Ivana Giove Župa: Imam 20 premijera iza sebe, ali nemam četiri propala braka pa javnosti nisam zanimljiva

Svestrana splitska glumica Ivana Giove Župa, koju šira javnost zapravo vrlo malo poznaje usprkos tome što iza sebe ima dvadeset kazališnih premijera, nekoliko filmskih i televizijskih uloga u serijama poput 'Game of Thrones', 'Ruža vjetrova', 'Branka Marić i vragovi Splita', filmovima 'Sonja i bik' i 'Anka'... Ništa čudno, jer je najčešće možete sresti u prostoru omiškog Ilirskog sjemeništa gdje pri Centru za kulturu četvrtu sezonu vodi Dramski studio 'Harlekin', a na istoj je adresi ujedno angažirana i u teatru za odrasle 'Mali princ'. Upravo će večeras, 17. studenog, u omiškoj Noći kazališta premijerno predstaviti životnu komediju 'Kumovi'. To nije sve, pripremili su još bogatog programa koji nam je Ivana otkrila u intervju.

- Predstavu 'SAMO RECI NE - Nedostajem sama sebi' radila sam s djecom Dramskog studija 'Harlekin', kao završni sat treće sezone. Odlučili smo je obnoviti i igrati u studenom jer je ovo mjesec borbe protiv ovisnosti. Komad je jako aktualan i edukativan, igraju ga tinejdžeri koji su tijekom procesa pripreme imali zadatak sami istraživati o narkoticima. Priča govori o djevojci čiji su se roditelji rastavili, a ona na to odgovara buntovnim ponašanjem. Uz to, momak ju je ostavio, odlučila izaći vani i opiti se. U klubu nailazi na dečka koji joj nudi nekakvu tabletu i obećava odličan provod. Ostatak priče možete saznati od 18 sati u Ilirskom sjemeništu Omiš, gdje će se odigrati spomenuta predstava.

Kako su reagirali na ovu temu roditelji?

- Kao uvijek do sada, svojim polaznicima sam dala na odabir temu koju ćemo obraditi. Kada su pristali na ovu, na radionicu sam donijela nekoliko prijedloga teksta i pokazala im fotografije različitih narkotika. Njihove prve reakcije bile su 'Ajme, medići, super', jer nisu znali o čemu je riječ. Naglasak sam stavila na najpoznatije droge od marihuane, heroina, kokaina i kroz priču o djevojci razvedenih roditelja ispričala kako se počela drogirati. Bilo je svakakvih reakcija, ali sam ponosna na moje polaznice, što su same istraživale za taj tekst i što danas-sutra, kad dođu u kafić, neće pasti na prvog tipa, koji im želi ponuditi drogu. S druge strane, mislim da su se i roditelji zapitali koliko se posvećuju svojoj djeci, a u samom komadu za ovisnost djevojke majka zadnja dozna. Tako često bude i u stvarnom životu. 

Na istome mjestu će se u 19.30 igrati 'Klytaimestra'...

- Riječ je o monodrami Marijana Matkovića, u režiji Petra Buljevića, u kojoj glumim. To je tekst koji je imao premijeru 27. svibnja ove godine u sklopu proslave Dana grada Omiša. Prva sam i jedina u povijesti koja je odigrala predstavu na omiškoj Fortici. Igrana je i u Saloni, Dugom Ratu, a sada, evo, za Noć kazališta u našem prostoru. 'Klytaimestra' je i danas veoma aktualna, na neki način je feministkinja jer je izabrala ljubav i pustolovinu umjesto građanske sigurnosti. Ona u to ime govori i pita se je li ona zločinka jer je ubila muža koji je imao ljubavnice i ubio njihovu zajedničku kćer za viši cilj. O tome govori 'Istanbulska konvencija'... Nije se puno promijenilo jer i dalje imamo zemlje gdje žene manje zarađuju, nemaju pravo glasa. Klytaimestra nije bila većina, ona se tome suprotstavila.

Nakon toga slijedi premijera vaše nove predstave 'Kumovi'...

- Igramo je moj ansamblom 'Mali princ' i ja, prema tekstu Dušana Kovačevića. Tekst je novijeg datuma koji još uvijek igra u 'Zvezdari', a mi ćemo ga prvi izvesti u Hrvatskoj. Cijela Noć kazališta bit će veoma intenzivna za mene, obzirom da u prvoj predstavi radim sve, osim što ne igram, nakon toga monodrama, a za kraj premijera.

Predstava 'Ja sam dama' je stručnim odabirom uvrštena među 15 najboljih ostvarenja u hrvatskom glumištu 2016. Jeste li očekivali takav uspjeh?

- Bio mi je šok da je jedno malo kazalište primijećeno od struke. Riječ je o monodrami, valjda prvoj u svijetu, napravljenoj prema Facebook statusima, kasnije objavljenih i u knjizi 'Leti matun', autorice Meri Bauk. Promijenili smo imena likova, ali njena mama zaista piše nekrologe, tata je zaluđen Hajdukom, a u tim statusima, koji dodiruju društvena, politička i druga pitanja, pronalazi se svatko. Drama je izrazito moderna i angažirana, tako da propituje i bremenitost egzistencije, licemjerje visokih društvenih elita i poziv je da se već jednom krene u akciju. Cijeli svijet se pretvara u šareni blještavi cirkus, a uloge si možemo birati sami u svojoj mašti ili na Facebooku. Komad je ispričan kroz plašt finog sarkazma i britke crnohumorne komedije. Ovo ljeto odigrali smo jubilarnu pedesetu izvedbu na 'Omiškom kulturnom ljetu' i zato volim kazalište.

Zbog čega točno?

- Film snimiš i gotovo, uvijek je isti, dok je predstava svaki put drugačija. Niti jedna predstava nije identična, niti jedan pokret nije isti, izraz lica, a pogotovo u 'Dami' gdje ona govori o situaciji na političkoj sceni. Nikoga ne imenujem, ali se svi prepoznaju. Kazalište volim jer mogu osjetiti kakva je divnu energiju publike.

Ipak, iza sebe imate nekoliko filmskih i televizijskih uloga...

- Da, snimala sam dosta dok sam bila mlađa. Snimila sam jako puno reklama u Hrvatskoj i u inozemstvu. Sve u periodu kada sam živjela u Zagrebu jer tamo ima jako puno castinga. Što se filmova tiče glumila sam u 'Sonja i bik' i 'Anka', a od serija u 'Ruža vjetrova', 'Branka Marić i vragovi Splita', ... Voljela bih da sam više, ali u Hrvatskoj je taj krug 'zatvoren'. Ako pogledate hrvatske filmove i serije, zaključit će te da se stalno vrte ista lica. Nažalost, kod nas još ne postoje agenti za glumce što je u inozemstvu uobičajena praksa.

Kako je bilo iskustvo biti dio spektakla 'Game of Thrones'?

- Radi se o visokom profesionalizmu gdje nema mjesta propustima. Imala sam petodnevno intenzivno iskustvo gdje je snimanje na setu počinjalo u četiri sata ujutro, a završavalo oko ponoć. Najbolje bih to snimanje opisala riječima 'vojni režim', a to nije loše jer svatko zna što mu je u kojem trenutku činiti. Kod nas se isto ozbiljno radi, ali nismo mi hollywoodska produkcija, nemojmo se zavaravati. Posebice me smeta činjenica kako je u Hrvatskoj popularno biti glumac i svi misle da to mogu biti. Smatram kako se događa hiperprodukcija glumaca, kako onih koji završe akademiju, tako i onih koji to postaju bez naobrazbe. U jednoj maloj zemlji imamo tri i pol akademije s kojih godišnje izađe četrdesetak glumaca. Nema baš smisla...

Gdje vidite budućnost glumaca?

- U samostalnim projektima jer državna kazališta ne mogu zaposliti sve nas. I sama kazališta bi trebala češće raditi otvorene castinge i angažirati različite glumce. Zadnje tri godine, otkako sam se vratila živjeti u Split, radim u Omišu, a 90 posto ljudi nije čulo za mene. To je zato što nemam četiri propala braka, zato što nisam davala intervjue o privatnom životu, zato što nisam po domjencima i to nije zanimljivo. Imam 20 premijera iza sebe, radionicu za djecu, radim i kao klaundoktor u 'Crvenim nosovima'. Međutim, i publika nosi svoju krivicu jer često očekuje jeftin humor na koji će se kreveljiti. Nisam protiv dobre komedije, nju je teško napraviti, ali treba progovarati i o ozbiljnim temama. 

Članica ste Crvenih nosova klaunovadoktora. Možemo li pojasniti čitateljima Vašu ulogu doktorice Cmok?

- Doktorica Cmok član je splitskog tima koji sada broji pet članova. U KBC-u Split smo svaki tjedan. Četvrti kat, onkologija, pedijatrija i dnevna bolnica, drugi kat dječja kirurgija. Četvrtkom smo u staračkom domu u Vukovarskoj i na Zenti, a jednom mjesečno odlazimo i u Zadar na pedijatriju. Nismo klaunovi, mi smo klaunovidoktori koji imaju zadatak djeci, starijima i nemoćnima pomoći da se u najtežim trenucima prisjete svoje snage i životne radosti. Naš cilj je promijeniti percepciju i fokus ljudi, nikada ne pitamo od čega ljudi boluju. Naš je zadatak promijeniti atmosferu, tužnu situaciju i sve okrenuti na vedriju stranu života. Kad vidiš da si nekome izmamio osmijeh na lice znaš da je tvoja 'vizita' uspjela. Bilo da se radi o djeci i roditeljima koje treba ohrabriti prije operacije ili pregleda u bolnici, ili štićenike doma pjesmom i pošalicama vratiti u njihova najljepša vremena. Na život kakav je bio nekada, koja im bude uspomene, a često dementni ljudi koji isprva uopće ne komuniciraju na naše pjesme 'Sve ptičice...' ili 'Da nije jubavi' i sami zapjevaju...

Za kraj pozivnica svima na tri večerašnje predstave....

- Pripremili smo za svakoga po nešto, cijene su simbolične, 20 kuna za svaku izvedbu ili 50 kuna za cjelovečernju ulaznicu.