Kiša prijetila, ali nije spriječila sjajnu premijeru baleta '5 do 12' na Sustipanu

Uz povike 'Bravo!' i dugim, dugim pljeskom do posljednjeg mjesta popunjeno gledalište na Sustipanu u petak navečer ispratilo je posljednju premijeru ovogodišnjeg Splitskog ljeta, balet '5 do 12' makedonskog koreografa Igora Kirova.

Na sjajne izvedbe baleta Splićani i gosti su navikli, ali gotovo uvijek i iznova ih oduševi nešto novo što plesači ili koreografi ponude.

Odlična scenografija Matije Kovača, koja se sastoji od raznobojnih te jedne prozirne ploče, kostimografija, izvanredna glazba i moderan ples prate '5 do 12' od početka do kraja 60-minutne izvedbe. Kirov je balet kroz 12 plesača u toliko scena prikazao šest razdoblja ljudskog života, od rođenja do smrti. Izabrao je kompozicije svog sunarodnjaka Kirila Džajkovskog, kombinaciju elektroničke i izvorne glazbe, dok je kostimograf Aleksandar Noshpal kostime za početne scene oblikovao kao stilizirane makedonske nošnje kojih su se plesači postepeno rješavali.

Publika je odlično prihvatila temu baleta o navici Balkana da se sve rješava u zadnji trenutak, i to onako kako sudbina posloži kocke. No, Kirov predstavom jako dobro poručuje da je život Rubikova kocka, onako je kako sam posložiš, a sve je drukčije i ljepše jer je osjećajnije kada životu otvoriš dušu, što sugerira 'prozirnom' kockom na sceni. 

Sve u svemu, 12 plesača na sceni izvrsno je odradilo svoje zahtjevne uloge, ali valja izdvojiti Leonu Sivoš, iako balerina odbija 'izbacivanje' u prvi plan.

- Ništa nije moguće bez partnera na sceni, nije moja uloga zahtjevnija nego druge – skromna je Sivoš.

Prvi su joj dojmovi nakon premijere da je pomalo zbunjena, ali jako sretna.

- Osobno mi je veliki gušt i izazov plesati moderan ples, ljubitelj sam takvog pokreta. U jednu je ruku slobodnije iosobnije i u tome uživam. Iako je jako naporno za tijelo, kad uživaš nije teško - otkrila je. 

Kirov, kojemu je ovo premijerno postavljanje baletne predstave u Hrvatskoj bio je zadovoljan dojmovima publike, a nada se da će se tako nastaviti i kada se preseli u kazališnu sezonu.

- Htio sam donijeti u srce Splićana ono što se možda zaboravilo - rekao je.

Kako je do posljednjeg trenutka zbog kiše bilo neizvjesno hoće li se balet odigrati na Sustipanu, što je Kirovu bilo posebno stalo zbog ambijenta, rekao je i kako je to još jedan pokazatelj života i kako se kockice slažu. Padaju, pa se dižu.

Prijetnja kišom, munje koje su sijevale i kada je desetak minuta nakon predviđenog početka odlučeno da se predstava odigra, kao da su se doslovce uklopile u naslov i temu predstave. Nomen est omen, ovdje se ipak stvari rješavaju u posljednji trenutak. Nekad i nakon toga. Kad je krenulo, nije se znalo hoće li se nebo smilovati, prve kapi su počele padati.

Publici se obratio i ravnatelj Baleta Dinko Bogdanić uoči početka.

- Pokušat ćemo krenuti, vjerujem da je Bog s nama i da ćete barem donekle uživati u ovome što smo pripremili - uvodne su riječi Bogdanića.

Vrijeme je bilo milostivo, a publika je ne donekle, nego potpuno uživala. Ili kako je to sažela ugledna kritičarka Nila Kuzmanić Svete:

- Harmonično, skladno, sjajni kostimi, a 6 parova koji su toliko sjajni da vam se čini da ih ima 24 na sceni. Sve je ponijela krasna glazba.