Dalmatinski portal koristi 'kolačiće' za što trebamo Vašu privolu. Ako nam želite pomoći u prikupljanju podataka za analitičke odnosno statističke svrhe, molimo Vas prihvaćanje 'kolačića' za analitiku. Naša web stranica koristi i marketinške 'kolačiće' zbog pružanja marketinškog sadržaja za koje od Vas također trebamo privolu. Bit ćemo sretni ako se slažete s tim jer Vam tako možemo ponuditi najbolje korisničko iskustvo.

Saznaj više
Foto: Pixabay.com KOLUMNA KATE MIJIĆ: Nekada prema djeci treba biti nepopustljiv
Život piše romane Piše: Kata Mijić

KOLUMNA KATE MIJIĆ: Nekada prema djeci treba biti nepopustljiv

Ježim se od roditelja koji su odgojili mimoze i uvijek istjeruju pravdu u ime svoje djece

Kakve mi to generacije odgajamo? Djeci se udovoljava u svemu, djeca dobiju što požele, u većini slučajeva, i to zbog mira u kući. Da, svi mi volimo svoju djecu. Želimo im sve najbolje. U svijetu materijalizma, ne želimo da se izdvajaju od druge djece. Ubijamo se od posla da bismo im dali ono materijalno, a što je s odgojem? Koliko roditelja može postaviti granice koje će dijete poštovati? Da, u nekim stvarima trebamo biti nepopustljivi. Dijete se ne odgaja popuštanjem. Ono mora znati tko je roditelj, i tko ima zadnju riječ. Nitko svome djetetu ne želi ništa loše, ali… Kako ga pripremiti na ovaj okrutan život? Sve dolazi iz kuće, i ja se u većini slučajeva slažem s tim. Roditelji trebaju biti primjer u svemu. Uzor kojeg će dijete slijediti, a ja sve više imam dojam da su djeca ta koja zapovijedaju. 

Sjećam se da mi je pokojni otac uvijek govorio koliko se bojao svojeg oca. Ne, nije ga tukao, kako njega, tako ni njegovu braću. Ali, kad bi moj djed zovnuo 'Zvonko', a nijedan od njegovih sinova se nije tako zvao, svi bi odmah dotrčali. U ono vrijeme roditelji su bili autoritet, i znala su se pravila. Poštivali su se stariji, za stare roditelje se brinulo, a sada? Postoje plavi, žuti, ili tko zna kakve boje telefoni. Djeca imaju prava, i ta se prava i te kako mogu zloupotrijebiti. Djetetu se naredi, a ono napravi ako mu se da. Strašno. Ne poštuje roditelje, a kako će onda one koji mu ništa ne znače? Autoritet je zasnovan na poštivanju. Roditelj ima ulogu odgojiti dijete, pripremiti ga za život, pripremiti ga na ljude i surovost, a pripremanje počinje ljubavlju, ali i obavezama. Dijete treba imati svoj zadatak, treba znati što je dopušteno, a što ne. Kao roditelj, ne možemo djeci govoriti kako treba naporno raditi, a da mi ležimo. Ne možemo djetetu reći da se roditelji moraju poštovati, a da sami svoje ne poštujemo. Tako se ne odgaja. Pokažite, pa tražite! Čini mi se da je to jedino pravilo. Znam da volite svoje dijete, volim i ja svoju djecu, ali ne budite posesivni. Vaša djeca nisu uvijek u pravu, kao što ni moja nisu. Ne branite svoju djecu u svakoj prilici, niste njihov advokat. Ježim se od roditelja koji su odgojili mimoze, i uvijek istjeruju pravdu u ime svoje djece. Pobogu, naučite ih što je ispravno, i neka se sami brane. Ako su krivi, to im i dokažite. Ako treba, kaznite ih, jer bolje da plaču oni dok su mali, nego vi kada ta djeca odrastu. Nikada nemojte dopustiti da zloupotrebljavaju ljubav koju osjećate prema njima. Kad kažete NE, onda iza toga i stojte. Nema popuštanja. Postavite granice koje se ne smiju prijeći. Svi mi, koji smo odgojili djecu, znamo da našu malu grešku život pretvori u veliku. Ja nisam savršen roditelj, ali sam odgajala najbolje što sam mogla. Rezultat me ispunjava ponosom, i gledajući svoju djecu, znam da sam nadmašila samu sebe. Oni su moj najveći uspjeh, oni su dokaz da se sav trud isplatio. Kad su bili odlični, bili su nagrađeni, a kad su pogriješili, na to im se ukazalo. Metode nisu uvijek bile iste, ali su bile djelotvorne. 

Moje dijete na mene neće povisiti glas, jer mu to ne bih dozvolila, a o nečem gorem da i ne govorim. Ja ću učiniti sve za njih, doista sve. Ako vidim da se trude, i da im treba financijski pomoć, ni trenutak neću dvoumiti. Pomoći ću im, a to ne bih učinila da oni leže i kukaju. Ne leži nitko od nas. Svi se borimo za bolje sutra. Obitelj smo, a to podrazumijeva da smo jedno drugom oslonac, ja njima, sestre bratu, brat sestrama. 

Imam dvoje unučadi, a ako Bog da, bit će ih još. Svojoj djeci želim sve najbolje, želim im da njihova djeca budu onakva kakva su moja. To će im biti najbolja nagrada kao roditeljima. 

Dragi moji, i Vama želim da budete ponosni na svoju djecu. Odgoj je težak, krivudav, nema uputa, ali je rezultat važan. Odgajajmo po savjesti, i ne dozvolite da Vam se netko upliće u odgoj. Poslušajte savjete svojih roditelja, jer imaju iskustva, a sami primijenite one za koje mislite da su najbolji za vas. Budite autoritet koji jednom rukom prijeti, a drugom miluje. To je jedni što Vam mogu preporučiti. Budite im uzor, jer su djeca kopije svojih roditelja. Sretno Vam. 

Vaša reakcija na temu