INTERVJU Saša & Mladen: 'Nas Splićane smatraju arogantnima i umišljenima, a mi im iznova pokazujemo koliko vrijedimo'

TBF će koncertom na bedemu Cornaro 5. rujna promovirati novi album 'Danas, sutra' u svom gradu. Pred nastup na ovoj atraktivnoj lokaciji popričali smo sa Sašom Antićem i Mladenom Badovincem. 

Jedan kritičar je za vaš novi album 'Danas, sutra' napisao da zvuči kao da je u istoj vitrini s Tomom Bebićem, Metkom, Kineskim zidom i Gibonnijem te da očijuka s Buldožerom.

SAŠA: A Daleka obala? Sveto Dalmatinski?

MLADEN: Od Buldožera znam jednu pjesmu.

SAŠA: Moguće je da je mislio da svjetonazorski možemo u istu vitrinu, to su sve pacifisti kao i mi.

Naišao sam i na ocjenu da 'vjerojatno neće postići uspjeh kao prethodni albumi TBF-a'.

SAŠA: Nekad bi nas znali pitati koja je tajna našeg uspjeha, pa bi se sprdali s tim što je uopće uspjeh. Rekli bismo da mogu otići na odjebisranja.com i da će tamo naći tajnu uspjeha. Možda treba i neke kritike tako shvatiti. 

Predviđalo se i da će pjesma 'Krist' postati hit. Možete li znati koja će stvar biti popularna?

MLADEN: Teško je to predvidjeti, dosta ovisi o tome hoće li radio stanice zavrtjeti pjesmu... 

SAŠA: Jedino smo za 'Genija' i 'Veseljka' pretpostavili da će biti hit, 'Mater' uopće nismo računali da će dosegnuti takvu popularnost, neke pjesme nismo ni izbacili kao singlove, pa su postali hitovi, recimo 'Heroji'. Ne idemo s pričom da nam singl mora biti hit, svaka pjesma ima svoje mjesto, a album gledamo kao cjelinu.

Ne biste onda mogli kao glazbeni kritičar napisati što će proći kod slušatelja?

SAŠA: Ne bih mogao biti glazbeni kritičar. Treba imati dosta slobodnog vremena, ha, ha.

Koje glazbene kritičare volite čitati?

MLADEN: Sve! Ha, ha.

SAŠA: Tamara Visković je bila alfa i omega. I ekipa iz Nomada, pisali su nadahnuto o svom doživljaju glazbe, o stvarima koje su voljeli, to je bila literarna forma koju sam s guštom čitao. Dojma sam da većina današnjih kritičara blogera samo gura neke intimne priče, zatvorene svjetove, kao da su slijepi na svijet u kojem živimo. 

Hoće li doći do nostalgije za 'vašim' devedesetima, kao što se mnogi sa sjetom sjećaju sedamdesetih i osamdesetih?

MLADEN: Već je došlo do toga.

Mislite u negativnom smislu?

SAŠA: Ne! U pozitivnom. Čak se i vraćaju muzički, primjerice trap koji je inspiriran Miami bass glazbom iz ranih devedesetih. Dosta je tada stvari prošlo 'ispod radara' koje se danas vraćaju.

U nas se na devedesete često gleda isključivo negativno, ali u Splitu je glazbena scena bila živa, Hajduk je igrao u Ligi prvaka...

MLADEN: Devedesete su bile godine nade.

SAŠA: Pao je Berlinski zid, imali smo osjećaj da svijet ide na bolje, pojavili su se Rage Against the Machine... U Hrvatskoj smo očekivali da ćemo nakon rata postati moderna, normalna, zemlja. 

MLADEN: Nikola Čelan je imao ideju napisati scenarij za film kojim bi ispričao što se sve u skloništima događalo osim bježanja od bombi. Bilo je to kreativno razdoblje, organizirali su se koncerti u skloništima, a ideja mu je bila kroz to ratno stanje opisati cijelu scenu.

Od splitske rock scene devedesetih samo ste vi napravili karijeru. Kako to da nijedan drugi bend nije uspio na toj razini?

SAŠA: Nije bilo izdavača u Splitu, sve je bilo koncentrirano u Zagrebu, Luky i Čelan su pokušavali progurati splitske grupe, na kraju smo izdali albume mi, Dioniz i Đubrivo. Osim toga, 'centar svita' Split ima kompleks provincije, imamo okrutni kritičarski stav zbog kojeg se glazbenici ne usuđuju napraviti iskorak prema profesionalnosti da ne bi bili 'iscipelareni'. Mi smo imali sreće... 

MLADEN: Imali smo demo snimke, a to je bilo vrijeme kada si mogao naći osobe na radiju koje će to prepoznati i podržati, pa su se naše stvari vrtjele na stanicama još dok nismo imali nosač zvuka. Kada je izašao album sve je postalo oficijelno, a već je imalo korijenje.

SAŠA: Nama je bilo lakše jer smo kao hip-hoperi radili na matrice, dok su bendovi trebali imati ugovor s izdavačem da bi se mogli u studiju snimiti. Sada je drugačije, možeš kući napraviti snimku, objaviti je na YouTubeu...

MLADEN: Trebamo iz tog razdoblja spomenuti prejak bend Špurijus koji i danas djeluje. Oni su pravi nastavak Daleke obale u onom najboljem smislu, ali su dosta opakija grupa.

SAŠA: Mister No ima genijalne pjesme. Slija je možda i jedina prava splitska rock zvijezda, čovjek s karizmom. Bilo je još dosta dobrih bendova...

MLADEN: Sada je vrijeme Facebooka, tu ljudi dolaze na događaje, a prije si se trebao pojaviti na Peristilu. Cijela ekipa je tu bila, tu su se dogovarale i događale stvari, a ne vjerujem da Facebook može povezati ljude kao kontakt oči u oči.

Možda je trenutačna popularnost Kiše metaka dobar primjer da danas nije izdavač nužan. 

SAŠA: Kiša metaka je ozbiljno isproducirana interna zajebancija. Dokaz je to da je u hip-hopu često produkcija bitnija od sadržaja. To udara, to je doživljaj, nije toliko bitan sadržaj jer se čini da danas mladi ne vjeruju da se išta može promijeniti. Živi se život kao da je sve super. Od danas do sutra. Moram priznati da je i nas malo dohvatilo to stanje duha pa nam se tako i zove album. Al' to je samo faza. 

Imate više hitova nego Dubioza i SARS zajedno, koji su napunili veliku dvoranu na Gripama, a čini mi se da bi vama to bio problem. Kako to objašnjavate?

SAŠA: Vrlo jednostavno: i Dubioza i SARS imaju elemente folk glazbe, a masa to voli. Njima nije bitan tekst, nego taj dio 'da, ra, da'... Nije to ništa novo, sve je već viđeno za vrijeme Jugoslavije 80-ih kada su s tim primjesama žarili i palili Bijelo dugme i Plavi orkestar, čak je i Azra koketirala s folk elementima kada je bila najpopularnija.

Spominje se spomenik Dinu Dvorniku...

SAŠA: Apsurd je da je većini ljudi koji zaslužuju spomenike to bila zadnja stvar na pameti i vjerojatno se prevrću u grobovima kada se to spominje. S druge strane oni koji su živjeli da im se digne spomenik obično ne zaslužuju spomenik, a obično ga takvi dobiju. Pa pogledajte koliko ima i kako izgledaju spomenici Tuđmanu, pa to je lakrdija.

MLADEN: Stvarno ne znam kako obilježiti Dinov doprinos Splitu, a trebalo bi nešto učiniti. Sada mu je bio rođendan...

Koliko ste se promijenili od 1990. kada je nastao TBF?

SAŠA: Biologija se pobrinula da do 33. godine sreću nalaziš u uzbuđenju, a kasnije u miru. Nekada ne vjerujem ni sebi, jer se bojim da sad zvučim kao oni koji su mi govorili da su Deep Purple i Led Zeppelin jedino što vrijedi, a ja to nisam obadavao. Više nisam bijesan, pokušavam biti smiren u artikuliranju onoga što želim poručiti. I shvatio sam da neke civilizacijske vrijednosti treba ponavljati jer svako društvo ima iste demone, to je kao bolest koju treba kontrolirati i stalno biti na liniji obrane... Što su ljudi nezadovoljniji, kao danas, ta linija se pomiče.

Znači li to da ste vi borite s Thompsonom? Vi na jednoj ideološkoj strani, on na drugoj.

SAŠA: Pa Thompson mi se čini civiliziran i ima normalnog svita šta ga sluša, al' opet je magnet za divljake i zove se kao puška. A i mislio sam na borbu na privatnoj, osobnoj razini, civilizirani ljudi bi trebali u svakoj prilici govoriti što misle pogotovo kod nas danas. Da ne bude opet kako je prevladala glasna manjina.  

Mislite li da teme ćirilice u Vukovaru, braniteljskog prosvjeda i slične odgovaraju i SDP-u i HDZ-u jer tako grupiraju svoje simpatizere?

SAŠA: To su teme koje gura HDZ, njima je u interesu raspirivanje najnižih strasti, iako je sigurno da će oni prevariti sve te desničare ako dođu na vlast. Jedni i drugi igraju uvijek tu istu igru, nitko nikad nije ispunio predizborna obećanja jer im ustvari nije u interesu da se išta promijeni. Njima će biti dobro. Da se kojim slučajem pojavi neka zdrava politička opcija oni bi bili zaboravljeni, ali društvo je paralizirano.

Je li to Živi zid ta opcija?

MLADEN: Mislim da nije.

SAŠA: Nije mi to zdrava priča, ima tu dosta mesijanstva i ideološke kaše. Moj ideal političara je sijedi mudrac, a ne klinac. Mlade ljude treba slušati, ali... Podržavam neke akcije Živog zida, primjerice svaka čast na borbi protiv deložacija, ali nisam siguran da imaju kapacitet da nešto promijene. Možda Most, ali očito je da su u medijskoj blokadi.

Koje biste splitske umjetnike izdvojili?

SAŠA: Udrugu Kvart jer su duhoviti, žele podići duh lokalne zajednice i rade to pametno. Zatim Hrastu, Grimanija, Perkova, Veljka Popovića, Juraja Lerotića...

Pratite li FB stranicu 'Di su pare'?

SAŠA: Naravno, ludilo je. Ako je Sanader imao i najmanju primisao da bi se vratio u politiku, oni su je zgazili. Ali s druge strane možda bi nam bilo bolje da se vrati Sanader, u njegovo vrijeme su se događali neki civilizacijski pomaci. Bio je pragmatičan.

Civilizacijski pomaci zbog njega ili nekih drugih okolnosti?

SAŠA: Zbog njega. Ali i to je apsurd jer je odlika splitskih političara totalni amoral, ali su pragmatični i to valjda najbolje funkcionira u ovom društvu. Pogledajte Sanadera i Vidoševića, obojica su obrazovani, pametni, s umjetničkom crtom, estete, a bez skrupula, kao likovi iz serije 'House of Cards', ali su dobro radili svoj posao. To je tužna istina o našem društvu i mentalitetu. Je li ikada u povijesti netko sišao s vlasti bez objašnjenja zašto? Sanader je kriv za sve, ostavio nas je. Ćaća, vrati se... Ha, ha.

Jeste ikad ozbiljno razmišljali otići iz Splita?

MLADEN: Ne.

SAŠA: Mislim da je ovdje bolje nego igdje. Takvi smo, kakvi smo, grintamo, ali stvari idu nabolje. Kada vidite što se događa u svijetu shvatite koliko je nama dobro.

Tko bi svirao na dočeku Nove godine u Splitu da ga vi organizirate?

SAŠA: Manu Chao!

MLADEN: Đubrivo.

SAŠA: Pa da, trebali bi svirati splitski bendovi. Ne moraju na Rivi, mogu na Prokurativama, Voćnom trgu, Pjaci... Više koncerata na više lokacija. A možemo uštedjeti svu tu lovu i sve dati za vatromet, pa da sat vremena cipa i šalje subliminalne poruke: sve je dobro, bit ćeš bolje, odbaci sranja... Ha, ha.

Splićani na državnoj televiziji nemaju jednak status kao i Zagrepčani. Je li to zbog prostorne udaljenosti od studija ili...

SAŠA: Smatraju nas arogantnima i umišljenima, a mi im iznova rezultatima pokazujemo koliko vrijedimo. U isto vrijeme mislimo da smo bolji od svih, ali tu se radi o obrnutoj psihologiji, želimo zavarati sami sebe. To se najbolje vidi na primjeru Hajduka gdje vrijedi pravilo: što je lošiji rezultat, jača je podrška.

Kako je došlo do pjesme 'Dišpet'?

- U gradu mi je prišao momak, rekao da je iz Kluba navijača, te da su oni došli do zaključka da bih ja trebao napraviti pjesmu za 100 godina Hajduka. Iznenadilo me to jer nisam navijač, ali sam onda pročitao Smojinu knjigu o Hajduku, a kada se dogodila ona proslava 100 godina kluba tada me probilo. Trenirao sam u Hajduka i meni je Brazil uvijek bio pojam, taj njihov balun u favelama i na plažama, pa mi je melodija 'Brasil' bila logična jer sam čuo da se pjeva i na Poljudu. S grupom No Comment dijelimo prostor za sviranje na Splitu 3 i s njima sam snimio pjesmu. Nije mi sada žao, mislim da smo napravili dobru stvar.

Nakon smrti Arsena Dedića moj kolega Damir Šarac je na Facebooku napisao da se nikad bolja glazba nije puštala na radiju.

SAŠA: Istina, mada su mi draže neke druge njegove pjesme od onih koje se puštaju ovih dana, uglavnom prva tri albuma i pjesme za djecu i klape, ali to samo pokazuje širinu njegova opusa.

Splitsko ljeto se izborilo za neovisnost od Zagreba...

SAŠA: Taj je festival veliki potencijal i treba ga približili građanima, uklopiti u gradsku priču s manje elitizma, možda čak i da karte budu besplatne.

Ultra festival?

SAŠA: Nama je Ultra top, a kakva je to glazba? To je fiziološki doživljaj koji nikoga neće potaknuti na bavljenje glazbom. Mi trebamo Festival urbane glazbe u Đardinu tretirati kao Ultru i od njega napraviti festival koji bi se održavao na svim gradskim lokacijama! Rock and roll mora biti kulturno dobro, ne može se financirati od karata, društvo treba stati iza toga ili će sve propasti. Uvijek se gleda da je kultura nadgradnja, a ja gledam obrnuto, smatram je osnovom. 

Vratimo se na kraju splitskom koncertu.

SAŠA: Radi se o prvom koncertu na kojem ćemo izvesti sve pjesme s novog albuma. Planiramo svirati puna dva sata, a ako publika bude tražila bis onda i više.

Svirate na Cornaru...

SAŠA: Željeli smo novi prostor da bude drugačije. Odličan je jer može stati 2000 ljudi, ali i ako ih dođe samo 500 lijepo će izgledati. Koncert organizira ekipa koja radi San sustipanske noći, tako da će to atraktivno izgledati...

Postoje li neke poznate pjesme koje više ne želite svirati?

SAŠA: 'Nostalgičnu' rijetko sviramo, čak i stvar 'Guzice i sise' u zadnje vrijeme ne leži bendu.