave filmofile. Mi sebe doživljavamo kao 'mlađu, blesaviju sestru' ZagrebDoxa, baš kao što je nekada Motovun bio 'mlađi, blesaviji brat' Pule. Tu smo beskrajno zahvalni Nenadu Puhovskom koji je već drugu godinu zaredom posjetio Makarsku. Mislim da nam je, kao bivšim studentima, 'progledao kroz prste' i oprostio na južnjačkoj ležernosti i kada nismo zaslužili. 

Ove je godine održan i bogat glazbeni program, kakvi su dojmovi?

- Publika je oduševljena, gosti također, a fotografije poslane iz grada su izvanserijska reklama. Moram istaknuti našeg Bojana Divića koji je 'u 5 do 12' preuzeo uzde tog dijela projekta nakon gubitka iskusnog strateškog partnera te se pokazao kao vrhunski organizator. Iznimno nam je žao što je zbog razloga izvan naše kontrole onemogućen nastup benda ABOP, kojega su željno iščekivali i nekoliko stotina fanova i pola naše organizacije. A s privatne strane, doživio sam nekoliko suznih rokera koji su mi rekli kako nisu niti sanjali ovakav spektakl u svome gradu, ali me isto tako zagrlila jedna prijateljica i uz poljubac šapnula 'jeben ti mater, zbog onih Pipsa nisam oka sklopila'. Tako da je cilj dogodine pronaći način za ludnicu gostima i zasluženi san radnicima.

Stvari na kojima treba poraditi su...

- Sve počinje u samoj organizaciji, mi svake godine moramo rasti s festivalom. Također je nužno osluškivati grad i goste te se prilagoditi njihovim željama i potrebama. Svakako želimo zadržati ležernost u protokolima i izvedbi festivala, ali jačati mašineriju koja sve to gura iznutra.

Čega ćeš se sjećati s ovog festivala?

- One najsočnije anegdote sam primoran zadržati za sebe, ali detalj sa zatvaranja koji nas je definitivno spustio 'iz Cannesa natrag u Makarsku' je taj što je sve kasnilo pola sata zbog nestanka struje, a isti nestanak struje je zaustavio lift u zgradi i spriječio dolazak našega mentora i počasnog gosta zatvaranja profesora Vinka Garmaza, čije ime nosi festivalska nagrada.

Vaša reakcija na temu
Pregledaj komentare