Dalmatinski portal koristi 'kolačiće' za što trebamo Vašu privolu. Ako nam želite pomoći u prikupljanju podataka za analitičke odnosno statističke svrhe, molimo Vas prihvaćanje 'kolačića' za analitiku. Naša web stranica koristi i marketinške 'kolačiće' zbog pružanja marketinškog sadržaja za koje od Vas također trebamo privolu. Bit ćemo sretni ako se slažete s tim jer Vam tako možemo ponuditi najbolje korisničko iskustvo.

Saznaj više
Foto: Pixabay.com KOLUMNA KATE MIJIĆ: Zašto je tako teško platiti alimentaciju?
Život piše romane Piše: Kata Mijić

KOLUMNA KATE MIJIĆ: Zašto je tako teško platiti alimentaciju?

Djecu ne zanima da li je plaćena alimentacija, već koliko su voljeni. Nikada to nemojte zaboraviti

Dok ne platiš alimentaciju, nećeš se ni približiti djeci!, glas samohrane majke odjekivao je prostorijom. 

Ne volim nikakve ucjene, ali ni izbjegavanje obaveza. I sama sam razvedena, ali su moja djeca odavno velika. Kad sam se razvodila, cilj mi je bio razvest se, tako da sam tražila minimalnu alimentaciju, jer sam znala da ni to neću dobiti, niti sam se zamarala s tim. Deset kuna dnevno po djetetu i nisu neki novci. Nisam ih ni tražila. Znala sam kako on razmišlja: 'Uzela si mi djecu i još hoćeš da ti platim'. Nije plaćao alimentaciju, ali bi djeci kupio patike ili odjeću, dao džeparac, sve samo da pare ne uplati na račun. Što je mislio? Da ću ja s tim novcem otići na Bahame? Da ću taj novac potrošiti na sebe? 

Zašto misle da alimentacija ide majci ili ocu, a ne djeci? Nikada to neću shvatiti. Odgajati dijete nije nimalo jeftino. Lako se razvesti, ali naplatiti alimentaciju, nemoguća je misija, čast izuzetcima kojih ima i koji uredno izvršavaju svoju obavezu. Ako jedan roditelj brine o djeci, onda je drugi tu da olakša. To su njihova djeca, i trebali bi dijeliti obaveze, a ne se svađati oko svake sitnice. Osveta nije nimalo lijepa, a pogotovo ako se ta osveta prelama preko onih koji su nedužni, preko djece. 

Zašto se ljudi ponašaju tako? Oni koju su se nekad tako voljeli, sada se takmiče tko će koga više povrijediti. A moćno oružje ima onaj kod koga su djeca i ta djeca ispaštaju grijehe svojih roditelja, a trebali bi sve učiniti da se to ne dogodi. U takvim trenutcima zaboravimo sve ono lijepo, a izvlačimo ono najgore i još gore od najgoreg, ako to uopće postoji. Ljutnja i povrijeđenost nisu nam dobri prijatelji i tih bi se osjećaja trebali osloboditi, ali to ne ide preko noći. Za to treba vrijeme, a mi smo tako povrijeđeni i nestrpljivi. Ne možemo dobiti čak ni ono nužno što nam pripada. Zašto? Kako razmišlja strana koja daje alimentaciju? Zašto je problem uplatiti ako se ima? Zašto se zanemaruju djeca zbog osvete? Novac nije najvažniji u životu, ali je neophodan. Neki idu u krajnost i daju otkaz, odu u drugu zemlju… Sve se čini da se izbjegnu obaveze. Nekretnine se prepisuju na roditelje, poslovi na rodbinu… Ako ništa nema, ništa ne može ni dati. Komu daje? Onom koga je stvorio? Dali su im život da bi im ga otežali. Odgojit će se djeca i bez alimentacije, a što će ta djeca jednog dana misliti i kako će se ponašati prema roditelju koji je sve učinio da ne bude ono što je trebao (ili trebala) biti? 

Malo je parova koji će se ponašati onako kako bi trebali, barem u početku. S vremenom se osjećaji smire, ljutnja nestane i komunicirati se mora. To je naprosto nužno. Ako je bilo koja strana tvrdoglava, otvaraju se vrata pakla i prepucavanjima nema kraja. Ne bi li djeca trebala biti na prvom mjestu? Bez obzira koliko smo povrijeđeni, trebali bi misliti na to da njih ne smijemo povrijediti. Ne trebamo žrtvovati djecu da bi zadovoljili neke svoje niske porive. Ni zbog kakve alimentacije ne smijemo dozvoliti da se ne viđaju s drugim roditeljem, ako ih taj roditelj želi vidjeti, a malo je onih koji ne žele. 

Ni ja nisam komunicirala s bivšim nakon razvoda, ali sam se protivila da Sud odredi koliko će viđati djecu. Otac im je i viđao ih je kad je želio i koliko je želio. Alimentacijom se ne mjeri ljubav. Svatko voli onako kako zna i koliko može. Nisu sve ljubavi iste, niti se mogu izraziti na isti način. Ako sam ja otišla iz njegovog života, nisam željela da odu moja djeca. Ipak im je otac, a to će uvijek i biti. S vremenom sam sve ono ružno ostavila po strani i počela komunicirati s njim. Nitko moju djecu neće voljeti više od njega, niti oni mogu imati drugog oca. Mi smo bivši supružnici, ali zauvijek roditelji. To nikada ne smijemo smetnuti s uma. Možda nije plaćao alimentaciju, ali je i te kako pomogao našoj djeci, naravno, oboje smo. Ja sam bila ta koja je vukla poteze iz sjene, ali one prave. Odavno sam shvatila da se ne isplati ratovati s njim. On će se osvećivati preko djece, jer je to jedino i mogao. Ako sam ja dobra prema njemu i on će biti prema djeci. Dovoljno je samo zrnce mudrosti da dobijemo ono što želimo. Trebamo samo zaboraviti prošlost, i svoje osjećaje ostaviti po strani. To 'samo' je jako teško, ali je moguće. Ja najbolje znam da je tako. 

Djeca vole oba roditelja. Njihovo srce ne kalkulira, samo voli. Ne tjerajmo ih da biraju ni zbog čega. Do nekih spoznaja doći će i sami tijekom odrastanja, i zato ne utječimo na njih. Neka prilike i vrijeme oblikuju njihovo mišljenje i ljubav. Njih ne zanima da li je plaćena alimentacija, već koliko su voljeni. Nikada to nemojte zaboraviti. 

Vaša reakcija na temu