INTERVJU Bebek: Odlazak iz Bijelog dugmeta je bio apsolutno dobar potez, a Oliver je pjevač koji je napravio najmanje pogrešaka u karijeri

Splitski koncert Željka Bebeka odavno je već rasprodan pa smo razgovor otvorili aktualnom pričom, album 'Ono nešto naše' je pun pogodak, a duet s Oliverom Dragojevićem 'Ako voliš ovu ženu' pjesma za sve generacije.

Da Vam je netko sedamdesetih godina prošlog stoljeća rekao da ćete imati duet s Oliverom, što biste mu odgovorili?

- Drugačiji sam život tada živio, u to vrijeme smo žanrovski bili potpuno različiti. Mada moram priznati da mi je njegova boja glasa uvijek bila intrigantna i nije bilo važno pjeva li klapsku ili zabavnu pjesmu, uvijek sam ga zamišljao kao čovjeka koji će rado sjesti za klavir i odsvirati nešto od inozemnog rocka na kojemu je naša generacija odrastala. Olivera smatram pjevačem koji je napravio najmanje grešaka jer smo svi bili podložni pogrešnom izboru pjesme, menadžera ili nečega trećega, a čini mi se da je on imao najmanje tih pogrešaka.

Može li se Vaša priča s Bregovićem usporediti s njegovom i Runjićevom?

- Njih dvojica su osvjedočeno zajednički i razmišljali. Ja sam imao trenutak kada sam počeo različito razmišljati i potom sam mijenjao autore. Eto, iza Olivera i mene je bogato životno i pjevačko iskustvo, obojica smo doživjeli sedamdesete, te ih provodimo sa svojim obiteljima. Bio mi je poseban užitak snimiti s njim pjesmu, bez obzira što sam tijekom karijere imao još uspjelih dueta.

Možete li neki posebno izdvojiti?

-S Halidom Bešlićem sam snimio staru tradicionalnu pjesmu 'Da zna zora'. Kod nas u Bosni kažu da je svaki pjevač koji je držao do sebe barem jednom zapjevao tu pjesmu.

Kako je došlo do suradnje s Oliverom?

- Inicijativa je došla od Branimira Mihaljevića, našeg zajedničkog producenta. Imali smo zaista sjajan tekst, a Branimir je rekao: 'Čujem dvojicu odraslih, zrelih ljudi, koji kad te riječi izgovaraju daju pjesmi pojačani autoritet'. Neno Ninčević je napisao jedan od najjačih tekstova u karijeri.

Dakle, ne gine Vam Porin?

- Nije mi prirodno čekati hoćeš li dobiti kipić ili ne. Nikad do sada nisam bio ni blizu Porina.

Kako to objašnjavate?

- Usporedio bih to s američkim Oscarom. Postoji masa sjajnih glumaca koji nikada nisu dobili Oscara, a postoje i neki koji su prosječni, a dobili su ih više. Nominiran sam u tri kategorije, za glazbenu suradnju, pjesmu godine i album godine. 'Ako voliš ovu ženu' je za mene najljepša ljubavna pjesma, sretan sam i ponosan što je i struka rekla da je onakva kakvu je ja osjećam. Inače je cijeli album na vrhu po prodaji, a pjesme su na svim top-listama na samom vrhu ili blizu njega. Imam iza sebe jednu nagradu, pobjedu na Cesarici, a sve ovo govorim s ushićenjem jer ono što smo tri-četiri godine radili Mihaljević, Ninčević, cijeli tim i ja, sada dolazi do izražaja. Najveće priznanje je, naravno, ono od publike. Nakon dugo godina sam se odlučio na koncertnu turneju jer je bilo jasno da klupska svirka nije dovoljna i treba nam veći prostor. Bila je to dobra odluka jer svi koncerti su unaprijed rasprodani.

Vi ste kroz karijeru imali čitav niz velikih koncerata, možete li nam izdvojiti nekakav top 3 onih koje pamtite...

- Nije to lako kad imate 40 godina karijere iza sebe. Mi smo na početku otvarali nove vidike, nova mjesta za koncerte, stadione... Bio je tu i koncert kod Hajdučke česme, sve smo probali, sve standarde povećali i djelovali na razvoj nove subkulture.

Prvi splitski koncert?

- Bio je u košarkaškoj dvorani tadašnje Jugoplastike, a potom na Starom placu, još jednom prostoru kojega smo sa svojom ekipom otvorili za koncerte. Arena u Puli je također mjesto koje je Bijelo dugme otvorilo za takvu vrstu svirke, prije toga su tamo bili samo filmski festivali.

U kakvom su vam sjećanju ostala tri velika koncerta nakon ponovnog okupljanja Bijelog dugmeta 2005. godine?

- Bili su to koncerti u zadnji tren, održani za generacije koje su još jednom htjele vidjeti Bijelo dugme, kombinirane s onima koje nikad nisu uživo vidjeli taj bend jer se tada nisu ni rodili. Bio sam jako zadovoljan tim koncertima. Razumijem nezadovoljstvo publike ako se slabije čulo, što je tipična balkanska bolest tipa 'iznenadilo nas puno svijeta pa nismo bili spremni'. No, količina emocija u Maksimiru, na Koševu i hipodromu u Beogradu je bila ono što me oduševilo, s obzirom da sam davno napustio Bijelo dugme.

Jeste li ikad zažalili što ste otišli iz grupe, je li to bio pravi potez?

- Moj odlazak je bio apsolutno dobar potez. Dugo sam se dvoumio, ali bilo je pametno što sam otišao. Nisam se dopustio vezati na politiku i sebi sam dao priliku predstaviti se pred publikom koja me voljela onakvim kakav jesam. Dakle, pjevač i glazbenik koji želi u svakoj pjesmi poslati barem jednu rečenicu koja će u ljudima izazvati osmijeh. Takav sam ostao do ovih svojih seniorskih godina.

Ali na tom početku ste svirali najžešći rock'n' roll...

- A što je rock'n' roll? Za mene je to način života. Uzmimo primjer Joe Cockera i pjesmu With The Little Help For My Friend s početka karijere u odnosu na Nooubliez Jamais koju je napravio pred smrt. Naravno da mu nitko nije prigovorio da više ne pjeva istom žestinom kao prije.  Ja svaku svoju pjesmu pjevam žestoko jer to je moj život, to je rock'n roll.

Je li kod vas u Dugmetu ranije bilo nesuglasica, nevjerojatno je bilo gledati nedavne scene fizičkog obračuna Tife i Alena...

- Nesuglasice su normalna pojava, ja sam se zbog njih i razišao s bendom. A taj događaj uopće ne želim komentirati, ne smatram da postoji nesuglasica koja bi se trebala rješavati šakama, pogotovo u kulturi. Ja sam s ta tri koncerta postigao da cijeli svijet još jednom vidi kako je Bebek bio sastavni dio Dugmeta, možda i presudan. Sve što se događalo nakon ta tri koncerta ipak sadržava određeni nedostatak.

Imali ste i vas trojica pjevača kasnije nekoliko samostalnih koncerata, kako je to prošlo?

- To je bio produžetak ideje nakon ova tri koncerta Bijelog dugmeta, ali dugoročno je bilo neodrživo. Pokušali smo tada pjevati pjesme iz Dugmeta, kombinirano s onima što smo snimili u samostalnoj karijeri.

Zašto je to bilo neodrživo?

- Različiti smo karakteri. Tifa je beskompromisni borac, koji će reći u oči svu istinu. Pritom zna biti neugodan i drzak, ali mu priznajem dosljednost. Alen je dobar izvođač, ali radi neke kompromise koji su neuklopivi pa je zato dosljedan u svojoj nedosljednosti. Ja sam, pak, puno stariji od njih, a spadam u one koji su cijeli život točno znali koju pjesmu treba otpjevati,a koju ne, makar sam nenamjerno napravio i neke pogreške.

Jeste li u Bijelom dugmetu imali pravo reći 'ne'?

- Ja sam kreirao našu set-listu. Mogao sam reći Bregoviću 'ovo ne bih pjevao' ili 'ova mi se pjesma dopada, nju bih volio'. Ta je suradnja 10 godina bila jako plodna, a naš uspjeh neupitan iz dana u dan, godine u godinu, turneje u turneju...

Zašto je onda puklo?

- Sukob je bio takav da kažemo jedan drugome: 'Nikad više!' Nismo mi prijatelji nikad ni bili, nego bliski poslovni suradnici. Nakon razlaza 20 godina nije on nazvao mene ni ja njega. I to je trajalo sve do 2005. godine. A za razlaz je bilo puno razloga, od svjetonazorskih, s obzirom da ja nisam imao političke sklonosti slične Bregoviću, a onda su tu bile socijalne razlike koje se mogu trpjeti mjesec, dva, tri ili pet, ali nakon 10 godina shvatiš da su te razlike bitne. I moraš se pobuniti, a ako ta pobuna ne uspije, moraš vani.

U čemu se ogledala ta razlika?

- Skontaš da čovjek ima stan od 200 kvadrata u Parizu i vozi Jaguara, a ti si i dalje u materinom stanu i voziš Bubu. Imao sam već navršenih 40 godina i nisam želio živjeti sa spoznajom da ako on, što se tiče benda, kaže 'neću više' idem na ulicu. Pet ljudi u Bijelom dugmetu su bili svi iste zvijezde za koje je svako dijete znalo, mi smo bili Beatlesi, a sva sreća da nisam ostao više niti godinu dana u toj grupi. Mi smo pukli prije 'Lipe cvatu'. Ja da mu pjevam 'Ravna ti je Jugoslavija', 'Đurđevdan', 'Pljuni i zapjevaj Jugoslavijo'!? Alo, čemu to? Nakon što sam !984. otišao, napravio sam svoj život, svoju karijeru, svoj novac, svoju obitelj.

Ispričali ste i svoj stav vezano za nastup pred Titom...

- Kažu meni neki: 'Kako to pričaš, pa ipak si išao na radnu akciju i pjevao Titu'. Kao da sam mogao odbiti tu akciju... A taj nastup, kazao sam da smo imali ponižavajući tretman jer su nas držali i pregledavali u podrumu, a nakon nastupa nismo mogli izaći vani sve dok zadnja osoba nije izašla iz HNK. Pa sad recite, je li to bilo ponižavajuće? Da se razumijemo, ja i dalje uživam otići u Srbiju, Makedoniju..., na ruševinama glupe zemlje nastalo je šest suverenih zemalja. Kažu ljudi teško žive, kao da onda nismo teško živjeli!? Hoću reći, ja nisam nostalgičan ni za Jugoslavijom ni za svojom mladosti. Imam posložen život po stepenicama, krasnu obitelj, krasnu karijeru, dovoljno novca za život i brodić u lučici u Splitu. Moja su sva ljeta na Jadranu, a zime u maloj kućici na Kupresu. Što da od života više tražim? Ne patim za tim što je bilo prije pa ni za Bijelim dugmetom. Ja sam ga stvorio, ja sam ga napustio.

Čitao sam negdje da na koncertima pjevate 'Ružica si bila'...

- To me Zoran Redžić jednom na moru u Makarskoj uhvatio da je bio s Bregom pa mu je on rekao: 'Bebek pjeva sve stare, a ono novo što sam pravio ne želi'. Na jednoj promociji u Sarajevu sam otpjevao Ružicu pa sam folirao da je to zato što mi se supruga tako zove. No, nakon nekog vremena sam shvatio da imam samo dva sata koncerta i da ako nju budem pjevao moram izbaciti neku svoju pjesmu, tako da sam prije godinu dana rekao mojima iz benda da je nećemo više svirati. Imalo je Bijelo dugme nakon mene i lijepih pjesama, ali su u cjelokupnom opusu završile kao kusur za politikanstvo.

Koje ćete stare pjesme izvesti na splitskim Gripama?

- Četiri za koje su tekstove napisali pjesnici su za mene neizostavne, posebno važne: Ima neka tajna veza, Pristao sam bit ću sve što hoće, Loše vino i Selma. Ne postoji koncert na kojemu ja te četiri pjesme nisam otpjevao. Bit će tu i Bosanac, Ne spavaj mala moja muzika dok svira... Otpjevat ću sve svoje poznate hitove, najbolje i najljepše pjesme, te, naravno, one s albuma 'Ono nešto naše'. Zato koncert traje tri sata.

Jeste li još u kontaktu s gospođom Selmom Borić, kojoj je posvećena Vaša pjesma? 

- U životu sam stalno povremeno s njom bio u kontaktu. Taj fakat da postoji žena kojoj je ta pjesma napisana me zadivio još od onog dana kad sam pjesmu otpjevao. Bilo mi je drago što sam je povremeno sretao u životu. Ona sada ima 89 godina, a nije zbog bolesti bila na zagrebačkom koncertu. Kad sam je posjetio, rado se pristala slikati, a tu su našu fotografiju prenijeli svi portali u regiji, od Makedonije do Slovenije. Bilo joj je baš drago.

U zadnje vrijeme pozornicu dijelite sa svojim sinom, kakav je to osjećaj?

- Poseban. On svira gitaru, a toliko je brzo napredovao da smo nas dvojica kao duet nastupili na 25 godišnjici Rock akademije, koju pohađa. Zvonimiru je 15 godina, ide i na pjevanje. U Vodicama je prvi put nastupio pred 10.000 ljudi i pokazao mi da je dobro odmjerio svoje osjećaje na pozornici i da će tu moći ostati. Potom je cijelu turneju od ljeta sudjelovao na koncertima, ispekao zanat i stekao pravo da bude na bini. U Ciboni i Osijeku ga je publika primila s oduševljenjem. Taj dio 'očevi i sinovi' je posebna poslastica i veliki užitak, a nastupaju još Branimirovi sinovi Marko i Matej Mihaljević. Neću otkriti na koji se to način dešava jer ne bih htio prepričati taj scenarij koncerta koji mi je i po tome posebno važan.

Hoće li biti još kakvih iznenađenja?

- Imam i gošću, zovem je Euro Franka. Zapjevat će sa mnom 'Jabuke i vino', pjesmu koju nikad u karijeri nisam pjevao do ove turneje.

Za Split ste posebno vezani, može li se reći da ste ovdje živjeli?

- Ja sam prije 23 godine kupio brod koji je sedam godina bio u ACI-ja, a kasnije u Spinutu. Cijeli život živim svugdje, nisam vezan za neki grad. Mjesecima sam znao živjeti na tom brodu, a svih tih godina smo se sretali Oliver, Gibo, Huljić, Mrduljaš i ja. Imali smo lijepa druženja. Općenito me za Split, koji je duša Dalmacije, vežu lijepe uspomene i siguran sam da će koncert na Gripama biti još jedno ugodno zajedničko druženje. Pripremili smo produkciju na najvišoj razini, puno iznenađenja, te sam uvjeren da će to za publiku i mene biti čista uživancija.