KOLUMNA KATE MIJIĆ: Svatko ima onoliko ega koliko mu fali razuma
Tijekom života naučiš da postoje samo dvije skupine ljudi, a to su dobri i loši. Dobrima se okružiš, a loše ti sudbina pošalje da bi znao cijeniti one dobre
Teško se danas prilagoditi bilo komu. Postajemo sve zahtjevniji, ali i uskogrudniji. Sve bi da nam bude servirano, ali bez ikakve naše žrtve. Na raspolaganju su nam sva moguća sredstva za komunikaciju, a nikada nismo bili usamljeniji i otuđeniji. Ljudi su sve manje 'ljudi'. Kakvi smo to postali? Hranimo se tuđim nevoljama, uživamo u raznim smicalicama… Strašno. Ljubomora je glavni pokretač, a to je tako očito. Ako netko ima bolji automobil od mene (to bar nije teško postići), zašto bih ja bila ljubomorna na to? Ako ima bolji stan, torbu, odjeću, zašto bi to meni smetalo? Ne razumijem. Meni ne smeta. U slučaju da poželim bolji automobil, spremna sam raditi i nekoliko poslova da bih ga imala. Nikomu ništa ne pada s neba, barem nama običnim ljudima. Za svaku stvar se namučimo, a ako ćemo uživati u njoj, ništa nam nije teško. Moramo sebi dati oduška, kupiti neku prelijepu stvar da bi naš rad imao smisao, i da bismo zadovoljili oni mali unutarnji dio sebe.
No, nisu svi spremni na odricanja. Streljaju pogledom, odmjeravaju, i iz pogleda im se vidi sve šta misle. Ne trebaju ni progovoriti. Tijekom života naučiš da postoje samo dvije skupine ljudi, a to su dobri i loši. Dobrima se okružiš, a loše ti sudbina pošalje da bi znao cijeniti one dobre, barem ja tako razmišljam.
Imam dva posla, i na oba susrećem različite profile ljudi. Bila sam u društvu poznatih i priznatih, i svi su se prema meni odnosili sa poštovanjem. Nikad i ni u jednom trenutku nisu pokazali da su bolji od mene. To su ljudi koji znaju koliko vrijede, koji su se ostvarili, i koji su zadovoljni u svojoj nutrini. Nikada nisam doživjela nikakvu vrstu bahatosti od takvih ljudi, nikada. To je društvo u kojem se osjećam dobrodošlom, u kojem vlada opuštena atmosfera, i u kojem nema pogleda od kojeg se smrzneš. Ego je tu gotovo nepoznat pojam, barem sam ja stekla takav utisak, ili sam imala tu sreću da se susrećem samo sa takvim ljudima.
S druge strane, sušta suprotnost. Osoba koja nije ostvarena, vreba poput kobre. Ego joj nikako nije proporcionalan razumu. Jedina istina je da svatko ima onoliko ega koliko mu fali razuma, a ja sam se nagledala takvih osoba, i još uvijek ih gledam. Ego? Ta lažna veličina ima neutažive apetite. Ona traži žrtvu, a žrtva se ne bira. Oni žive da bi hranili svoj ego, žive da bi uzdigli sebe i pokazali da su važni. A jesu li? Budi važan na pozitivan način, budi ponos svojoj djeci, budi ono što bi trebao biti 'čovjek', a čini mi se da je ono najjednostavnije i najteže biti, barem nekima. Oni možda i ne znaju što ta riječ znači. Uživaju u niskim udarcima, lete na krilima ega, jer su dokazali koliko su moćni. A jesu li? Taj njihov ego za svaki loš postupak ima opravdanje, milijun njih. I priroda je tu pokazala da pravi ravnotežu, onu po kojoj je poznata. Ukoliko ti bilo koje čulo zakaže, drugo se izoštri, a u slučaju kada zakaže mozak, ego otpusti kočnice.
Treba li žaliti takve ljude? Treba li? Ne, ne treba. Trebamo ih se samo kloniti na bilo koji način. Jer, ego je sve što oni imaju. Kad se jednom rasprsne, ostat će ništavilo, ono što oni doista i jesu, nitko i ništa.
Dragi moji, nadam se da je vaš ego malen, jer to znači da ste ljudi u pravom smislu te riječi. Nikada nemojte dozvoliti da ego upravlja vama, jer je ego demon kojeg se treba osloboditi. Jadno je kada je ego jedina životna stečevina, i kad se za njega drže kao utopljenici za slamku. Jednom će se i utopiti u njemu, u to budite sigurni.
Dok oni hrane svoj bolesni ego, vi ostvarujte svoje ciljeve, to im je najveća osveta. Imate ono što oni nikada neće imati, imate stvarnu veličinu, opipljivu, imate nešto na što ste ponosni, i budite, jer je ego loš saveznik, a nadam se da će neki to i spoznati.
