Dalmatinski portal koristi 'kolačiće' za što trebamo Vašu privolu. Ako nam želite pomoći u prikupljanju podataka za analitičke odnosno statističke svrhe, molimo Vas prihvaćanje 'kolačića' za analitiku. Naša web stranica koristi i marketinške 'kolačiće' zbog pružanja marketinškog sadržaja za koje od Vas također trebamo privolu. Bit ćemo sretni ako se slažete s tim jer Vam tako možemo ponuditi najbolje korisničko iskustvo.

Saznaj više
Foto: Pixabay.com KOLUMNA KATE MIJIĆ: Živimo u vremenu u kojem se pokazuje tijelo, a skriva duša
Život piše romane Piše: Kata Mijić

KOLUMNA KATE MIJIĆ: Živimo u vremenu u kojem se pokazuje tijelo, a skriva duša

Kad bismo samo onoliko vremena koliko posvećujemo izgledu, posvećivali i svojoj nutrini, bili bismo savršeni

Čudno je ovo vrijeme, vrijeme iskrivljenih idola, vrijeme u kojem se popularnost stječe manjkom odjeće, a ne viškom pameti. Kako odgojiti mlado biće u ovom svijetu ludila, u svijetu u kojem se smatra normalnim ono što nije normalno. Živimo u vremenu ambalaže, gdje je važno samo pokazati, i to postaje trend koji se bez iznimke slijedi. Trošimo bogatstvo da bismo popravili ono što nam je priroda dala, ali se geni ne mogu popraviti. Dijete neće naslijediti savršeno izoperirane usne, grudi, nos, stražnjicu… Možemo prevariti ljude i sami sebe, ali ne možemo prirodu. 

Zašto nismo zadovoljni onim što imamo? Bog nam je dao posebnost da budemo drugačiji od ostalih, a mi se trudimo da budemo slični jedno drugom kao jaje jajetu. Ne znam koliko puta sam gledala u slike na kojima su se nalazile mlade djevojke. Sve su iste, sve imaju iste usne, isti nos, iste grudi, klon do klona. One meni nisu nimalo lijepe, i ne znam što vide kada se pogledaju u ogledalo. Ja mislim da neke od tih djevojaka ni rođena majka ne može prepoznati.

Svi se trude biti lijepi. Pohvalno je to. Lijepo tijelo se može istaknuti u odjeći, i ne mora nužno biti skoro golo. Ambalaža je važna da se privuče. Složit ću se s tim. Ali, svi znamo što se s ambalažom radi. Ona služi samo da bi se proizvod prodao, i ništa više. Kad se proizvod proda, ambalaža se odbacuje, i pozornost se posvećuje onom što je bilo u ambalaži. Kad bismo samo onoliko vremena koliko posvećujemo izgledu, posvećivali i svojoj nutrini, bili bismo savršeni. Ali nismo. Mlade djevojke se natječu. Provode se sati i sati u šminkanju, mijenjanju odjeće i poza da bi se došlo do jedne savršene slike koja će izmamiti mnogo lajkova, jer oni znače popularnost. A što uistinu znače? Ništa. Budi osoba, a ne objekt. Dobij bezbroj lajkova za neko dobro djelo, a ne za polugolo tijelo. Žao mi je ovih mladih ljudi, žao mi je što se ne znaju opustiti i samo živjeti kao što su to radile generacije prije. Zna se gdje se pokazuje tijelo, na društvenim mrežama nikako ne. Dok gledam slike na svim tim mrežama, da nema imena, ne bih prepoznala ni osobe koje u stvarnom životu poznajem. Bezbroj filtera, tona šminke, oskudna odjeća, i svi izgledaju kao filmske dive, a u stvarnosti ostavljaju otužnu sliku koja nije niti prosječna. 

Zašto želimo biti ono što nismo? Što dobivamo time? Trudimo se biti savršeni u svijetu nesavršenosti, a to je samo zavaravanje. Hoće li ove mlade generacije s ponosom pokazivati svojoj djeci slike koje ja ne smatram primjerenima? Mislim da neće. Ne bih ni ja. Ne trebamo slijepo slijediti trendove. Oni dolaze i prolaze. Trebamo biti samo ono što jesmo, a to je i najteže biti. Takve osobe nemaju puno pratitelja, već nekoliko prijatelja, a oni vrijede više od tisuće lajkova. Možda nisu popularne, možda muškarci neće sliniti nad njihovim slikama, a njima to i nije važno. Ne bi ni trebalo biti. Taj mali dio djevojaka su dokaz da nije sve otišlo krivim putem, i naznaka su da još ima nade za nas. Ispod tih lijepih fasada kriju se nesretni ljudi, nesigurni, oni koji pod svaku cijenu žele biti prihvaćeni. 

Da su izabrali krivi način, jednom će shvatiti. 

Iza blještavila i savršenosti krije se usamljenost i praznina. Nikakva šminka to ne može skriti. Dobar provod ne znači opiti se i glumiti da ste ono što niste, on znači druženje s prijateljima, a ne teturanje od jedne krive osobe do druge. 

Dragi moji, pobrinite se da vam duša bude mirna, da ona ima sjaj, jer će on trajati zauvijek. Da se umjesto slika tijela na mreže mogu staviti slike duša, bila bi to sasvim drugačija i realnija slika od ove koju gledamo. 

Ostaje činjenica da svi pokazujemo ono najljepše što imamo, a vi sami prosudite što ćete pokazati. 

Uvijek radite ono na što možete biti ponosni danas, sutra i zauvijek. Ne morate biti poput ostalih. Budite svoji, imajte svoj stav, svoj put i svoje mišljenje. To će biti najljepša slika koju možete stvoriti. Za to će vam život dati jedan veliki lajk, sigurna sam da hoće. 

Vaša reakcija na temu